Jedno možda
biva posve pouzdano, da je čovjek grješnik sam po sebe kao individualno biće. A da je posve nešto drugo to što on biva, kao
takav, istovremeni proizvod danog društva. Drugim riječima, barem po Talesu, da
se to ipak svodi sve u jedno.
Generacije
pred devetnaestog stoljeće da su bile kokoš, a post generacije da smo tek njeno
jaje, - koje, kao da je skliznulo van svoga gnijezda; te da je tokom dvadesetog stoljeća, uslijed
duge izloženosti jednom kriznom nevremenu postalo običan mućak.
Ali, čemu,onda, biva namijenjena dvadesetprvo
stoljetna evolucija - osim da se to jaje
ospe uzduž i poprijeko zemlje, i posve usmrdi njen prirodni ambijent. Cvjetne
poljane da se pretvore u korovnu trnje;
oranice u besplodne usjeve. Radna snaga
da transcendentira u automate – koji će
izjedati sami sebe.
Tales,
Heraklit i Marx da metamorfoziraju u Trumpa, Putina i Erdogana…
Nema komentara:
Objavi komentar