PISATI ILI REŽATI

petak, 30. kolovoza 2013.

Pisanje nije svačja priroda.

.

No, to ni pošto ne sprječava naša režanja. 
Naprotiv, nadopunjuje. Tim više ako nad nama ne visi neki  koreograf koji će preraditi naše tekstove u neki snošljivi  smisao, i učiniti ih  logičnijim, čitatelja radi.

Marx nam skreće pažnju da je čovjekov fizički i duhovni život vezan sa prirodom, i nema drugog smisla nego da njegova  priroda ostane povezana sama sa sobom, Vlastitom svijeću, tek da ju dodatno oplemenjuje.

Budući da otuđeni rad čovjeka otuđuje  njegovu prirodu, čovjek tako postaje otuđen od samog sebe, i gubi vlastitu djelatnu funkciju..Rodni život pretvara ga u individualnog zagubljenika, u pasivnu vegetaciju. Dok je životinja neposredno vezana  svojom životnom djelatnošću, ljusko biće, koje još uvijek nije postao čovjek, nije više niti životinja, jer životinja je neposredno jedinstvena sa svojim životnom djelatnošću. Ona se od nje ne razlikuje .Ona je njena  životna djelatnost. Dok čovjek sam oplemenjuje svoju životnu djelatnost predmetom svog htijenja i svoje svijesti.

To ljudsko svijesno htijenje sastoji se upravo u tome, da u tom planetarno klasnom zvjerinjaku, bude usmjereno k njegovom neprekidnom dijalektičkom razvoju.
Dok život, u obliku pasivne idividue, čini današnjeg čovjeka zagubljenog  gubitnika.

Režanje je stoga još jedino što peostaje njegovom inskonskom rodnom biću.