MOJE ISTINE

Uvijek sam smatrao društvo koje nam je dano  bez izbora , da je to sve po nekom tuđem maslu.  Da smo mi svi, manje-više, tek neka razbacana iskonska čuda diljem  ove lijepe Planete. Tu da vegetiramo  u redovima  rasnih, nacionalističkih, vjerskih, ideoloških i etičkih sadnica, te da budemo konzumirani kao sočni  plodovi u klasnom zvjerinjaku, - koji vodi svoje državničke poslove nad našim  vegetacijskim usjevima :  pravnim, vojnim i policijskim kanonima.
 Suočeni jedino dragim ogledalcem, koje nas štiti kao ljepotane i najpametnije na ovome svijetu.
   
Tako barem do onog trenutka kad čovjek postane svijestan svoje stvaralačke snage, i kao najmočniji društveni faktor koji biva odgovoran za cijelokupan opstanak čovječanstva. Te, danom svoje nadvečinske reizbornosti postaje svijestan da njegova sudbina isključivo zavisi od njega samoga.
  Od tada, ne prije ni poslie, svojom izbornom nad glasovnicom. istog trena da povrati sva proizvodna sretstva i prirodna bogatstva, koja su  milenijima bila od njega pokradena, i  da ih preuzme u vlastite  ruke.
   Ni prije ni poslije, da proglasi Socijalističku Republiku Rada po načelima zdravo razumske  znanosti: Marksa- Engelsa - De Leona  

   Već od prvog svitajućeg dana, tu da se zatekne i onaj parazitski   konglomerat  državničkog, sudbenog, vojnog i policijskog ološa u potrazi za nekim svojim radnim mjestom,- jer, u društvu jednakih -  bez rada nema nikome više kruha.......

.....A VAŠE ISTINE ?