FRANCIS WHEEN 2

Dalje, od Wheen-ovog obraćanja Benjaminu Franklinu i Emanuel Kantu na temu Prosvjetiteljstva , ovdje on   ide  i do Micheal Foucoulta:

„ Mnogo toga u našem iskustvu pokazuje nam da naš povijesni dogođaj Prosvjetiteljstva nije načinio odraslim i zrelim bičima,i da još nismo dosegli taj stupanj razvoja“  'Foucoult, inače žestoki protivnik  prosvjetiteljskog univerzalima, morao je ipak priznati njegovu „važnost i djelotvornost.“   Premda ga, ustvrdio je, „nebi ni u kojem slučaju  trebalo smatrati teorijom, doktrinom pa ni trajnim širečim skupom spoznaja, nego stajalištem, etosom, filozofskim životom u kojem je kritika toga što jesmo ujedno i povijesna analiza ograničenja koja nam se nameču i eksperiment s mogučnostima njihova nadilaženja“

Baš tako: prosvjetiteljstvo nije bilo ideologija koliko stajalište – pretpostavka spoznatljivosti određenih istina o ljudskom rodu, društvu i prirodi pomoću edukcije i opažanja , te vjera da će otkriće tih istina preobraziti kvalitetu ljudskog života . temelje Prosvjetiteljstva položili su filozofi empiristi i prirodoznanci  17.stoljeća – poglavito Francis Bacon  (1561.- 1626.), John Locke  (1632.- 1704.) i Isaac Nwwton (1642.- 1727.) i za to im se odao puno priznanje: Thomas Jefferson smatrao ih je „nedvojbeno najzaslužnijim vellikanima koji su ikad živjeli „, a d'Alanbert  i Diderot posvetili su tom trojstvu engleskih svetaca zaštitnika svoju Encyclopedie, taj veličanstveni spomenik francuskog  prosvjetiteljstva ( Nešto se suzdržanije veličalo Spinozu, nizozemskog filozofa iz 17. stoljeća, kojemu se tek danas počinje odavati zasluženo i dužno priznanje. U nedavnoj studiji Jonathana  Izraela, Spinozu su proglasili utemeljiteljem radikalnog prosvjetiteljstva. – glavnim osporiteljem temeljnih zasada  službene religije, prihvaćenih ideja , tradicije, morala, i onog što se dotad posvuda – i u apsolutističkim i u neapsolutističkim državama  - smatralo božanski ustrojenim političkim autoritetom“.)

D'Alambert  je napisao: „Nakon što se polože temelji revolucije, ona se mahom ostvari u idućem naraštaju“.  U 18 .stoljeću nije bilo znanstvenih dostignuća usporedivim s Newton-ovim i Galeovim, ali su philosophes toga stoljeća stajali na ramenima divova  - i stoga mogli vidjeti dalje. „Odjelivanjem teologije i priroznanstva , odnosno dovitljivim dokazivanjem da priroznanstvo zapravo podkrepljuje teologiju, znanstvenici 17. stoljeća zabarušili su i od sebe i od drugih revolucionarne implikacije svojeg djela“ napisao je povjesničar  Peter Gay.“