KOMENTAR
Hrvatska se srami svog MacArthura
Da je ovog 2. rujna u Little Rocku u Arkansasu bilo upriličeno svečano otvorenje Trga Douglasa MacArthura, tamo bi se neizostavno pojavio američki predsjednik Donald Trump, svi živući bivši predsjednici SAD-a, svi najveći dužnosnici službenog Washingtona, ugledni svjetski državnici, a ne bi bilo relevantnog svjetskog medija kojemu to ne bi bila udarna vijest, »breaking news«.
Zašto bi to bilo tako i nikako drugačije? Pa zato što cijeli svijet, svaki kulturni i civilizirani stanovnik ovog planeta zna da taj datum predstavlja službeni završetak Drugog svjetskog rata i da je upravo vrhovni komandant savezničkih oružanih snaga u Pacifiku, general Douglas MacArthur, na bojnom brodu USS Missouri u Tokijskom zaljevu potpisao kapitulaciju, dok je s japanske strane to učinio ministar vanjskih poslova Mamoru Shigemitsu. Ovaj poduži uvod bio bi potpuno nepotreban u svakoj normalnoj državi, ali Hrvatska u takve ne spada.
To što na otvaranje trga imenovanog po hrvatskom Douglasu MacArthuru, generalu Petru Stipetiću, u njegovo rodno mjesto nije došao nitko iz državnog vrha, niti predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, niti premijer Andrej Plenković, niti predsjednik Sabora Gordan Jandroković, niti potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, niti ministar branitelja Tomo Medved, niti njegov nasljednik na čelu Glavnog stožera OS RH Mirko Šundov, nitko od formata iz vladajuće nomenklature, ne govori ništa o liku i djelu Petra Stipetića, ali govori ama baš sve o njima, ali i svima nama koji ih biramo da nas zastupaju i predstavljaju.
Državna Plenkovićeva televizija, koju HDZ tretira kao svoju dotu, HRT, vijest da je čovjek kojemu se predala neprijateljska vojska 8. kolovoza 1995. godine u 19 sati, dakle cijeli 21. kordunski korpus s kompletnim naoružanjem, što je bio i formalni završetak borbenih operacija u »Oluji« kao i ratnih sukoba u Domovinskom ratu, dobio trg u svome rodnom gradu, objavila je u 28. minuti središnjeg Dnevnika koji su uređivali Đurica Drobac i Dražen Majić!
I nije to bio nikakav prilog u kojem bi se bilo što konkretno reklo u kontekstu Stipetićevih ratnih zasluga i onih za okončanje rata, već vijestica od koje su bili važnije one o sezoni tartufa i turističkim podacima, da bi nakon nje slijedile one o namirnicama na tržnicama! Nije ta 28. minuta Dnevnika i taj nedolazak hrvatskog državnog vrha prva nepravda koja je nanesena mrtvom Stipetiću, jer ih se nagutao još za života, a sigurno nije ni posljednja. Jedini Stipetićev grijeh zbog čega je unatoč svim zaslugama za obranu Hrvatsku bio guran na marginu, zapostavljen, omalovažavam, omrznut do toga da su mu pakirali i namiještali afere ne bi li ga degradirali i osramotili, samo je taj što nikada nije pristao biti član HDZ-a, ni formalni ni simpatizer.
I nije Stipetić jedini kojem takve nepravde rade sustavno i konstantno. Iz povijesti Domovinskog rata pokušavaju se izbrisati svi oni vojnici koji su u konačnici podnijeli najteži teret formiranja Hrvatske vojske, a koje se iz istih revizionističkih razloga želi zaboraviti. Kao što ministar branitelja Tomo Medved »zaboravlja« odnijeti vijenac na Stipetićev grob, dok ustaške zločince iz Drugog svjetskog rata sahranjuje uz sve državne počasti, tako HDZ iz kolektivne memorije briše i ostale njima i Crkvi »nepoželjne kadrove«.
Zna li itko od mladih ljudi da je legendarnu Četvrtu gardijsku ustrojio i na noge postavio general Ivo Jelić, koji je branio Kruševo dok su oni koji danas hodaju u crnim odorama i pozdravljaju »Za dom spremni« po Splitu izbacivali ljude iz stanova? Sjećaju li se oni koji izbjegavaju doći na Stipetićev trg admirala Svete Letice i jesu li ikada javno odali priznanje još uvijek živućem generalu Antonu Tusu? I mnogim drugima čiji je jedini grijeh bio što nisu htjeli u HDZ, što su znali vojnu doktrinu i bili partizani a ne nikakve ustaše?
Generala MacArthura zvali su »američki Cezar«, njegovom hrvatskom kolegi Stipetiću HDZ je poput Bruta zario nož u leđa. No povijest će i njega i njih pamtiti upravo onako kako zaslužuju.
Nema komentara:
Objavi komentar