Stravična priča o ženi koja za državu ne postoji: Zorica živi bez struje, vode i grijanja, potpuno je nepokretna i svi samo čekaju da umre
Zorica Lazarević (66) dočekala nas je sjedeći na starom, gotovo propalom, krevetu. Bila je čvrsto umotana u nekoliko slojeva deka, a na glavi je imala vunenu kapu. Pokraj nje, na starom stoliću, posložena je gomila poluizgorjelih lučica, piše Jutarnji list.
Njima se, naime, grije. Tu su i ostaci paštete. U njezinu stanu na 4. katu zgrade u Osijeku nema struje, grijanja i vode. Ulazna vrata su neprestano odškrinuta jer je na njima brava razvaljena, a Zorica je nepokretna zbog ozljede kuka koju je zadobila zimus. Uvjeti u kojima živi potpuno su nehumani.
Ova žena u Osijek se prije Domovinskog rata doselila kao djevojka s roditeljima iz Srbije. Svi su ostali ovdje, a ona je danas sama nakon što su joj roditelji preminuli. Nema hrvatsko državljanstvo ni osobne dokumente, nema mirovinu niti bilo kakva primanja, a i stan u kojem živi, ako se taj prostor uopće može nazvati stanom, zapravo nije njezin s obzirom na to da su stanarsko pravo od Grada Osijeka imali njezini roditelji, a ona nikada nije zatražila prijenos prava na sebe. Doduše, ne bi ga ni mogla zatražiti jer za naš institucionalni sustav ona zapravo ne postoji. Ali, ipak je tu. Živi među nama. U njezinoj zgradi još je devet obitelji, koje sada strahuju i za nju i za sebe.ZA BOGA I HRVATE
Njima se, naime, grije. Tu su i ostaci paštete. U njezinu stanu na 4. katu zgrade u Osijeku nema struje, grijanja i vode. Ulazna vrata su neprestano odškrinuta jer je na njima brava razvaljena, a Zorica je nepokretna zbog ozljede kuka koju je zadobila zimus. Uvjeti u kojima živi potpuno su nehumani.
Ova žena u Osijek se prije Domovinskog rata doselila kao djevojka s roditeljima iz Srbije. Svi su ostali ovdje, a ona je danas sama nakon što su joj roditelji preminuli. Nema hrvatsko državljanstvo ni osobne dokumente, nema mirovinu niti bilo kakva primanja, a i stan u kojem živi, ako se taj prostor uopće može nazvati stanom, zapravo nije njezin s obzirom na to da su stanarsko pravo od Grada Osijeka imali njezini roditelji, a ona nikada nije zatražila prijenos prava na sebe. Doduše, ne bi ga ni mogla zatražiti jer za naš institucionalni sustav ona zapravo ne postoji. Ali, ipak je tu. Živi među nama. U njezinoj zgradi još je devet obitelji, koje sada strahuju i za nju i za sebe.ZA BOGA I HRVATE
Nema komentara:
Objavi komentar