Vrijedan i odgovoran – nikako da učini najmanji pomak iz
ustaljenih navika, običaja i sredine iz koje je iznikao.
Često mislim o njemu, i kao da sve više otkrivam u njegovoj
osobi jedan naš zajednički prototip po
kojem smo svi modelirani.
A genetski okviri?
Dana sredina?
Društveni odnosi?
Zar nas sve to ipak ne razlikuje,oblikujući ono jedinstveno
biće, koje, u nikakvim uvjetima nije postojalo kao takvo, niti će se pojaviti u
budućnosti.
Ma kakav odgovor se iznašao, nijedan neće moći obrazložiti
njegovu inertnost.
Mnogo je idiota narođeno Marksovih suvremenika.
Možda, još više onih koji su posjedovali slične koeficijente
inteligencije, te se postarali istim onakvima kao što su se narodili.
Sudbina?
Smiješno.
Materijalni uvjeti ?
Poznavao sam odličnike u materijalnom izobilju i mentalne
idiote. Vrsne uspješne, izrasle iz materijalne i mentalne bijede.
***
„U svojoj knjizi Džihad protiv McSvijeta, nakon što je identificirao
dominantne pokretačke sile modernog svijeta kao tribalizam i globalizam,
Benjamin Barber izjednačio je ta dva samozvanca: „ Ni jednom ne treba demokracija. Ni jedan ne
promiče demokraciju.“ Za tržišne trijumfaliste koji su bili skloni pripisati
uzvišenu moralnu svrhu često prljavom biznisu zarađivanja novca, to je bilo
čisto bogohuljenje,moderna inačica oralnog izjednačavanja i vremena hladnog
rata kad su blazirani dobronamjernici bili jednako neprijateljski raspoloženi i
prema Washingtonu i prema Moskvi.No tu jepostavku
potvrdila sudbina Ruperta Murdocha, jednog od njihovih heroja.
Murdoch, zakleti neprijatelj regulative i „velike vlade“
često je svoje globalno medijsko carstvo proglašavao glasonošom slobode. No u
svojim je poslovnim odnosima s kineskim autokratima besramno grbio kičmu pred
tiranijom ili kako bi možda radije rekli njegovi zagovornici- primjenjivao realpolitičke
tehnike kompromisa u areni međunarodnog poslovanja. Murdoch iz svoje Star mreže
izbaci BBC World Service TV; kineska mu vlada za uzvrat dopusti pokrenuti
kabelsku televizijsku postaju u Guandongu. Murdoch prekine prikazivati serije Istok
i zapad, memoara Chisa Pattena, bivšeg guvernera Hong Konga; predsjednik Jiang
Zemin oduži mu se tako što pripusti film Titanic u kineske kinodvorane, na
oduševljenje filmske companije 20th Century Fox ( u vlasništvu R. Murdocha) Na
pedesetu obljetnicu potpisivanja Opće deklaracije o ljudskim pravima u prosincu
1998. godine Murdoch otputuje u Peking izraziti „divljenje za izvanredna
kineska postignuća u protekla dva desetljeća na svim područima“; predsjednik
Jiang mu na taj kompliment uzvrati deset mjeseci poslije ekskluzivnim
intervjuom The Timesu uoči njegova državna posjeta Londonu.
Na tako važan zadatak
te su novine naravno poslale svojeg najboljeg novinara,lorda Rees-Mogga- što se
lako moglo izroditi u diplomatski faux pas. Naime, prije pet godina kineski je
veleposlanik u Londonu The Timesu poslao prosvjedno pismo zbog Rees-Moggovih „promašenih
zaključaka“, a njegovo je lordstvo u svojim tekstovima napadalo „kineski besćutan
i represivni režim“ sve do travnja 1996. godine. Na svu sreću potpuno je bio na
liniji u vrijeme spomenutog intervjua u Velikoj dvorani naroda. „ Gotovo smo
vršnjaci, ali sam ja dvije godine stariji od vas“ , zahihoće predsjednik Jiang.
„Rekli su mi da ste lord.Koja je razlika između lorda i sira ?“ Nastave čavrljati
o svojim obiteljima.“
Izvadak iz F. Wheena, How Mumbo_Jumbo conquerd the world
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar