Prikazuju se postovi razvrstani po važnosti za upit oktobarsko.Razvrstaj po datumu Prikaži sve postove
PETAK, 24. SRPNJA 2015.
OKTOBARSKO SUĐENJE
 |
| Add caption |
OKTOBARSKO SUĐENJE
„Povijest koju smo učili bila je obična laž“.
Slavenka Drakulić
Još se negdje pred trideset i nešto godina počela rađati u nekim maglovitim konturama jedna kompozicija, koja bi se osudila podrijeti u tu našu još maglovitiju suvremenu povijest, odnosno u njeno najturbulentnije dvadeseto stoljeće iz sveukupne ljudske povjesnice.
Rađale se skice bez jasnih kontura, i završavale u otpad, bilo iz likovnih nedorečenosti ili iz same povijesti, za koju nisu postojale zadovoljavajuće kompetencije.
Proticale su godine.
Pripremalo se platno, ucrtavale skice, i sve bivaju brisane još dok se prvi namazi nisu sasušili.
Naporedno, javljaju se novi upitnici, godinama tek da se množe.
Ovdje je danas predstavljena trinaestorica njenih aktera, iz raznih dijelova svijeta
Jedan od značajnih faktora koji će prevagnuti o njihovom izboru, odjednom se pojavio kao tipično uhodani apsurd jednog našeg stupidnog društvenog patrijarhata, koji upravo uz svog klasnog poganina i vjerskog hokštaplera tvore glavnu okosnicu naše današnje sve ljudske zagubljene tragedije.
Platno je trebalo uništiti.
Dugi je period dalje slijedio, nova dvoumljenja, stare i nove zablude iz lažne povijest frcale su iz smušenih predanija i gađale me poput ruskih kaćuša. Odustati, nastaviti- ili postoji nešto treće.
Fulvio Tomizza jednom reče : „ U knjigama je sve“ . Treba se samo njih dohvatiti. Trinajstorica , koja su već predstavljali Zadnju Večeru, u alegoričnom značenju Leonardovog CENACOLA , kao da su se zatekli hladnokrvno okupljeni, ne obazirući se čak na jednu jedinu žensku osobu, Rozu Luksemburg, koja , kao da je tu upala iz nekog drugog Svijeta.
Uslijedio je onaj dulji period iskopina takozvane lijeve,desne i ine literature. Od svega se tu našlo veoma malo upravo na polju ženskog pitanja.
Zahvaljujući SLP literaturi Amerike, i časti da ju posjedujem u značajnoj količini, koja još uvijek kod nas u Europi možda predstavlja unikate, Bebelj se prvi našao pri ruci, upravo po njegovom poznatom ženskom pitanju.
Avaj ! Upravo se sam Bebelj već našao među prvim akterima, koji je već postajao upitan u postojećoj likovnoj kompoziciji, zbog činjenice što se među prvima zatekao zagovornikom skretnice sa Marksovog revolucionarnog socijalizma u famozne reformatorske vode, čije će kormilo tog sumanutog broda već početkom 20. stoljeća preuzeti zloglasna Socijalna demokracija, koja će pomoću svog reformatorskog katekizma Druge Internacionale, ni manje ni više, stati na čelo Njemačkih Junkera u Prvom svjetskom Imperijalističkom ratu. Ugušiti će prvu socijalističku revoluciju Njemačkih Spartakovaca, strjerljanjem njenih vođa Roze Luksemburg i Karl Liebknecht-a, te pri samom kraju svoga rasula nagovoriti Lenjina da prihvati njihovu ponudu, kojom mu stavljaju na raspolaganje željezničku kompoziciju, da ga iz Švicarskog egzila odveze do Petrograda, gdje će, pod njihovim patronatom stati na čelo Ruske Oktobarske revolucije.
Sve za jedan njegov bagatelni, i najbesramniji potpis onog bezuvjetnog Brest- Litovskog primirja, koje je toliko bilo potrebno Njemačkim Junkerima za svoje „časno“ podizanje bijele zastave u već izgubljenom osvajačkom ratu. Lenjin, da što prije stane na kraj ratnim stradanjima preživjelog ruskog Mužika.
