QUO VADIS ČOVJEĆE

Napokon i, možda konačno, treba ovdje postaviti jedno zasebno pitanje svjetskoj Ljevici - Druge i Treće Internacionale, buržujskim reformatorskim  socijalistima, narodnjacima, antifašistima i komunistima:  dali vas još uvijek svrbi ona sumanuta borba za prokockanom vladavinom nad dobrim dijelom svijeta, uspostavljene  pomoću vlastite demagogije: izgradnje socijalizma kao prve faze komunizma, a koji ima da traje dolazečim stolječima, ako ne i milenijma .    Kukavnom kamuflažom klasne borbe stvaralačkih masa i njenog nadomještanja postoječim kanonima, pomoču kojih ,upravo milenijma opstaje taj kastni zvjerinjak otimača svih sretstava za ekonomsku proizvodnju i prirodnih dobara,  koji prirodno pripadaju cjelokupnom čovječanstvu.

Mnoga su vaša.drušvena zla, kaja ste počinili u toku više od jednog stoljeća. Danas vas optužuju više nego ikad dosada  za  reformatorske kočnice daljnjem razvoju progresivnim snaga svijeta. Što se direktno odrazilo na daljnje produljenje raspada kapitalističkog leša, kojeg je barem teoretski trebao biti pokopan znanstveno revolucionarnim socijalizmom međunarodnog obima devetnaestoljetnih teorema Marx- Engelsa.

Povijest vas danas sve jasnije OPTUŽUJE za  sve multipne zločine nagomilane od samog početka dvadesetog stoljeća na ovamo, kad ste se, u obliku svoje Socijaldemokratske Guje stavili na čelo Prvog svjetskog imperijalističkog rata kao direktnog sluge Njemačkom Junkeraju.

I, kad je vaš veliki marksist Lenjin s njima sklopio đavolji savez potpisujući onaj besramni i bezuvjetni Brest-Litovski  sporazum , istovremenim okretanjem  leđa njemačkim Spartakovcima, koji su tada pripremali prvu europsku socijalističku revoluciju. Sve da bi  osobno posijeo  na tron velikog ruskog feudalnog carstva, kojim će , u nedostatku tamošnje radničke klase, izvršiti uz pomoć Staljina, jedan od najvećih istrebljenja ruskog nedužnog mužika , ostavljajući vašoj povijesnoj bezdušnosti direktnu participaciju u tom surovom istrebljenju zaostalog ruskog seljaka i Njemačkog  pokreta Spartak.

Trečom Internacionalom izdali ste i formalno znanstveni socijalizam međunarodnog karaktera, te širom otvorili vrata i Drugom svjetsko osvajačkom ratu krupnog kapitala.  Ne zaboravljajući  da 1933. godine  pripomognete Hitlerov dolazak na vlast, time što ste naložili kominterskoj KP Njemačke da odustane od već posve zrele socijalističke revolucije tadašnjeg razvijenog radničkog pokreta ujedinjenog  u svojem tri milijunskom naprednom sindikatu Njemačke .  Slijedi zatim i onaj drugi , još besramniji pakt  o međusobnom ne napadanju iz 1939. Godine kojeg potpisuju Ribbentrop i njegov kolega Molotov.

Nakon pada Hitlera, vaš reformatorski vuk  tek stiće svoju pravu snagu da silom nametne gotovo svim malim zemljama istočne Europe i dijelom Azije svoj pakleni apsolutizam , koji će u mnogo čemu nadmašiti i sam Nacifašizam.

Dok poslijeratni krupni kapital biva prinuđen da mijenja svoju dlaku, prefarban u Liberalnu demokraciju, Balkan, kao raskrsnica svih svjetskih zaostalih reponja, stvara jednu od 

moćnijih  staljinističkih armada Europe,  zvanu JNA, koja ima da podredi preostale male zemlje balkana u jedan  jedinstven konglomerat  Staljinove kolonije. Tu, međutim,  sazrijeva  Titova bolesna uloga dugrazrednog vođe. Htijući da se popne na sam vrh novo svjetske staljinističke klaonice neposlušne stvaralačke mase. Veliki ratnik, teško da bi podnio svoj neuspjeh: Preko noći prodaje grčko izbjeglištvo Markosovih partizana u Jugoslaviji zapadnoj imperiji krupnog kapitala. Time stvara svjetsko predvorje za prijem u vlastito carstvo sve srednje vjekovne careve, prinčeve i poglavarske  protuhe , koje još nije uspio da pokori međunarodni kapital. Što više, Tito ide dotle  da 

od De Leonovih Radničkih Savjeta počini pravo ruglo nalik sebi samome. Predajući ih pod direktnu kontrolu zloglasne UDBE. Tito se zatim utvrđuje na svom Brionskom pašaluku, kojeg ubrzo pretvara u jedan od najluksuznijh haremskih  oaza tadašnjeg svijeta, na čemu mu zavide gotovo svi tadašnji svijetski vladari.   No, naglim usponima često slijede još nagliji padovi. Šesdesetosmu svjetsku kulturološku revoluciju ubrzo slijedi 1973. ekonomska kriza kapitalizma. Zapadni svijet zatvara se u vlastite probleme. Financijska podrška jugosloveskoj jastučnici , koja absorbira konkurentske udare  dviju suprotnih društvenih aždaja, zatvara svoje rastrošne ventile. Jednom, bez njihovog kisika, Tito i njegova  uža kasta, postaju manji od mrava. Velika Jugoslavenska Narodna Armija ubrzo prestrojava svoje snage u nacionalističke korpuse, a brojna Komunistička partija, odnosno Savez Komunista Jugoslavije isto se preko noči prestrojava u najrigidnije nacionalističke krvoloke Miloševića, Tuđmana i njihovih podrepnjaka

Ne dugo zatim  slijedi jedna od najvećih ekonomskih kriza , koja , u mnogo čemu premašuje 1929. godinu. 51 milijun stvaralačkih masa biva bačena na svjetske ulice, dok se svjetski kapital tek zatiće na svojoj bezumnoj naglavosti, koji, prema riječima Janis Varoufakisa, počinjava još jaće vratolomije u podržavljenju svih kapitalističkih korporacija u krahu, čime  nadmašuje i samu Lenjinovu  socijalističko  konfiskaciju privatnog vlasništva, pretvarajući je  u državnu imovinu.

Iz svega toga rađa se, današnje uspavani Grčki revolucionarni fenomen. Njegove  stvaralačke mase, po prvi puta u povijesti,  takozvanog  građanskog društva, nadvečinskom glasovnicom proglašavaju  vlastitu volju !
Alas! Umjesto da napokon zaposjednu vlastite prizvodne resurse i proglase svoju Socijalističku Repuliku Rada, njihovo ih mudro rukovodsvo povede da kleknu pred vratima međunarodnih banaka , proseći milostinju.

Dok sam autor epohalnog djela Globalni Minotaur , nakon toga,  i danas ,skupo unovčuje , u Žižekovom društvu, svoje teorijske postavke  o velikom krahu kapitalističkog društva.

www.severinomajkus.com