„Da bih ostao vjeran svom karakteru, potvrđujućem karakteru
koji samo indirektno, samo silom ima posla
s protivrečnošću i kritikom, ustanovljavam odmah tri zadatka zbog kojih
su potrebni odgojitelji. Treba se
naučiti gledati, treba se naučiti misliti, treba se naučiti govoriti i pisati.
Cilj sva tri zadatka je aristokratska
kultura. – Naučiti se gledati – navići oko na mir, strpljenje, navići ga na
približavanje sebi, odložiti sud, naučiti se izbjeći i obuhvatiti pojedinačni
slučaj sa svih strana. To je prvo
pripremno školovanje za duhovni razvoj: ne reagirati odmah na nadražavanje,
nego steći inhibirajuće, zaustavljajuće instinkte. Naučiti se gledati onako
kako ja to shvaćam, gotovo što se ono nefilozofskim jezikom zove jakom
voljom: u tome je upravo bitno ne 'htjeti'
moči odložiti odluku. Sva duhovna
nerazvijenost, sva prostota razvija se na
nesposobnosti da se odupre nadražaju: -
čovjek mora da reagira, onsljedi svaki impuls. U mnogim slučajevima , takva neophodnost je
gotovo bolečlivost, propast, simtom
iscrpljenosti, - gotovo sve što ne filozofska sirovost naziva imenom 'poroka'čini samo nefiziološka nesposobnost da se reagira.. _ primjena
poduke gledanja : kao učenik, čovjek
obično postaje spor, nepovjerljiv, oponent.. Strano, novo svake vrsta čovjek će dozvoliti da mu priđe s
prijateljskim spokojstvom - i
povlači od njega svoju ruku. Otvaranje svih svojih vrata ,pokorno ležanje na
trbuhu, pred svakim malim faktom , spremnom da se u svako vrijeme uđe , da se
provali u druge i drugo, jednom rječiju, čuvena suvremena' objektivnost' je loš
ukus, i nearistokratska par excellence. Naučiti
se misliti: u našim školama nemaju više o tome nikakvog pojma. Čak i na
univerzitetima , među pravim naučnicima filozofije , logika kao teorija, kao
praktika, kao zanat, počinje da izumire. Čitajte njemačke knjige : ni
najudaljeneg spomena o tome da je
mišljenje neophodna tehnika , nastavni plan, volja za mjistorstvom, - da
mišljenje iziskuje učenje,kao što ga traži igranje, kao nešto slično igranju….
Tko od njemaca zna još iz iskustva za
onu finu jezu,koju lake noge u duhovnoj oblasti prostruje u sve mišiće! –
Nadmena glupost duhovnih grimasa , nespretna ruka pri hvatanju – to je do
takvog stepena njemačko da u
inostranstvu to miješaju uopće sa njemačkim bičem. Nijemac nema prste za nuances… To što su Nijemci samo izdržali
svoje filozofe , prije svega, onog
nakaznog idejnom bogalja koji je
uopće postojao, velikog Kanta , ne pruža ni najmanje pojma o
njemačkoj prefinjenosti. _Najme, ne može se isključiti iz aristokratskog odgoja
igranje u svakom obliku, znati igrati nogama , pojmovima, riječima: trebas li još da kažem da se mora
znate i s perom .- da se mora naučiti pisati? – Ali na ovom mjestu bih za
njemačke čitatelje postao prava zagonetka…“
Nema komentara:
Objavi komentar