Time on ujedno staje na čelo takozvane socijalitičke revolucije, kojom bi, po nekom ekonomskom principu 2+2=5, ubrzao zaostalu istočnu hemisferu za zapadnom, prouzročivši upravo suprotan efekat, usporiti globalni svijet u njegovim razvojinim tokovima, u njegovom progresivnom letu na kojeg ga je akapultirao humanistčki duh devetnaestog stoljeća. Drugim riječima: usporiti za jedno nesagledivo vrijeme opći evolutivni tok kompetitivnog društva u smjeru humano-surađujućeg bića.
Time on ujedno staje na čelo takozvane socijalitičke revolucije, kojom bi, po nekom ekonomskom principu 2+2=5, ubrzao zaostalu istočnu hemisferu za zapadnom, prouzročivši upravo suprotan efekat, usporiti globalni svijet u njegovim razvojinim tokovima, u njegovom progresivnom letu na kojeg ga je akapultirao humanistčki duh devetnaestog stoljeća. Drugim riječima: usporiti za jedno nesagledivo vrijeme opći evolutivni tok kompetitivnog društva u smjeru humano-surađujućeg bića.
U cjelokupnoj ljudskoj povijesti, valjda se nije zbio sličan kukavni spektakl, koji je usporediv samo sa rimskim carem Constantinom, kojemu se ukazuje križ svjetlosti kao simbol kršćanstva na Melvinskom mostu, koji mu nalaže da stane na kraj rano krščanskim idealima svih ljudi međusobno jednakih, i da pretvori kršćanstvo u državničku religiju nadolazećeg feudalnog poretka, još goreg od prijašnjeg klasičnog ropstva.
Time se upravo rađa ona halucinirajuća prva faza komunizma, koju proklamira Treća internacionala 1921.godine. Marksov međunarodni karakter revolucijonarnog socijalizma, prerađuje se u državničku tvorevinu- socijalizma svake pojedinačne nacije, shodno specifičnim uvjetima, koji prevladavaju u različitim zemljama istoka,
Drugim riječima, opravdavaju se upravo oni uvjeti koji su već 1918. pripriječili socijalističku revoluciju Njemačkih Spartakovaca, dajući vjetar u leđa buktećem rađanju Musolinijvog nacional socijalizma, Hitlerovog nacizma.
Sama Rusija je tako prerađena u nacionalni socijalizam državničke birokratske kaste staljinizma, koja ugušuje i drugi pokušaj socijalističke revolucije Njemačke 1933.godine, nalažući tamošnjoj komunističkoj partiji Njemačke da treba sačekati druga vremena, sve kako bi došlo do onog još besramnijeg Molotov-Ribentropp međusobnog pakta 1938.
Tom „prvom fazom komunizma“, koju će blagosloviti Treća Internacionala 1921., na opće negodovanje njenih malobrojnih vjernih boljševika, biva i definitivno predano u ruke državničko birokratskoj kasti, predvođenoj Staljinom, tim najvećim bojem čovječanstva.
*****
Kad ustanovljavamo da je Kapitalizam, odnosno klasni sustav, najveće zlo čovječanstva, time još nipošto ne izdvajamo sami sebe iz te „ćorbe“ u kojoj se naša opća narav „kuha“ uz dodatak sve one poželjne arome u prehrambenoj konzumaciji naše pet milenijske animalne civilizacije.
Drugim riječima : svi smo mi , manje ili više, svjesno ili nesvjesno, ali svakako uz veliki napor tog našeg gojaznog društvenog monstruma, prerađivani kao iskonska surađujuća „sirovina“ u puki konzumni objekt „prokuhanog“ specijaliteta objektivnog proizvođaća robe.
Najvišu tržišnu cijenu danas svakako dostižu takozvani Spin doktori u svim koloritnim premazima tipa raznih Castra i Žižeka, koji će svojim pikantnim okusima vozati tu ljudsku jedinstvenu i dragocjenu biologijsku pojavu- od farizejskih prelata, Lenjinovih nacionalističkih reformatora, sve do Liberalne demokracije, u potpunom nedostatku bilo kakvog zdravog razuma.
