PIŠE ROBERT FRANK
Bakići i Tedeschiji ne stanuju ovdje. Zato je Istra jedna velika intelektualna spavaonica
Smisao, obveza i odgovornost poduzetnika te općenito intelektualaca poput Bakića i Tedeschija, koji su uspješan spoj i jednog i drugog, i materijalnog i duhovnog, u tome je da primjećuju, propitkuju i provociraju, da izražavaju svoje stavove i komentiraju tuđe. Neizbježno, svatko iz Istre pitat će se gdje su u svemu tome istarski biznismeni, poduzetnici, hotelijeri, ugostitelji, industrijalci? Gdje ta kritička i kritična masa iz Istre? Zašto se oni ni o čemu ne izjašnjavaju? Zar doista nemaju što reći
Prvi čovjek Varteksa Nenad Bakić i prvi čovjek Atlantic Grupe Emil Tedeschi na konferenciji "Poduzetnički mindset" ovog tjedna održanoj u Zagrebu hrabro su izašli van uobičajenih komunikacijskih okvira. Od njih se, kako inače priliči u takvim situacijama, očekivalo da svih pozdrave, poslije da ih se potapša pa ramenima jer su, eto, u govorima bili mudri kao i uvijek te da nakon domjenka, realno gledajući, poluzadovoljni odu svojim kućama. To je kliše, tako to uglavnom bude: scenarij je unaprijed određen, zna se kad tko i što govori. Uglavnom, neinspirativno, zamorno i do zla Boga predvidivo.
No, dvojica poduzetnika koji spadaju u klasu najboljeg što Hrvatska ima u svijetu biznisa upravo sa svojim provokativnim i nadahnutim govorima iskoračila su iz dosadnog i demotivirajućeg komfora u sferu kritike društvene zbilje i političkih okolnosti. Umjesto već izlizanih govora o antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj, previsokim porezima i vladajućima koji ih ne prate dovoljno, svojevoljno su se uputili na sklizak teren preispitivanja atmosfere u kojoj se trenutno nalazimo. Maksimalno osviješteni i s izgrađenim stavovima, otvoreno i bez zadrške govorili su o tome što im je neprihvatljivo kao osobama i snažnim individuama, a ne samo istaknutim poduzetnicima.
Aplauzi i podrška
Govorili su, posebno Tedeschi, o temama i populističkim potezima nad kojima se normalni, obrazovani te prije svega pošteni ljudi zgražavaju. Tako je totalnom katastrofom ocijenio dodjelu počasnog doktorata zagrebačkog sveučilišta tamošnjem gradonačelniku Milanu Bandiću. U intelektualnim krugovima Tedeschi je tim stavom zaradio aplauze i podršku. Braneći dignitet institucije zagrebačkog sveučilišta pred nasrtajima upravo njegove jeftine politike te akademskog, kurvinskog i jeftinog podilaženja moćnim političarima, pokazao je uvažavanje baš onih koji su sami pred sobom izgubili samopoštovanje, i to besmisleno dodjeljujući nagradu nekome tko na nju ni po kojem kriteriju ne polaže pravo. Iako si je ovakvom kritikom među običnim pukom koji nasjeda na političke demagoge mogao priskrbiti tisuće protivnika koji razmišljaju dijametralno suprotno njemu, Tedeschija to, međutim, ni najmanje nije briga.
On, naime, ima novac i ima moć te ono što proizlazi iz tih činjenica i još je važnije – financijski je toliko neovisan da ima apsolutnu slobodu razmišljanja i govora. Očito mu paktiranje s političarima nije potrebno kako bi popravio poslovne rezultate i upravo zato može reći ono što misli. Takvi ljudi, financijski neovisni, a s izraženim smislom za društvo i njegov razvoj, važni su kao korektiv svake vlasti. Bilo bi dobro kad bi Tedeschi i ljudi poput njega maksimalno iskoristili mogućnost javnog djelovanja kao osobe čija se misao pomno razrađuje, a riječ pozorno sluša, makar se ponekad i ne slagali s njima.
