nedjelja, 30. srpnja 2017.

Milan Kundera 3

"Ljudi bježe od svojih patnji najčešće u budućnost.  Zamišljaju na stazi vremena crtu iza koje sadašnjih muka više neće biti. Tereza, međutim, nikakvu takvu crtu ne vidi. Utjehu je može donijeti samo pogled u prošlost. Bila je opet nedjelja. Sjeli su u antomobil i odvezli se daleko izvan Praga.
Tomaš je sjedio za volanom , Tereza pored njega, a Karenjin se povremeno uspravljao na zadnjem sjedištu i lizao im uši. Nakon dvva sata  stigli su u mali banjski gradić u kome su prije nekih šest godina proveli nekoliko dana. Namjeravali su da tu ostanu preko noći.
Parkirali su kola na trgu i izišli. Ništa se nije bilo promijenilo. Ravno pred njima bio je hotel u kome su bili odsjeli, sa starom lipom kraj ulaza. Lijevo od hotela pružala se stara drvena kolonada na čijem kraju je izbijao iz mramorne posude mlaz ljekovite vode. Danas ,kao  i onda, iznad posude su se naginjali ljudi s čašama u ruci. Onda je Tomaš ponovno pokazao na hotel u kome su bili odsjeli . Nešto se ipak promijenilo. Nekad se zvao "Grang" a sad je na njemu stajao natpis "Bajkal" Pogledali su tablicu na uglu trga: Moskovski trg. Zatim su prošetali (Karenjin ih je pratio sam bez uzice) kroz sve ulice koje su poznavali i čitali njihova imena  -- bila je tu Staljingradska ulica , Lenjingradska ulica, Rostovska ulica, Novosibirska ulica, Kijevska ulica, Odeska ulica,, bilo je tu lječilište "Čajkovski", lječilište  "Tolstoj". Lječilište "Rimski Korsakov". bio je tu hotel "Suvorov", kino "GORKI, kavana "Puškin. Sva imena su bili uzeti iz ruske geografije i ruske istorije.
 Tereza se sjetila prvih dana invazije. Ljudi su u svim gradovima poskidali table s ulica, a sa cesta putokaze s imenima gradova. Zemlja je preko noći postala bezimena. Ruska je vojska sedam dana lutala naokolo, ne znajući gdje se nalazi. Oficiri su tražili redakcije novina , radija i televizije da ih okupiraju, ali nisu mogli da ih nađu. Raspitivali su se, ali ljudi su samo slijegali ramenima , ili i davali lažne nazive, i pokazivali krive smjerove.

Sad, poslije toliko godina, iznenada se čini da se ta anonimnost pokazala kao opasna po zemlju. Ulice i zgrade više nisu smjele uzeti svoja stara imena . I tako se jedan mali banjski češki gradić pretvorijo u neku malu imaginarnu Rusiju i Teraza je ustanoovila daje prošlost koju je došla da potraži konfiscirana. Bilo je nemoguće tu provesti noč."
 
                                                                                             "Nepodnošljiva lakoća postojanja"

Nema komentara:

Objavi komentar