Kad je Marx ustanovio da filozofi svijet tumače svaki na svoj način, ali da taj svijet treba promijeniti, tom je pitanju pristupio, svojim kolosalnim akcentom k revolucionarnom obratu jedne od posve dotrajale epohe.
*****
Znanstveni socijalizam, kao teorija, pojavio se na zapadnoj hemisferi u razvijenijim kapitalističkim zemljama SAD-a, Engleske, Njemačke i Francuske, pod direktnim utjecajem 18.stoljetnog prosvjetiteljstva, rata za nezavisnost SAD-a 1776. i Francuske građanske revolucije 1789.godine.
Usavršavao i nadopunjavao se na temeljima Njemačke klasične filozofije, na Utopijskom socijalizmu Saint Simona , Fouriera i Owena. Na evolutivnim znanostima antropologije i palenteologije Darwina i Morgana, a koje sjedinjuju Marx i Engels u jedinstveno epohalnu teoriju Znanstveno revolucionarnog socijalizma kao najviše civilizacijsko društvo, kojeg karakterizira besklasno društvo Surađujućeg Čovjeka, u općem materijalnom i duhovnom izobilju.
Pri tome se ne smije smetnuti sam razvoj drevne Mezopotamske civilizacije, Staro Grčke kulture,Rimske, srednjevjekovne Renesanse, geopolitičkih otkrića novih kontinenata , razvoj Astronomije , nadasve literaturna djela : od Homera, Sheakespeara , Cervantesa, Ghoethea, Dosoyevskog, i barem da se tu još spomene Zolu , u nemogućnosti da se ovdje prebrojava jedna kolosalna lista literaturnih, muzičkih i likovnih velikana, koji su održavali upravo onu veličanstveno društvenu ravnotežu između inertnih masa i njenih malobrojnih vizionara na dijalektičkom razvoju cjelokupnog ljudskog roda.
OKTOBARSKO SUĐENJE, alegorični obličeno u ZADNJU VEČERU, tek je možda, jedna neznatna, i nadasve neizvjesna frakcija autorove likovne i misaone percepcije tih velikih evolutivnih i regresivnih društvenih tektonika, u kojima se ljudsko biće, u toku svoje pet milenijske civilizacijske ere, i u vječnom stremljenju k svome progresu, danas zatiče na svojim ne baš zavidnim dostignućima.
**************
Akteri, slijeva na desno, prvi plan:
De Leon-Lenjin
Drugi:
Giuseppina Martunuzzi, Marx, Plehanov, Monica Prince, Roza Luxemburg
Treči:
Labriola, Engels, Vera Zazulich, Mehring, Clara Zetkin, K, Liebknecht.
www.severinomajkus.com
PONEDJELJAK, 24. KOLOVOZA 2015.
OKTOBARSKO SUĐENJE
 |
| Add caption |
 |
| ČITATELJIMA OVOG BLOGA AUTOR UPUČUJE IZVINJENJE ZA KRUPNU GRJEŠKU KOJA SE POJAVILA NA GORNJOJ OBAVJESTI O IZLOŽBI -OKTOBARSKO SUĐENJE, POD IMENIMA NJEGOVIH AKTERA, KOJA SE OVDJE ISPRAVLJA IZ "MRTINUZZU" U MARTINUZZI. (S.M ) |
ČETVRTAK, 4. LIPNJA 2015.
POZIV ČITATELJU OVOG BLOGA
Na septembarsko druženje u jedistvenoj istarskoj Groti BAREDINE, kraj Proreča, prigodom izložbenog rada Oktobarskog Suđenja.
OKTOBARSKO SUĐENJE
„Povijest koju smo učili bila je obična laž“
Slavenka Drakulić
„Misao o vječnom vračanju je tajanstvena i Nietzsche je njom prilično zbunio većinu filozofa; pretpostaviti da će se jednom ponoviti sve ono što smo već doživjeli, i još da će se to ponavljanje ponavljati u beskraj ! Što treba da nam kaže taj smušeni mit ?
