PIŠE JURICA KÖRBLER
Kolinda odlazi kao predsjednica koja je osramotila Hrvatsku
Odlazi kao političarka koja često nije govorila istinu, odlazi kao neuspjeli projekt prvo Tomislava Karamarka, a sada Andreja Plenkovića. HDZ-a kao takvog. Odlazi da za njom, zapravo, nitko neće previše žaliti. Bit će brzo zaboravljena, iako će njene ambicije biti da se aktivira u HDZ-u, ako ne stigne neka ponuda iz inozemstva. A teško da će stići, nakon svih onih sramnih istupa u kojima je relativizirala ustaški pozdrav, na neko značajnije mjesto u demokratskom svijetu Europe i svijeta
Kolinda Grabar-Kitarović je prošlost, odlazi sa Pantovčaka, zasluženo. A, kako stvari stoje, odlazi i iz hrvatske politike. Također zasluženo. Odlazi kao predsjednica koja je više osramotila Hrvatsku nego što je učinila za njenu promociju, za njen dignitet, za njenu budućnost.
Odlazi kao političarka koja često nije govorila istinu, odlazi kao neuspjeli projekt prvo Tomislava Karamarka, a sada Andreja Plenkovića. HDZ-a kao takvog. Odlazi da za njom, zapravo, nitko neće previše žaliti. Bit će brzo zaboravljena, iako će njene ambicije biti da se aktivira u HDZ-u, ako ne stigne neka ponuda iz inozemstva. A teško da će stići, nakon svih onih sramnih istupa u kojima je relativizirala ustaški pozdrav, na neko značajnije mjesto u demokratskom svijetu Europe i svijeta.
Što reći o pet godina Kolinde Grabar-Kitarović. Bile su to izgubljene godine za Hrvatsku. Godine licemjerja u kojima su se za Hrvatsku kleli oni koji su je najviše opustošili, godine u kojima se valjala korupcija, godine u kojima su mladi ljudi bježali iz zemlje u kojoj nisu vidjeli perspektivu.
Najurila Tita
Kolinda Grabar-Kitarović bila je najgora predsjednica u neovisnoj Hrvatskoj. Još bi joj se oprostila estradizacija funkcije, ali ona nije ni pokušala ništa učiniti za tu Hrvatsku koja joj je tako često bila u ustima, ali ne i u srcu. Jer da je imalo osjećala Hrvatsku, od lijeve do desne, nije smjela dopustiti polarizaciju društva kojoj je itekako kumovala.
Ostaje velika enigma zašto je Andrej Plenković toliko podmetnuo leđa za Grabar-Kitarović. Ako je to već radio u prvom krugu, bojeći se Miroslava Škore, nije mu zaista trebalo ni ono frenetično vikanje na skupu u Zagrebu, pred kraj drugog poluvremena. Poraz Kolinde Grabar-Kitarović uzdrmat će njegov položaj u HDZ-u i sigurno je da ga ne čekaju mirni mjeseci. Kao iskusni i pametni političar Plenković je trebao biti oprezniji. Ni 'svemoćni' Milijan Brkić nije imao čarobni štapić za spas Kolinde i HDZ-a.
Kolinda Grabar-Kitarović izgubila je i zbog toga što nikada u hrvatskoj politici nije bila iskrena, ni korektna, čak ni prema svojim najbližim suradnicima koje se odrekla kao da su krpa. U duši liberal, na van lažna desničarka, recept je koji nije mogao dati rezultat. Najurila je Tita, njegovu bistu na Pantovčaku, ali ni sama nije bila sigurna je li to dobro rješenje. Za dom spremni je malo bio stari hrvatski pozdrav, malo ustaški, šatoraši koji su plinskom bocom rušili Milanovića bili su heroji kojima je prvo nakon izbora prije pet godina otišla u posjet. Napadala je vladu Andreja Plenkovića dok joj moćni premijer nije mahnuo prstom pred nosom i zaprijetio da je HDZ neće podržati. Nakon toga je potpuno okrenula kurs, a kada je vidjela da je ekstremno desno biračko tijelo više ne podržava izvodila je razne cirkusarije koje su obraz predsjedničke funkcije dovodile pod znak pitanja.
