PREŠUČENA KORIST

Znači li kraj sporazuma o raketama početak nove utrke u naoružanju i zašto ovo zapravo odgovara i Moskvi i Washingtonu
AUTOR:
Vlado Vurušić
 OBJAVLJENO: 03.08.2019. u 20:02
Keith Baxter / David Mdzinarišvili / Joshua Roberts / Sergej Ilnitskij / Sergej Karpuhkin / Alexander Zemlianichenko/ Stringer / Reuters / U.S. Army


Je li svijet na rubu nove utrke u naoružanju? Trebamo li se bojati nuklearne stiske u Europi? Naime, jučer, u petak 2. kolovoza, prestao je “postojati” Sporazum o zabrani raketa srednjeg i kratkog dometa, kojeg su još na izdisaju (tada se tako mislilo) hladnog rata 8. prosinca 1987. godine u Washingtonu potpisali tadašnji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov i američki mu kolega Ronald Reagan.

VEZANE VIJESTI
Utrka u svjetskoj dominaciji za svemirskim naroužanjem postaje sve intenzivnija; Njemačka izaziva strategiju Francuske
Sadašnji američki predsjednik Donald Trump, prije šest mjeseci, u studenome 2018. godine, kazao je da će SAD izaći iz Sporazuma, ako se Rusija ne “liši” rakete 9M729 (NATO klasifikacija SSC-8) čiji domet, prema Amerikancima, prelazi dozvoljenih po Sporazumu 500 km. Te krilate rakete mogu nositi i nuklearne glave te su im, recimo Berlin, Helsinki i Varšava u dometu.

Nova faza
Moskva je to pak opovrgnula, kazavši da te rakete ne potpadaju pod Sporazum jer one, po njima, lete na daljinu manju od 500 km. Iz NATO-a kažu, kako je raketa 9M729 slična ruskoj krilatoj raketi “Kalibr”, čiji je domet oko 2000 km i sposobna je nositi nuklearnu glavu. Dok natezanje traje, zvecka se oružjem, a Europa ulazi u novu fazu nuklearne histerije. No, zapravo moglo bi se reći da je to (ipak) bio formalni razlog da predsjednik Donald Trump najavi upokojenje, sada već sahranjenog Sporazuma. No, iza te likvidacije Sporazuma, stoje zapravo mnogi drugi razlozi, koji ni Moskvi, unatoč njenim prosvjedima i zgražanjima, nisu posve mrski.

Naime, taj Sporazum tridesetogodišnje starosti, obuhvaćao je samo SAD (i NATO) te Rusiju, dok je Kina bila izvan Sporazuma, a u međuvremenu ne samo Peking, nego su još i Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Iran, razvili proizvodnju strateških raketa kratkog i srednjeg dometa koje mogu nositi i nuklearne glave. Svijet očito treba novi Sporazum o tim raketama, ali Kina se ne namjerava priključiti bilo kakvim pregovorima, a vjerojatno ni ostale zemlje koje imaju to naoružanje. Sjeverna Koreja i Iran pogotovo. Dakle, ni Rusiji ne odgovara da samo ona (uz SAD) bude ograničena, dok ostali, poput njenog susjeda Kine, to razvijaju, i nemaju nikakvu kontrolu nad tim naoružanjem.

Strah
Kina i Rusija jesu u partnerskim odnosima, i Kremlj često naglašava da se ne boji Kine i njenog naoružanja, ali poznato je da su svi veći ruski gradovi, pa i Moskva, u dometu kineskih raketa. Po nekima, zapravo, ispada da Donald Trump (koliko god to možda apsurdno zvučalo) razmišlja - “pišem Putin, a pamtim Xi Jinping”, dok Putin s druge strane, unatoč protivljenju, zapravo i sam misli da bi se Sporazum morao proširiti i na Kinu, mada to glasno ne izgovara.

S obzirom na nepostojanje Sporazuma, pojavio se strah da bi NATO mogao po Europi, a Rusija na svom europskom dijelu, početi postavljati rakete srednjeg i kratkog dometa te da bi se mnogi gradovi u “pola Europe” (pogotovo Srednja i Istočna Europa te veći dio ruskog europskog teritorija) mogli naći na ciljniku ruskih ili američkih raketa. Doduše šef NATO-a Jens Stoltenberg kazao je da to nije u planovima NATO-a, a Vladimir

Putin je potpisao moratorij kojim se također onemogućava instaliranje raketa po Rusiji. No, to će trajati samo ako se i NATO, kažu u Moskvi, suzdrži od instaliranja raketa na teritoriji svojih članica. Iz Moskve kažu kako nemaju nikakvih naznaka da bi Washington mogao pokrenuti inicijativu da se ponovno sjedne za pregovarački stol i iznjedri novi Sporazum, jer u Moskvi smatraju, da ako su već Amerikanci vinovnici likvidacije Sporazuma, onda bi oni, ako su dobrohotni, morali pokrenuti i novu inicijativu oko pregovora. Logično.

Sloboda
No, pitanje je koliko će, do eventualnog novog pregovaračkog procesa, i jedni i drugi, ali i spomenuti, treći, četvrti i peti, dati sebi slobodu u razvijanju novih tipova raketa, čiji se nacrti nestrpljivo čekaju da budu izvučeni iz ladica i realizirani. Osim toga, koliko će Europa, koja ionako ima mnoge svoje probleme, ponovno se iscrpljivati u utrci u naoružanju. Podsjetimo da je prema Institutu za mir (Spiri) 2019. godine bilo 13.900 nuklearnih bojevih glava, a sa 90 posto njih raspolažu SAD i Rusija.

Upitan i Sporazum o ograničenju strateškog nuklearnog oružja?
Sada kada je Sporazum o raketama srednjeg i kratkog dometa izvan snage, postavilo se i pitanje što će biti sa Sporazumom o smanjenju i ograničenju strateškog nuklearnog ofenzivnog naoružanja New Start (ruski ga zovu SNV III), koji su u Pragu u prosincu 2010. godine potpisali tadašnji američki i ruski predsjednik Barack Obama i Dmitrij Medvedev.

Generalni tajnik UN-a Antonio Guterres​ poziva SAD i Rusiju da ne dovode u pitanje i taj važni dokument, ali mnogi smatraju da američki predsjednik Donald Trump i njegov savjetnik John Bolton nemaju puno volje za produženjem New Starta (traje do veljače 2021 godine), a jedan je od razloga i taj da ga je potpisao predsjednik Obama, a Trump se opsesivno razračunava sa svim Obaminim dostignućima.