OD JUTRA DO SUTRA

Bez povijesnog  presedana odvija se današnja društvena pljačka posjedničkih megalomana nad ne posjedničkim masama, do mjere da ono prerašćuje u doslovno bestjalno zločinstvo upravo nad ljudskim stvaralaštvom, koje se odvija u formi tehnološkog razvoja i na direktnu štetu opće kulturološkog napretka.

Nikada čovjek još nije bio izrabljivan, odnosno otuđen od vlastitog proizvoda poput današnje otimačine,  koja se progresivno odvija u sve većem prirastu viška vrijednosti, i sve manjeg djela kojeg proizvođač prima za svoj cjeloviti proizvod u obliku najamnice 

U razvijenoj kapitalističkoj zemlji Amerike, samo pred jedno stoljeće, taj višak ukraden od  rada, dijelio se na nekih 80 naprama 20%,

Danas je on sveden, naročito u zemljama jugoistočne Azije, prema nalazima Naomi Klain u njenom djelu NO LOGO na nevjerojatnih 95, pa čak na 99 prema 5 do 1%. Jasno se to odnosi na štetu proizvođača samog.

Dok se danas na Balkanu ide još dalje. Sljedeći primjeri najbolje govore o tome: U jednoj od brojnih „restrukturiranih“ privreda, ( iz državničkog vlasništva u privatno), gdje radnici nisu primali nikakvu naknadu za svoj rad u toku 5 mjeseci, jednom se nesretniku od njih odjednom dogodi privatni problem koji je iziskivao od njega da uzme vanredno odsustvo s posla

.Ali kako to isposlovati bez da izgubiš radno mjesto „koje život znači“. Savjet mu dadu sarkastične kolege: „ Pa uzmi neplaćeni dopust !“

Netko će primijetiti da se ovdje pretjeruje. I biti će u pravu! Pogani vlasnik, koji za čitavih 5 mjeseci nije čak stigao da obiđe svoje novo „stečeno“ carstvo !

Drugi slučaj na opću stid onomu na koga se odnosi: Visoko kvalificirani, nakon duge tragalačke agonije za poslom konačno se smjesti u firmi dobrog glasa. Nakon 40 dana bio je prinuđen da pozajmi novac za putne troškove. Prvi mjesec odnosio se na „probni rad“. Za idućih deset dana primio je sto dolara. Dok je svih 40 dana, kako kaže, radio od jutra do sutra bez slobodnog dana.

Vjerovati ili ne, tu se svakako radi o novom povijesnom nazivu radnog vremena:

OD JUTRA DO SUTRA- ZA 1 DO 5% VLASTITOG PROIZVODA!

Ili riječima De Leona:

„ Ima kineza koji žive od jednog štakora dnevno. Drugi, koji živi od njegovih ostataka. Treći pak, koji se zadovoljava tek sa mirisom tuđeg  ostatatka“