Mit o vječnom vraćanju govori, per negationem, da život koji jednom zauvijek nestane, koji se više ne vraća, sličan sjeni, da je bez težine, da je unaprijed mrtav i da njegov užas, uzvišenost ili ljepota – ako je bio strašan, lijep ili uzvišen – ne znače pod bogom ništa. O njemu ne treba voditi računa kao ni o ratu između dviju afričkih država u četrnaestom stoljeću, koji ništa nije promijenio na licu ovog svijeta., i ako je u njemu, u neopisivim mukama izgubilo živote tri stotine hiljada crnaca.
Promijenit će se; pretvorit će se u blok koji straši i traje a njegova glupost postat će nepopravljiva.“
Milan Kundera
*****
Na sličnim razmišljanjima rađala se, u toku niz godina, jedna paralelna misao o pojavi ranog kršćanstva-kao jedne od najvećih revolucija usmjerene protiv privatnog vlasništva bilo koje vrste, što je uslijedila nakon totalnog osipanja klasičnog robovlasništva.
Trebala su više od tri stoljeća da se njena utopijska idejnost - jednakosti u materijalnoj nestašici - rastopi pod halucinantnom luči koja je obasjala cara Constantina na Miljevom mostu, i uvela čovječanstvo u njegovu najljuću srednjevjekovnu epohu podržavljenog kršćanstva, velikih feudalnih i crkvenih posjeda, koji će osigurati svoju milenijsku opstojnost gnusnim torturama nad ne posjedničkim kmetstvom, masovno pečenog ljudskog fleša na lomačama, poput svinjskih kotleta na žaru današnjeg popularnog roštiljanja.
Tek što devetnaesto stoljeće sobom donosi jednu novu društvenu luč znanstvenog socijalizma Marxa, Engelsa i De Leona, nad jednim drugim čeličnim mostom zablistale su junkerske osvajačke sablje Prvog svjetskog rata, donoseći sobom podržavljeni socijalizam, kojeg sam Lenjin predaje u nasljeđe troglavoj aždaji: birokratsko apsolutističkog Staljinizma, Hitlerovog Naci-fašizma i Liberalne demokracije, sjedinjene u jednog vrhovnog boju, koji će tokom 20.stoljeća smaknuti sa ove lijepe Planete stotinjak milijuna ljudskih nedužnih duša, a da se pri tome ništa značajno neće izmijeniti u toj civilizacijskoj pet milenijskoj eri socijalno klasnih podjela općeg stvaralaštva i njegovog krpeljivog parazitizma.
*****
Ovim skromnim likovnim radom OKTOBARSKO SUĐENJE, autor želi izraziti vlastita subjektivna viđenja jednim dodatnim podnaslovom ALEGORIJE NA POSLJEDNJU VEĆERU, koju ovdje činu novo povijesne ličnosti: Marx, Lenjin , De Leon, Roza Luxemburg, Monica Prince, Vera Zazulić, Plehanov, Engels, Giuseppina Martinuzzi, Labriola, Mehring, Klara Zetkin i K. Liebknecht, koji se okupljaju povodom Oktobarske revolucije, na kojoj se pojavljuje centrirana ličnost Plehanova, donoseći svježe vijesti iz tadašnje turbulentne Rusije o kukavnom smaknuću djevojčica Romanivih, čime autor obilježava simbolićnu nizbrdicu velikih humanistički ideala devetnaestog stoljeća, i čovjekovog povratka na još jedno ponavljanje ne polučene povijesne lekcije.
Severino Majkus
PETAK, 20. STUDENOGA 2015.
Video - OKTOBARSKO SUĐENJE
- Od primitivnog do civilnog barbarina -
BAREDINE - POREČ
5. 9 - 30.12. 2015.
1. Susret sa Lidijom i Borivoj Cosić
2.Jugoslavija- Australia
3."Dijeca van!"
