ANTIKRIST

„ Nas ne razdvaja to što ne pronalazimo Boga, ni u povijesti , ni u prirodi, ni iza prirode – već činjenica da ono što se štuje kao Bog  ne smatramo  „božanskim“ nego bijednim , apsurdnim, štetnim, ne samo pogreškom  nego i zločinom prema životu…Porićemo Boga kao Baga… Kad bi nam toga kršćanskog Boga  i dokazali, bili bismo još manje skloni vjerovati. – Formulom : deus , qualem Paules creavit , dei negatio. ( Bog kakvim ga je stvorio Pavao , negacija je Boga.)   – Raligija, kakvo je kršćanstvo, koja se ni u jednoj točki ne dotiče sa stvarnošću, koja odmah pada čim se stvarnost dokaže barem u jednoj točki, mora s pravom biti smrtni neprijatelj  „mudrosti svijeta“, to jest znanosti  - ona će dopustiti sva sredstva kojima se može zatrovati , oklevetati, ozloglasiti disciplina duha, čistoća i strogost u pitanjima savjesti duha , plemenita svježina i sloboda duha. Vjera kao imperativ veto je na znanost – in praxi laž po svaku cijenu… Pavao je shvatio da je laž – da je vjera potrebna ; poslije je Crkva ponovno shvatila Pavla. -  Onaj Bog kojega je sebi izmislio Pavao, Bog koji „posramljuje“ „mudrost  svijeta“  ( u užem smislu obje velike protivnice svojega praznovjerja), filologiju i medicinu, zapravo je samo čvrsta odluka samog Pavla da „Boga“ nazove vlastitom voljom, Tora , to je pražidovsko, Pavao  hoće da posrami „mudrosti svijeta“: njegovi su neprijatelji  dobri filozofi i liječnici alesandrijske škole – protiv njih ratuje. Zapravo čovjek nije  filolog i liječnik a da istodobnom nije i antikrist.. Najme čovjek kao filolog gleda  „svetih knjiga“, kao liječnik iza fizijološkog propadanja  tipičnog kršćanina . liječnik kaže „neizlječivo“, filolog  „prevara“…

                                                                         Friedrich Nietzsche