KRAJ 'LJETA LJUBAVI'
MASAKR KOJI JE UŽASNUO AMERIKU U dvije noći sljedbenici zloglasnog kulta noževima su zaklali sedmero ljudi, među njima je bila i trudna glumica
- AUTOR:
-
- Tomislav Kukec
OBJAVLJENO:
- 30.09.2019. u 14:06
Krvavo 20. stoljeće obilježili su ratovi, jeziva istrebljenja čitavih naroda, zlikovci čije ideje kao da su došle iz samog pakla. No, nakon Drugog svjetskog rata činilo se da za zapadnu civilizaciju dolaze bolja vremena. Bujali su mladenački pokreti, ideju ratova zamijenila je ideja ljubavi (i LSD-a), “djeca cvijeća” kasnih 60-ih udarila su temelje kasnijoj popularnoj kulturi. I baš tu, između “Ljeta ljubavi” 1967. i najvažnijeg glazbenog festivala u povijesti, Woodstocka 1969., iste godine kad je čovjek sletio na Mjesec, jedne se noći dogodio zločin koji i danas, nakon pet desetljeća, među ljudima diljem svijeta odzvanja kao jedan od najstrašnijih i najsurovijih.
Riječ je, dakako, o serijskim ubojstvima koje je “obitelj Manson”, zloglasni kult predvođen notornim kriminalcem, sektašem i natprosječno inteligentnim Charlesom Mansonom, počinila tog ljeta, sijući strah širom Sjedinjenih Američkih Država. Dvije noći strave i užasa termin su kojim se i dalje opisuju ti strašni događaji.
O Mansonu su ispisane tisuće stranica, malo tko ne zna sve o njegovim pokušajima glazbenog probitka s The Beach Boysima, znamo da je bio opsjednut idejama osebujnog maga Aleistera Crowleya, kao i da je najveći dio života proveo u domovima i zatvorima. No, sve se to čini beznačajno u odnosu na događaje iz ljeta 1969., od kojih se ledi krv u žilama.
Obitelj Manson bila je tada već ozbiljno formirana, a pratio ih je zao glas pa bi policija često upadala u imanja na kojima su se okupljali, optuživala ih za brojne krađe, pratila njihovo bestijalno uživanje u lakšim i težim drogama, pokušavajući ih konačno strpati iza rešetaka. Nakon jednotjednog izbivanja, Manson se u petak 8. kolovoza 1969. vratio na kalifornijski ranč Spahn, mjesto gdje je kult u tom trenutku pronašao svoje skrovište. Njegovi sljedbenici već su tada bili posve zadojeni idejom “Helter skeltera”, njegove interpretacije glazbe Beatlesa, ideje koja je predviđala da će svijet uskoro pogoditi apokaliptični rat među rasama za koji se treba pripremiti, štoviše, možda ga i pokrenuti. No, povratkom na ranč, Manson je primijetio da se urušava njegov svijet. Vjerni sljedbenik i član obitelji Bobby Beausoleil uhićen je zbog krvavog ubojstva koje je počinio, ostavivši krvavi potpis na zidovima kuće u kojoj je živjela žrtva. Manson je bio dovoljno pragmatičan da shvati kako ima problem - progovori li Bobby, cijela je obitelj u opasnosti. Bilo je potrebno učiniti nešto dovoljno ludo i radikalno da se očuva kult.
Urušeni planovi
Dok je on smišljao što će, dogodila se nova nevolja. Dvoje članova kulta, Mary Brunner i Sandra Good, uhićene su pokušavajući obaviti kupnju ukradenom kreditnom karticom. Osim kulta, urušavali su se snovi o glazbenom uspjehu. Odbio ga je Terry Melcher, slavni američki glazbeni producent (sin Doris Day), a Mansonovu glazbu nije htio ni holivudski menadžer Rudi Altobelli, vlasnik imanja na kojem će se kasnije dogoditi brutalan zločin. Manson je zapao u teško psihičko stanje. Kult se urušavao, glazbeno nije mogao napredovati, a policija je stezala obruč oko obitelji zbog različitih zločina.