Sve dotle dok se opća kultura uspijeva svoditi prema svom nultom nivou, na opću korist tehnološkog razvoja, sve dotle čovječanstvo klizi u svome neminovno slobodnom padu u povratnom smjeru prema vlastitoj iskonskoj špilji.
Tragovi tog involucijskog putešenstva naše ljudske svakodnevnice, sve se dublje ukopavaju na toj društvenoj nizbrdici ; u kojoj masovno kliju milijarderski žderači ljudskog fleša, uzduž i poprijeko ove lijepe planete.
Tehnološkim svrdlom buše se brda i doline, izganja i kontaminira sav vegetacijski i biološki život, i stvaraju se pogodna sijeciglava podneblja monstruoznih ISIS-a, na čijem čelu Iskrsavaju, od Amerike do Kine, od Islanda do Afričkog rta, selektirano okorjele sirovine sa ljudskog dna.
*********
*********
MNOGI REVOLUCIONARNI POKRETI RAĐALI SU SE U TOKU NAŠE SUVREEMENE POVIJESTI.
SAMO NEKOJI SU TEMELJITO POJMILI KAPITALISTIČKO DRUŠTVO KAO PROLAZNU KLASNO RAZVOJINU FAZU IZ KOJE JE IZRASTALA NAŠA PET MILENIJSKA CIVILIZACIJA, ZASNOVANA NA OPĆOJ KONKURENCIJI JAČEG NAD SLABIJIM LJUDSKIM FAKTOROM, KOJEG JE JOŠ SAMO RANO KRŠĆANSTVO POJMILO KAO TEMELJNO IMANENTNO ZLO - SADRŽANO U PRIVATNOM POSJEDNIŠTVU.
OSTALI SU SE TOPILI , KAO VOSAK NA SUNCU, TRANSFORMIRAJUĆI SE U PUKE REFORMATORSKE GANGRENE : „ REFORMIRAJ DA SPASIŠ POSTOJEĆE“.
I /ILI, PADALI SU U KOMU „REPRODUKTIVNOG UČENJA KAO NAJNIŽEG OBLIKA (SLIJEDBENIČKE) NAOBRAZBE."
***********************************************************************************************
***********************************************************************************************
Komentar Luana Poleis:
Čovjek ostane zaprepašten, izbezumljen i pogubljen kada shvati koliko je mali.
Može li se uopće to priznati? Igre vlasti, moći i plivanje u moru neznanja obiluju
udžbenicima, knjigama i nepostojećim prijevodima velikih, i bitnih a nadasve
uglednih, povijesnih ličnosti. Pred Oktobarskim suđenjem čovjek mora stati,
uzeti si vrijeme, najrelativniju stvar današnjeg, kojeg zovemo moderno, doba.
Pitati se, kad će Oktobar nastupiti? Hoće li njegovo suđenje potaknuti buđenje
svijesti ili će i ono, zbog nekih drugih igra moći u kojoj se samo mijenjaju akteri
ali ciljevi ostaju isti, biti ugušeno?
Djelo Severina Majkusa za sigurno je djelo koje je pretočilo i pobudilo još pitanja,
koja se, kako on kaže, međusobno množe. Bitno je samo ne prestati pitati se.
********
Komentar Branko Ličen:
Večeras, iznenada, doživio sam što se dožovi obično samo u snu.
Hvala Severinu, što sam ovaj san, ma kako čudno zvučalo odsanjao budan.
UTORAK, 6. LISTOPADA 2015.
POZDRAV IZ BAREDINA
 |
| DE LEON OKRIVLJUJE LENJINA |
 |
| SA LIDIJOM I BORA COSIĆ |
 |
| OTVARANJE SKULPTURE |
 |
Skulpura MUTIKULTURALNA ISTRIA |
Izložba OD RUKE DO STROJA
 |
| OKTOBARSKO SUĐENJE |
SUBOTA, 19. RUJNA 2015.
KOMENTAR NA OKTOBARSKO SUĐENJE
„Večeras, iznenada, doživio sam, što se doživi obično samo u snu.
Hvala Severinu, što sam svoj san, ma kako čudno zvučalo odsanjao budan.“
B. L.
NEDJELJA, 6. RUJNA 2015.
KOMENTARI NA "OKTOBARSKO SUĐENJE"
Večeras, iznenada, doživio sam nešto što se doživi obično samo u snu.
Hvala Severino, što sam ovaj san, ma kako čudno zvučalo, odsanjao budan !
Branko Ličen
********
 |
PONEDJELJAK, 31. KOLOVOZA 2015.
SRIJEDA, 26. KOLOVOZA 2015.
CIJENJENA S.
U znak zahvalnosti za vaš komentar,dodatno ću pokušati da barem u kratko odgovorim na vaša pitanja.
OKTOBARSKO SUĐENJE, koje se ovdje pojavljuje u obliku CENACOLA, pojavilo se koincidirano sa temeljnom konstrukcijom triju likova: MARXA-LENJINA- DE LEONA.
Tek se tada ukazala potreba da se kompozicija razvije u vlastitu fabulu proširenu na trinajsterno likova, kao i za jedan dulji period suočavanja sa jednom nesazrelom tendencijom na zahvaćanju jedne tako obimne društvene tematike i u što su bile uključene dulje pauze, odustajanja, pa sve do paranja jednog skupocjenog platna. Iznova se zateže pod dojmom kojim biva „potpaljena“ dugo godina kasnije na jednoj laudaciji u Padovi,kojom je prof LucianoMorbiato pobudio interes prisutnih „ na jedno djelo koje nije ovdje izloženo“
Razlog da je ono danas posvečeno Lucianu Morbiato.
Danas,u jeku njegovog izlaganja, skromnih likovnih dosega i vječnih praznina prosječnog suvremenika, i čiji intelektualni potencijali bivaju doslovno prevrnuti naglavce pod utjecajem lažne povijesti, i činjenicom nekog hira evolutivne dijalektike što čovječanstvo biva usmjereno pravcem vlastite involucije.
Sve se to nekako zbiva nakon našeg ne položenog ispita osnovnih ekonomskih zakonitosti koji upravljaju razvojem naše klasne civilizacije i dubokim zaostajanjem upravo na održavanju balansa između vječnog stupnja razvoja sredstava za proizvodnju i njihove društvene razmjene.
Ako posmatralac Oktobarskog suđenja ostane barem djelomično potaknut na osobne kontemplacije na to krucijalno pitanje daljnje planetarnog opstanka čovjekove vrste, koji posjeduje tu neobičnu sreću svijesti, nadati se da naša ukupna životna lutanja možda nisu bila posve uzaludna.
Drugo, od trinaestoro statista, koji ovdje predstavljaju u obliku trokuta kompozicijsku okosnicu, rado ću vam istaknuti Daniela De Leona, za kojeg vi, vjerujem, iz znanstvene branše sociologije i antropolologije također bivate dobro upućeni.
De Leon, kao naj značajnija ličnost na margini 19. i 20. stoljeća na polju socijalističke znanstvene misli, vjerojatno i jedina osoba bez kojeg bi Marx-Engesov znanstveni socijalizam ostao bi nedorečen, potječe iz imućne porodice Venezuele,( 1852-2014. godine). Za svoje rane mladosti biva upućen na one iste vaše studije u Holandiji. Tu je izučio nekih pet jezika, postajući profesorom na Njuroškom sveučilištu kao vrsni stručnjak međunarodnog Prava i Povijesti. Incidentom , kojim se nikako ne može uvrstiti u puku slučajnost, koji se zbio na ulicama Njujorka tamošnjih radničkih štrajkova, gdje se pojavljuju na univerzitetskim prozorima sve njegove intelektualne svite u općem ismjehivanju. De Leon je svojom naravnom nedvosmislenošću izrazio svoj bijes prema kolegama, iza čega biva ubrzo zatim otpušten.
