ponedjeljak, 21. rujna 2015.
Eta Lodi nas je nedavno podsjetila na drevnu istinu, da između Istine i Laži nema kompromisa, a koja je, vjerojatno, izronila na površinu ljudske svijesti, po nekim znanstvenim hipotezama kao artefakt tokom sredine trećeg milenija p.k. Šo bi moglo značiti da je od tada postala glavna okosnica ljudskog progresivnog razvoja u jednoj konstantnoj evolutivnoj dinamici sve do ovih dana; izmjenjujući pri tome međusobne uloge prema društvenim uvjetima karakterističnih epoha ekonomskog razvoja; odnosno njihovog načina proizvodnje i međusobne razmjene. Tamo gdje su materijalni uvjeti išli u korak sa njihovom razmjenom, prevladavala je Istina. Dotle je Laž trebala čekati svoju priliku u kojoj ekonomska razmjena zaostaje iza njenog unaprijeđenog načina proizvodnje. U prvom slučaju, dviju socijalnih konstanti, koje paradiraju usporedno, prevladava Istina.
U potonjoj, gdje razmjena proizvodnih dobara zaostaje iza načina proizvodnje, ona postaje anakrona Laž.
Pojava privatnog vlasništva, u kojem razvoj sredstva proizvodnje ide u isključivu korist njenih posjednika, sobom donosi socijalni jaz u odnosu na neposjedničke klase, koje više ne sudjeluju u njenoj raspodjeli ekonomskih dobara.
Na tom razvojnom stupnju klasnih podjela i suprotnih interesa, koji se pojavljuju nakon one najduže poznate društvene epohe matrijarhata, u kojem je vladao apsolutni društveni sklad,i gdje još uvijek „Moje“ i „Tvoje“ nije postojalo, pa nije postojala nikakva osnova za Istinu niti za Laž.
Nikada još u povijesti ljudskog roda nije postojao sličan raskorak između posjedničkih i obezvlaštenih klasa kao danas, prouzroćen kolosalnim tehnološkim razvojem proizvodnih sredstava, i njegovim sve većim disproporcijama u razmjeni proizvodnih dobara sa neposjedničkim masama. Odnosno, gdje je stvorena jedna kolosalna otimačina od strane malobrojnih posjednika, udruženim u korporacijskom lopovluku gotovo nad 90 postotnim svjetskim stanovništvom, pretvorivsi ga iz gradjana u proletera, iz proletera u lumpen nomatskog skitnicu u potrazi za svojim dnevnim preživljavanjem.
Stoga, taj svijet još uvijek nije spoznao jednu anakronu Laž, koja je metastazirala gotovo u sve pore ljudskog društva u sveopći civilizacijski nivo; u kulturološku skretnicu k ispiranju mozgova, u demagošku vjeru i apsolutističku dominaciju ideologija, i u opći moralno -etički sunovrat čovječanstva. U potpuni raskorak sa samim sobom, podčinjen toj društvenoj aždaji montruoznih Laži - što ga svode u vlastitu suprotnost iskonsko prirođenog bistvovanja.
Nema komentara:
Objavi komentar