Osjetivši da gubi tlo pod nogama, Manson je smatrao da je radikalizacija situacije najbolji lijek. Podjednako zaintrigiran idejom rasnog rata, kao i očuvanjem sljedbe, Manson je vjerovao da bi serija ubojstava mogla dodatno zbližiti kult. Barem toliko da, umočeni u zločin, moraju šutjeti u slučaju policijskog uplitanja. Ujedno je vjerovao da će baš sada “Helter skelter” imati prođu, jer mu se činilo da se cijeli svijet ovih dana bavi samo Hollywoodom te ga treba prodrmati. Te je večeri na stranu pozvao ljude koje će povijest idućih pedeset godina pamtiti kao egzekutore masakra. Charles ‘Tex’ Watson, Susan Atkins, Patricia Krenwinkel i Linda Kasabian šutke su primali njegove jezive upute.
U školi je plakao za mamom pa su ga zlostavljali
Svodnik, rasist, ubojica, vođa kulta, ali i ambiciozni glazbenik, karizmatik koji je oko sebe okupljao mase, inteligentni kriminalac i nadareni showman… Sve to i više bio je Charles Manson, čovjek koji je unatoč jezivim događajima i milijunima smrti u 20. stoljeću stekao status najstrašnije osobe 20. stoljeća.
Njegovo djetinjstvo, započeto u studenome 1934. u mjesnoj bolnici u Cincinnatiju, bilo je stereotipna priča o tinejdžerskoj trudnoći. Majka je zatrudnjela s dečkom koji ju je potom napustio, a pobožna obitelj odrekla je se iako je imala samo 16 godina. Kasnije su joj oprostili, no šteta je bila nepopravljiva. Majka o Charlesu gotovo nikad nije brinula, ostavljajući ga satima, danima, pa i tjednima, kod prijatelja, rodbine ili susjeda kako bi se zabavljala i pila po barovima. Malenom Charlesu majka je neizmjerno nedostajala i često je, čak i u školi, za njom plakao, zbog čega su ga prozvali plačljivcem. Surovo djetinjstvo bilo je početak stvaranja čudovišta.
Nije imao ni pet godina kad su majka Kathleen i njezin partner završili u zatvoru zbog krađe, a Charlesa je preuzela obitelj u Virginiji. Kad se nekoliko godina kasnije vratila iz zatvora, Charles je već bio problematičan. Krao je, zbog čega je poslan u katoličku školu, a u dobi od nepunih trinaest godina već je ukrao prvi pištolj. U popravnom domu stekao je prijatelje te se nije vraćao majci, nego je unajmio smještaj i uzdržavao se krađama. Zbog toga je već 1951. prvi puta završio iza rešetaka, gdje je, uostalom, proveo najveći dio svog života. Dok je bio u zatvoru, rodio mu se i sin Charles. No, Manson je bio nepopravljiv, a čim bi izišao iz zatvora, počinio bi novo zlodjelo. Podvodio je maloljetnice, robio kasina i dućane, krao i unovčavao tuđe čekove. U ranim danima krao je da bi preživio, kasnije jer je samo to znao. Do 1967., u dobi od samo 33 godine, već je imao 32 godine staža u domovina, udomiteljskim institucijama i zatvorima. A tek je počelo…
U zatvoru je, nakon krvavih ubojstava, naposljetku i umro 2017. godine.
Sotono, napravi mjesta, zlo konačno stiže - objavile su tada američke novine na naslovnici.
“Obucite se u crno. Uzmite noževe i dodatnu odjeću. Otiđite do imanja u kojem je živio Terry Melcher. Koga god tamo zateknete, masakrirajte, ubijajte na najodvratnije moguće načine”, govorio je ledena pogleda.
Mozgove zadojene Mansonovom ideologijom i okupane halucinogenim drogama nije trebalo dugo nagovarati. Vjerovali su da rasni rat napokon počinje, a ubojstvo bijelih, bogatih i uspješnih ljudi iz Hollywooda trebalo ga je rasplamsati. U kratkom roku naoružali su se s tri noža, revolverom Buntline Special kalibra.22, nekoliko škara za rezanje žice te najlonskim užetom. Uskočili su u deset godina star Ford, a Manson im je na odlasku dobacio:
“Kad završite, ostavite poruku. Nešto upečatljivo. Vi vještice znat ćete što treba napisati”, zagledao se u djevojke.