Od tadašnjih osamdesetih devetnaestog stoljeća, do svoje rane smrti 2014. godine, potpuno se posvećuje razvoju socijalističke misli. Kao jedan od rijetkih oratora svog vremena,širom Amerike nastupa na svim značajnim štrajkaškim okupljanjima, i ubrzo formira Socijalističku Radničku Partiju Amerike, (SLP of America) 1890 godine, i koja još uvijek živi kao jedini svjetski promovitelj Znanstvenog socijalizma na principima Prve Internacionale.
Iz njegovih djela u posjedu, osobno sam crpio spoznajnu srž velikih humanističkih vihora devetnaestog stoljeća, iz kojih se porodila Marx-Engelsova teorija Znanstvenog Socijalizma: Materijalističke postavke historije, Klasnih podjela društva, i ekonomskog zakona Viška vrijednosti, na kojima se zasniva cjelokupni opstanak izrabljujučih i izrabljenih društvenih klasa. Kao i kraj epohe Utopijskog socijalizma, koji biva teorijski nadomješten jednom kolosalnom povijesnom trojkom Marxa – Engelsa – De Leona.
www.severinomajkus.com
UTORAK, 4. KOLOVOZA 2015.
POZIV ČITATALJIMA OVOG BLOGA
info@baredine.com
+385 098 224 350
Svaki dan od 9-17 sati
***
www.severinomajkus.com
+385 091 233 6293
Bilo kada
SUBOTA, 6. LIPNJA 2015.
THE OCTOBER JUDGEMENT
 |
Front plan- from left to right De Leon-Lenin Second plan Giuseppina Martinuzzi-Marx-Plehanov-Monica Prince-Roza Luxemburg Thirth plan Labriola-Engels-Vera Zazulich-Mehring-- Clara Zetking-K. Liebknecht ***** Ovim skromnim likovnim radom OKTOBARSKO SUĐENJE, autor želi izraziti vlastita subjektivna viđenja jednim dodatnim podnaslovom ALEGORIJE NA POSLJEDNJU VEĆERU, koju ovdje činu novo povijesne ličnosti: Marx, Lenjin , De Leon, Roza Luxemburg, Monica Prince, Vera Zazulić, Plehanov, Engels, Giuseppina Martinuzzi, Labriola, Mehring, Klara Zetkin i K. Liebknecht, koji se okupljaju povodom Oktobarske revolucije, na kojoj se pojavljuje centrirana ličnost Plehanova, donoseći svježe vijesti iz tadašnje turbulentne Rusije o kukavnom smaknuću djevojčica Romanivih, čime autor obilježava simbolićnu nizbrdicu velikih humanistički ideala devetnaestog stoljeća, i čovjekovog povratka na još jedno ponavljanje ne polučene povijesne lekcije. www.severinomajkus.com |
NEDJELJA, 18. SIJEČNJA 2015.
SUBOTA, 20. SRPNJA 2013.
SUBOTA, 18. SVIBNJA 2013.
OKTOBARSKO SUDJENJE
ili
ALEGORIJA NA ZADNJU VECERU
/u nastanku/
Prvi red (s lijeva na desano): D. De Leon , N. Lenjin
Drugi red : G. Martzinuzzi,K, Marx, G. Plehanof, M. Prince , R. Luksemburg
Treci red : A Labriola, F. Engels, V. Zazulich, Bebel, K. Zetkin , K. Liebknecht
(Tekst ce biti naknadno prilagan)
Odgovor citalteljima
Da ! Snijezana. Skromno autorstvo omogucilo mi je privilegiju da svoje najdraze odabranike Marksovih sljedbenika, a sve po dogovoru sa Giuseppinom prilikom posjete njenog pocivalista, da Porec postane nas prijedlog tog skupa, sto je vecini sudionika bilo prihvatljivo s obzirom na geo polozaj istarskog poluotoka smjestenog , u obliku srca , usred Starog kontinenta. Bilo je pri tome i primjedbi , narocito od Engelsa da se Istra nalazi suvise blizu Balkana poznatom po svojoj reakcionarnoj ulozi biskupa Draskovica , njegove, odnosno Gubceve lomace na Markovom trgu , kao i bana Jelacica koji je sudjelovao u gusenju Madjarske revolucije 1848. Ipak je prevagnula zelja