srijeda, 1. kolovoza 2018.

DA JE DO MENE...



… sigurno se  ne bi više gradili stadioni, crkve ni zatvori.
Gradili bi se  sanatorij za nemoćne. Centri za naučno i edukativnu djelatnost.
Razumnim pojasom morskih i riječkih priobalja  obnavljale  bi se autohtone zelene makije  za javnu namjenu.
Armija bi otišla u staro gvožđe. Njeno osoblje, kao i kompletna birokracija koja caruje izvan stvaralačke djelatnosti, bila bi, uz ekonomsko, edukativno i zdravstveno stvaralaštvo, glavni društveni potencijal, koji bi uređivao šumovite nasade,vračajući ih humanom i animalnom carstvu na  opću korist najviše civilne svrhe.
Drugim riječima : bio  bi to  životni ekvilibrijum za sve biološke vrste Planete, koji bi se odvijao između načina ekonomske proizvodnje, njene društvene razmjene, edukativnog i zdravstvenog sustava; -  i koji bi stremio k jednom višem civilnom cilju..

Sve pod egidom:
„ Ne budimo danas što smo bili jučer i ne budimo sutra što smo bili danas!“
... A DA JE DO NAS SVIJU? !

Nema komentara:

Objavi komentar