Što reći o onom cirkusiranju u svlačionici nogometne reprezentacije, onom usiljenom tepanju 'mom Lukici', osim da je sramotno. Što reći o 'najvećem' vanjsko-političkom projektu Tri mora koje je samo mrtvo slovo na papiru, što reći o istočnoj inicijativi pomirenja sa Srbijom koje je neslavno prošlo.
Što reći o rijeci mladih koji su proteklih pet godina, s prezirom prema hrvatskoj politici otišli od Irske do Kanade, što reći u njeno papagajsko ponavljanje brige za demografiju, koje se u praksi pretvorilo u jednu veliku 'nulu'.
Odgovor su dali hrvatski građani, koje ovaj put nije pobijedio ni ipak sve raštelaniji hadezeovski stroj.
Od čistog autsajdera na početku kampanje Zoran Milanović ide na Pantovčak, kao nova nada građana Hrvatske. I dobro da je tako, jer što bi bilo da je Grabar-Kitarović dobila još jedan mandat. Katastrofa.
Cijela njena karijera, naoko uspješna, bila je skup vještih poteza u pravo vrijeme. Kao miljenica Ive Sanadera meteorski je napredovala u diplomaciji, postala ministrica vanjskih poslova, a onda, navodno, pričom o premijerovim satovima zacementirala svoju poziciju na Zrinjevcu. Ali, na nagovor Stjepana Mesića završila je u Washingtonu, kao hrvatska veleposlanica, gdje će uz pomoć Amerikanaca nastaviti karijeru koju je bez da je obavijestila tadašnju premijerku Jadranku Kosor, odvela u NATO. Ivu Josipovića je pobijedila kao hadezeovski 'zec iz šešira', a zapravo je bivši ugledni predsjednik pobijedio sam sebe. Grabar-Kitarović i njeni ljudi samo su dali svoj doprinos šireći odurne laži o njegovoj obitelji.
Kolinda Grabar-Kitarović svo vrijeme svog mandata nije bila iskrena. Od političara se ne traži da uvijek govore istinu, ali ponekad to ipak moraju. Pogotovo oni koji žele biti državnici. Kada se dogodio slučaj Dragana Lozančića bilo je jasno da Grabar-Kitarović ne govori istinu, očito iz nekih svojih osobnih razloga. I kola su krenula nizbrdo.
Plenković mora odlučiti
Sada je Kolinda prošlost i više se njom ne treba baviti. Najbolje bi joj bilo da sa djecom jede kokice uz film. Upravo počinje jedna mnogo napetija i neizvjesnija utakmica, tko će ubuduće voditi HDZ i tko će nakon ljeta voditi Hrvatsku. Plenković se napokon mora odlučiti, hoće li biti na čelu stranke koja je desni centar ili želi koketirati sa svima. Kolindin poučak bi mu mogao biti opomena.
Nema pravog puta u politici ako se želi svidjeti svima, a na kraju mu većina okrene leđa.
Poraz Kolinde Grabar-Kitarović nada je za Hrvatsku. Nada da će novi predsjednik vratiti zemlji optimizam, pobijediti svoju tešku narav i ujediniti razjedinjenu zemlju. Hrvatskoj treba sve ono i o čemu je Grabar-Kitarović govorila, ali ne licemjerno, s figom u džepu. Hrvatskoj treba poštenje, vraćanje dostojanstva radu, vraćanje digniteta onima koji žive od rada, a ne krađe, korupcije i kriminala. Kolindino društvo mora otići, kao što je to otišla ona.
Nema komentara:
Objavi komentar