„To je poznata tlapnja: uvjerenje da smo uspjeli izigrati zakone
financijske sile teže. ( Tom je sindromu podlegao čak i Issac Newton, čovjek koji je otkrio fizičku silu
teže. „Znam izračunati putanje nebeskih tijela, ali ne i ljudsku ludost“, rekao
je i za popriličnu svoticu prodao svoje dionice South Sea Company u travnju
1720. prije nego što se taj balon ispuhao; nekoliko mjeseci zatim ponovno se
uključio u trgovanje dionica kada je njihova vrijednost bila visoka i izgubio
tadašnjih 20 tisuća funti!) U napisu o procvatu Wall Streeta na početku 20.
stoljeća , Alexander Dana Noyes
prisjetio se da je tadašnje tržište „izvodilo ideje i postupke iz postavke da
se živi u „novoj eri“, ( dok je naš Balkan tada još prebrojavao kaplice vode koje
je KraljevićMarko znao izcijediti iz drinovine sedam godina sušene u dimnjaku, op.o.b.),
da su nekadašnja novčarska pravila, načela i presedani prevladani i zastarjeli,
da se bez rizika može raditi ono što je u prošlosti bilo opasno ili nemoguće.“ Uoči buržujskog
kraha u listopadu 1929. godine Irving Fisher, ekonomist sa sveučilišta Yale ( i
aktivni kupac dionica) izjavio je da su „cijene dionica, čini se, dosegnule
trajno visoki plafon“.
Do sljedečeg neizdržljivog naleta kojeg nam donosi suvremeni društveni orkan Wheenove satirične oštroumnosti.
www.severinomajkus.com/blog
Nema komentara:
Objavi komentar