Noć užasa
Ponoć je tek prošla kad se Ford zaustavio na adresi 10050 Cielo Drive, poprištu pokolja. Watson je uzeo škare za rezanje žice, popeo se na telefonski stup i vješto prerezao linije. Bila je to mjera opreza - odsjeći žrtve od vanjskog svijeta kako bi kult mogao neometano provesti svoj brutalni plan, bez straha od neželjenih gostiju, poput policije. Automobil su potom parkirale niže na brdašcu, a u grmlju pokraj glavnog ulaza u kuću spremile su zamjensku odjeću koju će obući nakon ubojstava. Kad je priprema bila gotova, krenuli su u kuću, no odjednom su ih osvijetlili farovi nadolazećeg automobila. U njemu je bio tinejdžer Steven Parent koji je bio na odlasku od svog prijatelja, kućepazitelja Williama Garetsona, koji je živio u kući za goste. Watson je potrčao prema Parentu i bez mnogo riječi ispalio u mladićevo tijelo četiri hica iz revolvera. Meci su mladića pogodili u ruku, glavu i prsa. Krv se slijevala u potocima. Izdahnuo je nakon nekoliko trenutaka, masakr je počeo. Družina je nastavila po planu, krenuli su u kuću, a kad su ustanovili da su vrata zaključana, Watson je uspio otvoriti prozorsko okno u blagovaonici te otvoriti vrata trijema ostalima. Nečujno su se uvukli u kuću i nastavili prema dnevnom boravku gdje je, na dugačkom kauču omotanom u draperiju s uzorkom američke zastave, spavao prijatelj glumice Sharon Tate, poljski glumac i pisac Wojciech Frykowski. Watson ga je prodrmao, a sneni se Poljak stresao i pitao koliko je sati.
“Tiho. Ne miči se ili si mrtav”, zarežao je Watson.
Zbunjeni Frykowski Watsona je pitao tko je.
“Ja sam Sotona i ovdje sam po vražjem poslu”, uzvratio mu je hladno. Okrenuo se Susan i zatražio da mu donese nešto čime bi mogli zavezati Poljaka, a ona se vratila s tkaninom, plahtom ili ručnikom, kojim mu je čvrsto vezala zapešća. Nastavila je potom prema spavaćim sobama, gdje je budnu zatekla Abigail Folger koja je, nesvjesna svega što se događa, mirno čitala knjigu. Abigail je, ugledavši misterioznu priliku odjevenu u crno od glave do pete, nervozno mahnula i osmjehnula se, a Susan joj je jednako odgovorila. Na drugom krevetu u snu je bila osam i pol mjeseci trudna glumica Sharon Tate, supruga Romana Polanskog, a na podu kraj kreveta sjedio je znameniti holivudski stilist i frizer Jay Sebring.
Postupajući po Watsonovoj naredbi Susan je uz prijetnju nožem sve troje odvukla u dnevni boravak. U smrtnom strahu, šutke su činili sve što im je rečeno. Nemilosrdni Watson potom ih je sve povezao plastičnom žicom te ih natjerao da legnu trbuhom prema zemlji uz kamin. Jay se pokušao pobuniti.
“Zar ne vidite da je trudna!? Dajte joj da sjedne”, pokazao je na Sharon koja, s trbuhom do zuba i odjevena samo u donje rublje, samo što nije rodila. Watsona to nije impresioniralo, štoviše, samo ga je uzrujalo. Zgrabio je revolver i ispalio hice u Sebringa. Metak je zahvatio lijevu stranu prsišta, smrskavši mu peto lijevo rebro i probivši rupu u lijevom plućnom krilu. Počeo je obilno krvariti, a žrtve su postale svjesne da se događa nešto jako, jako loše. Nisu mogli suspregnuti suze i očaj, istovremeno pokušavajući dokučiti tko su, dovraga, ti neznanci koji će ih, čini se, sve pobiti, a da im uopće ne kažu zašto. Dok je Sebring na krvavom podu ispuštao dušu, a Sharon i Abigail zavezane jecale, Watson ga je svom snagom udario nogom u lice pa zaurlao.
Nema komentara:
Objavi komentar