Monike Prince kojom se autor druzio dugo godina u toku svog Sidneyskog boravka u Australiji, cesto je pricala o Rozi Luksemburg, o Antoniu Labrioli kao i o opcoj povijesno- revolucionarnoj kulturi nase Europe , koju je poznavala mnogo bolje od mene. Uzvratno sam isticao nasu istrijanku Giuseppinu Martinuzzi iz Labina , suvremenicu Marksa, Engelsa, De Leona , Vere Zazulich, Karl Liebknechdt -a ,Bebela. Monica Prince je bila narocito oduservljena pricom o Giuseppininom eseju o velikom garibaldincu iz Rima Amilcare Cipriani-u, koji je vodio znacajnu bitku pariskih komunara, zatim bacen na dozivotnu robiju u Sardinsku spilju okovan lancima . A kad mu je kralj Umberto primo poslao izaslanika sa prijedloghom da napise molbu pomilovanja , odlucno je to odbio kao i mnogo kasnije, vec na slobodi , gdje ga zatice vijest da ga je zapalo prilicno nasljedstvo, nasto je drsko odgovorio:. "Citav zivot sam se borio protiv bogatuna i necete me tako lako uvrstiti ostarjelog u njihove redove."
Sve u svemu, cini se da je vecina sudionika tog skupa, sa smjeskom popustila da se ipak okupe u Porecu, povjesnom gradu Rimskog carstva.
O cjelovitom konceptu alegorije na Zadnju Veceru, uz njegovu likovnu stranu mucno se radja i jedno subjektivno zaokruzenje velike pojave devetnajsto stoljetnog humanizma. oblikovanog u Marksovom Znanstvenom socijalizmu
Bit ce mi veoma drago da tom prilikom primim vase cijenjeno misljenje, kao i ostalih citalaca ovog bloga koji bi mogli pridonijeti jednom zajednicko oformljenom
P O G O V O R U u nastanku
Pisana povijest covjecanstva , koja nastaje pojavom privatnog vlasnistva ,i koja je jos uvijek jedna od njegovih mentalno-kulturoloskaih dimenzija , imanentno evoluirana u njegovo iskljucivo klasno nalicje.
Radjanje privatnog vlasnistva sobom donosi i jedan svoj novi , svojevrsni stvaralacki oblik zasnovan na eksploataciji tudjeg rada .
Rad kao takav, dobiva svoju novu dimenziju eksploatacije sabijene u ljudsko jednokratnom bistvu. Sljedstveno on, covjek , biva takodjer podredjen kulturoloskom obrascu , koji izranja iz datog nacina drustvene proizvodnje i njene razmjene , i prema Marksu, jedini je bog koji formira i upravlja njegovim svekolikim mentalitetom.
Drugim rijecima , ta svekolika mentalno-kulturoloskia mijena , nije nista drugo osim jedne redovite smjene pohabanih ruha , od jedne do druge epohe proizvodnih nacina i njenih razmjena.
*
*
Koji je razlog da vecinski smrtnici ostaju vjecito zarobjeni u zacetoj maternickoj opni u kojoj smo zaceti , I kako su se neki njeni jedinci znali uskomesati u stjesnjenim prostorima do te mjere , da poput slona u stakleniku, prolupaju njene skucene prostore i omedjene kulise bez vidika ; da prekinu njene uske dovode kisika , te svojim revolucionarnim nagonom izadju, ( uskrsnu), na prostranstva vjecitih zivotnih provjetrina i samotnih mijena . I kale se tokovima historije nase pisane ere, oni rijetki ljudski gorostasi, koji sve do danasnje drustvene tektonike sumanutih klasnih kontradiktornosti besmislienog reson-a d'etre, konacno uskrsnu u svojim krucjalnim vremenima razvijenijih znastvenih i tehnoloskih dostignuca, o kojima se milenijima mastalo o materijalnoj udobnosti za sav ljudski rod ?
Nema komentara:
Objavi komentar