FRIEDRICH
NIETZSCHE
„ Jeli tko doista razumio slavnu priću na
početku Biblije – o paklenom strahu boga od znanosti ?...Nitko je nije razumio.
Ta svećeničkava knjiga par exellence počinje, dakako, velikim unutarnjim
problemom svećenika: on se suočava samo s jednom velikom opasnošću, dakle „Bog“
se suočava samo s jednom velikom
opasnošću….
Stari Bog , u cijelosti „duh“, u cijelosti „visoki
svećenik“, u cijelosti savršenstvo, šeće svojim vrtom, dakle samo se dosađuje.
Protiv dosade se i bogovi uzalud bore. Što činiti? Izmišlja čovjeka - čovjek je zabavan … No,gle, i čovjek se
dosađuje, Samilost Božja zbog jedine nevolje, koje nose u sebi svi rajevi,
bezgranična je : ubzo je stvorio druge životinje. Prva pogreška Boga. Čovjeku životinje
nisu bile zabavne – vladao je nad njima, nije niti htio biti „životinja“. Stoga
Bog stvori ženu, I tu je zapravo, bio kraj dosade - ali i drugoga ! Žena bijaše druga pogreška Boga, „ Žena je po
svojoj prirodi zmija, Heva“ – to zna svaki svećenik ; “ –od žene dolazi svaka
nesreća na svijetu“ – to također zna svaki svećenik. – „Dakle od nje dolazi i znanost“… Tek preko
žene čovjek je naučio kušati s Drveta spoznaje.
– Što se dogodilo? Starog je Boga
zahvatio pakleni strah. Sam čovjek postao je njegova najveća pogreška, stvorio
je sebi suparnika , znanost stvar jednakost Bogu - sa svećenicima i bogovima je gotovo ako je
čovjek učen! - Moralna pouka : znanosts je sama po sebi nešto zabranjeno. Ona je
samo zabranjeno. Znanost je prvi grijeh , klica svih grijeha, iskonski grijeh.
Samo je to moralna pouka . – „Nemoj spoznati“ – iz toga slijedi ostalo –
Pakleni strah nije ga spriječio da bude domišljat. Kako se obraniti od
znanosti? Bio je to dugo glavni problem. Odgovor: Van s čovjekom iz raja ! Sreća, bezposličarenje dovodi do misli – sve su
misli loše misli… čovjek ne smije misliti . – I „svećenik sam po sebi“ izmišlja
nevolju , smrt, životnu opasnost trudnoće, svaku vrstu bijede, starost, muke,
prije svega bolest – sve sama sredstva protiv u borbi pritiv znanja ! Nevolja ne dopušta čovjeku misliti… A ipak,
grozno ! Rad spoznaje raste, napadajući nebo, najavljujući skorašnji sumrak
bogova - što učiniti? – Stari Bog
izmišlja rat, razdvaja narode, čini da se ljudi međusobno uništavaju ( -
svećenicima je rat uvijek bio potreban …) Rat- koji je,
između ostaloga, veliko smetalo znanosti ! _ Nevjerojatno! Spoznaja,
emancipacija od svećenika, raste i unatoč ratovima. – I posljednja odluka
starog Boga: „Čovjek biva učen – ništa ne pomaže, treba ga utopiti“…
Friedrich Nietzsche
Nema komentara:
Objavi komentar