četvrtak, 4. siječnja 2018.

MOLITVA ZA SVAKO LJUDSKO BIĆE

„Pojam Boga krivotvoren; pojam morala krivotvoren – židovsko se svećenstvo nije tu zaustavilo. Nije bila potrebna cijela povijest Izraela: dosta je bilo! – Ti su svećenici ostvarili to čudo krivotvorenja,  adokaz toga je velik dio Biblije: oni su prošlost vlastita naroda, a ironijom bez premca, za svaku tradiciju, za svaku povijesnu realnost, preveli u religioznost, to jest, od nje napravili glupi spasonosni mehanizam krivnje prema Jahvi i kazne, pobožnosti prema Jahvi i nagrade. Taj bi nam najsramotniji čin krivotvorenja povijesti bio mnogo boljniji da nam ta tisućljećima  stara crkvena interpretacija povijesti nije gotovo utopila osječaj prema zahtjevima za ispravnošću in historicis. A filozofi su sekundirali crkvi: laž o 'ćudorednom svjetskom poretku' provlači se kroz cijeli razvitak filozofije, pa i novije. Što znači 'ćudoredni svjetski poredak'?  Da jednom za uvijek postoji volja Božja što čovjek mora činiti i čega se mora okaniti, da se vrijednost jednoga, naroda , pojedinca, 'Božja volja' dokazuje kao nadmoćna, to jest kao ona koja kažnjava i nagrađuje, prema stupnju poslušnosti. Realnost umjesto te bijedne laži znači slijedeće: parazitska vrsta čovjeka koja upravlja samo na račun svih zdravih tvorbi života , svećenik zlorabi ime Božje: stanje stvari, u kojem svećenik određuje vrijednosti stvari, naziva 'kraljestvom Božjm'; sredstva kojima može postići takvo stanje ili ga održati naziva „Božjom voljom“; s hladnokrvnim cinizmom ocjenjuje narode, vremena, pojedince prema tome jesu li iskoristili ili se suprostavili svećeničkoj nadmoći. Promatrajmo ih na djelu: u rukama židovskih svećenika veliko doba u povijesti Izraela postalo je doba propasti; progonstvo, duga nesreća pretvorila se u vječnu kaznu  za to veliko doba – doba u kojem svećenik još nije bio ništa… Oni su od moćnih , vrlo slobodnih likova izraeleske povijesti činili, prema potrebi, bijedne pokornike i licemjere ili 'bezbožnike', pojednostavili su psihologiju svakoga velikog dogođaja na idiotsku formulu 'poslušnost ili neposlušnost Bogu'. - Korak  dalje : 'Božja volja', to jest uvjeti za održanje svećeničke moći, mora biti poznata  - stoga je potrebno 'otkrivenje'. Jasnije rečeno potrebna je velika književna krivotvorina , otkriva se 'Sveto Pismo' – objavljeno je sa svom hieratskom pompoznošću, s danima pokore i jadikovkama zbog duga 'grijeha'. 'Volja Božja' odavno se ustalila: sva je sreća u tome da se čovjek otuđio od ?svetog Pisma'…  Već se Mojsiju očitovala 'volka Božja'… Sto se bilo dogodilo? Svećenik je sa tom pedantnošću jednom za uvijek formulirao, sve do velikih i malih poreza koji su mu se morali platiti (- pri tom se ne smiju zaboraviti najukusniji komadi mesa, jer svećenik ždere bišteke), što želi imati , što je 'volja Božja'….Od tada je sve u životu tako sređeno da je svećenik posvuda tako prijeko potreban; pri svakom prirodnom dogođaju u životu, pri porođaju, braku, bolesti, smrti, a da se žrtva (večera) i ne spominje, pojavljuje se sveti parazit da tim dogođajima oduzme prirodnost njegovim jezikom  - da ih 'posveti'… Najme, to se mora shvatiti: svaki prirodni običaj , svaka prirodna ustanova ( država , sudski poredak, brak , njega bolesnika i skrb za siromašne), svaka potreba potaknuta životnim instinktom, ukratko sve,  što je po sebi vrijedno, biva parazitizmom svećenika  ( ili 'ćudorednim svjetskim poretkom' uglavnom obezvrijeđeno , suprostavljeno vrijednosti : potrebno je naknadno odobrenje – nuža je moć koja time niječe prirodu, koja upravo time stvara vrijednost… Svećenik obezvrijeđuje , oskrnjava prirodu: uz tu cijenu i postoji. – Neposlušnost Bogu, to jest svećeniku, nepoštivanje 'zakona' dobiva sada naziv 'grijeh';  sredstva za ponovno 'pomirenje s Bogom' jesu sredstva , kako se i dolikuje, pomoću kojih je zajamčena  samo još temelitija pokornost svećeniku: svećenik jedini 'izbavlja'… Ako se na to gleda psihološki, u svakom svećenički organiziranom društvu 'grijesi' su nužni: ono su pravo oružje moči, svećenik živi od 'grijeha', njemu je opotrebno da se 'griješi'…  Glavno načelo: 'Bog oprašta onomu koji se kaje' – jasnije rečeno, koji se pokorava svećeniku".................... 
Nemojmo buditi Autora teksta pri njegovom zasluženom odmoru !

Nema komentara:

Objavi komentar