"SVI IMAMO SVOJ ROĐENDAN"

Tako barem misli nekoliko dragih znanaca koji znaju  kada  sam i ja rođen- samo što to sam još uvijek ne znam.

Sve nas, narodile su naše majke, dajući nam predispozicije da se, u toku življenja tek rađamo samostalno, odnosno u danome društvu, u njegovoj evolutivnoj lepezi društvenih ekonomskih odnosa, načina proizvodnje i njene razmjene, i u tom okviru svakodnevnim lančanim aktivnostima i naših mentalnih predispozicija, milimetar po milimetar, povremenim zastojima, da se razvijamo, ili pak, da se ne rađamo u opće.  Odnosno, da se umirujući, eventualno, razlikujemo od na rađanja po masi i obliku našeg korpusa. I to je to- na žalost  većine sviju nas, i najsigurnijeg dokaza našeg sveopćeg animalnog porijekla.

Ma da pripadamo na rođenim generacijama post evolucijske znanstvenosti, čovječanstvo kao da još uvijek opstaje u nekoj vrsti vakuuma koje ga omeđuje od te pre znanstvene ere, koja mu uporno priječi  put prema  tim novim spoznajama.

Na taj problem podsjetio nas je i Lav Tolstoj svojim van rednim literaturnim djelom Uskrsnuća. Prava šteta  što još uvijek nije uveden u osnovno školsku lektiru, ako se već, i još uvijek, izbjegava evolucijska  dijalektika u korist opće kontaminacije ljudskog dostojanstva,vjerskim babarogama,odnosno njegovom doktrinarnom podčinjavanju i u svrhu direktne eksploatacije, pretvarajući to ljudsko biće u objekt za uporabu- rođenom i umrlom za tu jedinu svrhu.
I onakvima-kakve nas je Bog začeo.