Isto vrijedi i za Nenada Bakića, predvodnika STEM revolucije koji strahovito forsira obrazovanje te predmete sadašnjosti i budućnosti: matematiku, fiziku i informatiku. On pak kaže kako je Hrvatskoj potrebno refokusiranje – s prošlosti prema budućnosti. Pred jakim poslovnim auditorijem koji je na "Poduzetničkom mindsetu" očekivao da će govoriti o poduzetništvu, uvjetima poslovanja te robotizaciji i njenim dostignućima, Bakić je suprotno logičnim očekivanjima i pravilima ponašanja na takvim okupljanjima - gdje se od njega očekivalo možda i da će reći neku pametnu o tome koje dionice kupiti, a koje prodati - postavio dva pitanja. Prvo je bilo: gdje ti je djed bio 1941. godine?" Prisutni su, može se pretpostaviti, ostali zaprepašteni! Bakić o partizanima i ustašama?! Neshvatljivo! Drugo pitanje zvuči i suštinski je važnije, ozbiljnije i sudbonosnije: gdje će moje dijete biti 2031. godine?
Prvi čovjek Varteksa vješto je s ta dva pitanja konfrontirao povijest i budućnost, manje važno od prevažnog, nazadno i napredno. On je čovjek koji anticipira trendove, prati globalne procese te promišlja njihove posljedice na hrvatsko društvo i gospodarstvo. "Pitamo se gdje ti je djed bio 1941. umjesto gdje ćemo biti 2031.", poentirao je Bakić. E sad, u politički ostrašćenom društvu kao što je hrvatsko, to oko '41. i '45. i nije tako nebitno. I ne mora biti, no trebalo bi se već jednom prihvatiti povijesnu istinu iz Drugog svjetskog rata. Dakle, antifašizam: da, s velikom, pozitivnom ocjenom. Komunizam: ne. NDH: ne, ne i ne. I to je to.
Propitkivanje i provociranje
Smisao, obveza i odgovornost poduzetnika te općenito intelektualaca poput Bakića i Tedeschija, koji su uspješan spoj i jednog i drugog, i materijalnog i duhovnog, u tome je da primjećuju, propitkuju i provociraju, da izražavaju svoje stavove i komentiraju tuđe. Neizbježno, svatko iz Istre pitat će se gdje su u svemu tome istarski biznismeni, poduzetnici, hotelijeri, ugostitelji, industrijalci? Gdje ta kritička i kritična masa iz Istre? Zašto se oni ni o čemu ne izjašnjavaju? Zar doista nemaju što reći?
Pa nije poanta biznisa samo u zgrtanju novca i povećanju dobiti. Svi oni koji poput Tedeschija i Bakića stvaraju nove vrijednosti imaju društvenu odgovornost progovoriti o dobrim i lošim aspektima vladajuće politike, ali još više o atmosferi u kojoj živimo, neovisno koliko je Hrvatska pa time i Istra u nekim elementima na dobrom, a u nekima na lošem pravcu kretanja. Novac je važan, kapital uz ideje i hrabrost u njihovom provođenju pokreće svijet, no poduzetnicima, investitorima i ulagačima, onima koji dominiraju i kreiraju nove sadržaje ne bi trebalo biti nevažno u kakvom hrvatskom svijetu živimo. Zato su istupi Tedeschija i Bakića važni, to su presedani.
Šutnja (ni)je zlato
Ovdje u Istri, pak, svi koji bi trebali o tome govoriti - šute. Šute kao zaliveni. Znakovito, šutnja je nekad zlato, posebno kad se netko nekome ne želi zamjeriti iz pragmatičnih razloga. Onda se šuti. No bez obzira na to, gdje su ti istarski intelektualci, liječnici, odvjetnici, sociolozi, psiholozi, psihijatri, filozofi, prosvjetari, informatičari i književnici, cijeli taj srednji sloj koji društvo drži u balansu? U vojsci su to narednici, kičma, stup te strukture koji pomiruje velike različitosti na jednom mjestu. Temelji u građanskom društvu sazdani su upravo u predstavnicima ovih zanimanja.
No, neangažiranih i nezainteresiranih, njih nema nigdje, ne pojavljuju se i ništa ne komentiraju. Zato je Istra jedna velika intelektualna spavaonica. I to je njen problem, isto kao i kad vladajuća stranka preko svojih istaknutih predstavnika smsovima od svojih ljudi na terenu traži da u njene redove što prije, imperativno, moraju učlaniti po desetak ljudi. Kad se ljude za lokalne izbore u proljeće 2021. godine ne može privući svojim zdravim politikama onda se traže ovakva učlanjenja koja sa sobom nose pogodnosti kroz radna mjesta ili slično. Šteta je to za Istru, a još je veća šteta što odjek Bakićevih i Tedeschijevih riječi i ideja možda neće doprijeti do nje.
Nema komentara:
Objavi komentar