Ekonomski potresni
val 19. listopada 1987.-tzn. „crni ponedeljak“-počeo je paničnoj prodaji na tokijskoj
burzi, a zatim-slijedeći putanju sunca -
zahvatio Aziju i Europu, te naposljetku preplavio i Wall Street. Dow Jones se
strmoglavio za 503,32 bodova, 22,6 posto svoje ukupne vrijednosti – gotovo dvostruko
viš nego u listopadu 1929. godine, kad je izgubio 12,9 posto svoje vrijednosti,
što je izazvalo veliku gospodarsku krizu. „Od svih burzovnih isterija“, napisao
je J.K. galbraith u svojoj povijesti kraha iz 1929.godine, „ni jedan nije
nekokučiv kao onaj zašto bi svatko tko želi nešto prodati našao nekog tko to
želi kupiti. Dan 24. listopada 1929. pokazao je da misteriozno nije i
neizbježno. Često nije bilo kupaca. „I doista, u jutro 20. listopada 1987.
(strašnog utorka“), nitko nije bio voljan kupiti dionice ni pokojoj cijeni, pa je
na sat vremena kupoprodaja potpuno prekinuta: činilo se da se najveći svjetski financijski
sustav jednostavno sklupčao i izdahnuo. Od potpunog kraha nije ga spasila „nevidljiva
ruka“ nego novi guverner američke središnje banke Alan Greenspan, koji je odmah
poslije podneva preplvio tržište vrijednosnih papira jeftinim kreditima i
prisilio najveće banke da to učine isto, te tako spriječio da Wall Street povuče
cijelo američko gospodarstvo u recesiju. I kontrolori njujorške burze također
su intervenirali kako bi „sačuvali cjelovitost sustava“.
Jeli taj hladan tuš pomogao desničarskim trijunfalistima da
uvide kako je kapitalizam spašen jedino zahvaljujući brzoj akciji savezne vlade
i kontrolora,baš onakvim „uplitanjem“ kakvo su najčešće javno žigosali? Čini se
da nije, ronald Reagan je označio povratak na stari način poslovanja kad je na „crni
ponedeljak“ nehajno odmahnuo rukom kao na „nekakvu vrstu korekcije“, časopisi tipa Success nastavili su veličati
hazardersku kulturu. Neoliberali su pljeskali „kreativnom uništenju“
proizvođačke industrije, bivših načina poslovanja, javnih institucija i svega
ostalog štoim je stajalo na putu. U Washingtonu i Londonu, desničarski instituti
i zaklade nicali su kao gljive poslije kiše na plodnom tlu ushičenja kojim su Thacherova
i Reagan pozdravili njihove čaknute nacrte. Mladići s leptir kravatama iz tih
trustova mozgova ponosili su se time što „izmišljaju nezamislivo“, što im na um
padaju ideje poput privatizacije- koja će poslije postati nedodirljivo evanđelije
od Rusije do Meksika. „Predlažemo stvari za koje se smatra da su na rubu pameti“,
pohvalio se 1987.godine doktor Madse Pirie iz instituta Adam Smith. „No još se
nisi zapravo ni odreknuo, a one su na rubu da postanu smjernice.“ O blažene li životne ironije ! baš je jedan od
tih „nezamislivih“ nacrta – glasački porez smišljen u spomenutom Institutu Adam
Smith, akoji je Thacherova nepromišljeno prihvatila protivo savjetima svojih
stranačkih kolega – pridonio njezinoj smjeni u studenom 1990.
***************************************************************
Tacherizam-kakva podudarnost sa današnjim SDP i HDZ.-ovim vladama Hrvatske!!!
www.severinomajkus.com/blog
Nema komentara:
Objavi komentar