srijeda, 19. srpnja 2017.

SPALJENA ZEMLJA


'Nedopustivo je da požar 19 sati nakon izbijanja prijeđe 20 km i uđe u drugi najveći grad u državi! Začeci ovog kaosa sežu u kraj prošle godine'

Split, 190717. Opozareno podrucje nakon velikog pozara.
Situacija nakon velikog pozara koji je zahvatio okolicu Splita tek avio snimke dokazuju katastrofalno stanje.
Na fotografiji: Pogled na Kucine, Karepovac i Split.
Foto: Zvonimir Barisin / CROPIX
Zvonimir Barišin / CROPIX

Svjedočanstva i fotografije umornih vatrogasaca s požarišta u Dalmaciji najbolje govore o lošem zapovijedanju, neorganiziranosti zapovjednog lanca državnih institucija koje bi nas trebale čuvati od posljedica prirodnih katastrofa, ali zapravo nas svojom nesposobnošću uvaljuju u opasnost.
“U Sitnu Gornjem smo se našli u okruženju vatre i jednostavno smo morali bižat od ognja kako bi spasili vlastiti život”...
“U kamiončiću 300-tinjak litara. Ne znamo šta ćemo, al Bog je uz nas i s toliko malo vode smo spričili širenje požara u većen razmjeru i Bogu fala ubrzo dolazi i cisterna s vodon”, piše jedan od vatrogasaca.
Opći kaos
“Slike umornih vatrogasaca koji leže po cestama, njihove tvrdnje kako su na požarištima neprekidno proveli 25 i više sati u očima običnog puka ih pretvaraju u heroje, a zapravo je to dokaz općeg kaosa i nesposobnosti”, konstatira jedan naš sugovornik, dugogodišnji vatrogasni zapovjednik i stručnjak za borbu protiv požara.
Prema njegovim riječima, ova situacija pokazuje kako je sustav potpuno neorganiziran.
“Dopustiti da 19 sati nakon izbijanja požara vatra prođe 20 kilometara zračne linije i uđe u drugi najveći hrvatski grad je nedopustivo. Ponavljam, nedopustivo.”
On tvrdi kako su začeci ovog kaosa započeli kada Program aktivnosti u provedbi posebnih mjera zaštite od požara od interesa za Republiku Hrvatsku u 2017. godini Vlada nije donijela krajem prošle godine, nego tek u travnju.
“Mjesec dana prije početka protupožarne sezone donosi se takav plan!? On se donosi krajem prethodne godine kako bi lokalne zajednice mogle napraviti svoje proračune, izdvojiti novac za tu aktivnost, organizirati snage. U travnju je za sve to kasno. Nadalje, nadležne službe od Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Glavnog vatrogasnog zapovjedništva, Hrvatskih šuma... potpuno su zakazale. Nisu izrađene analize, procjene moguće ugroze. Na ovom području 5-6 godina nije bilo velikog požara, sve je zaraslo, Hrvatske šume nisu krčile makiju, šumu. Lokacija idealna za požar”, priča naš sugovornik.
Smiješne grupice
A kad se požar već dogodio, tvrdi on, zapovjedni lanac vatrogastva se raspao.
“U Hrvatskoj je oko 60.000 vatrogasaca u različitim statusima. Može se reći kako je njih oko 5000 najkvalitetnije obučeno i opremljeno za požare ovakvih razmjera, a glavni vatrogasni zapovjednik objavi da je na požarištu njih oko 500 na vatrenoj fronti od 18 kilometara. Katastrofa. Umjesto da se s kopna hitno prebacilo više stotina profesionalnih vatrogasaca, dovozilo ih se u smiješnim malim grupicama. Nije stvorena druga i treća pričuvna grupa vatrogasaca koja bi svaka dva-tri sata mijenjala one na prvoj liniji. Pa onda nije ni čudo da premoreni vatrogasci leže po cestama jer ih nije imao tko zamijeniti. I onda se stvori panika oko angažmana 100 vojnika, a nekoliko tisuća vatrogasaca koji su prva linija obrane uopće nije angažirano”.
Naš sugovornik posebno naglašava katastrofalnu vatrogasnu organizaciju u protupožarnoj sezoni. Kako kaže, bivši ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje ukinuo je dislociranje 500-600 profesionalnih vatrogasaca državnih interventnih postrojbi po obali i otocima, a uvedene su sezonske vatrogasne postrojbe koje čine lokalni vatrogasci. Prema njegovim riječima, taj sustav se pokazao potpuno neučinkovit, kao i činjenica da glavni vatrogasni zapovjednik postrojbama u ovakvoj situaciji upravlja iz Zagreba.
A kad se požar oteo kontroli, trebalo je postaviti liniju obrane. Vjetar je naravno bio problem i vatra se prebacivala s jednog mjesta na drugo. Ali iskusni zapovjednici to su mogli predvidjeti i s više ljudi uspostaviti linije obrane. Trebalo je natapati zemlju kilometrima ispred linije fronte.
“Meni je neshvatljivo da se u trenutku kad je Žrnovnica gorjela nije natapalo tlo na ulazu u Split, nego su pustili da požar uđe u grad”.
Naš sugovornik poštuje sav trud vojnika, ali naglašava kako oni nisu obučavani za gašenje požara, nego za nadzor požarišta. “Da ih je došlo 1000 ne bi bilo nikakve koristi. Nažalost, to je tako. Prva linija obrane su vatrogasci i nitko drugi. Sva neorganiziranost i kaos bili su vidljivi kad je vatra ušla u Split. Građani se samoorganiziraju, navijačke skupine. Njima tamo nije bilo mjesto. Što da je netko poginuo, tko bi onda bio kriv?”
Bez helikoptera
“Prema njegovim riječima, najorganiziranije su bile zračne snage Hrvatske vojske koje su učinile velik posao. No postavlja se pitanje zašto u gašenju požara nisu sudjelovali transportni helikopteri kao prošlih godina. Očito je kako HV bez 10 helikoptera Mi 171 SH koji su spušteni na zemlju ne može pokrivati sve zadaće. Naš sugovornik smatra da bi trebalo potpuno reorganizirati Državnu upravu za zaštitu i spašavanje te sustav vatrogastva.
No pitanje je ima li Vlada za to snage.

Nema komentara:

Objavi komentar