U Bosni i Hercegovini za desetak dana održat će se novi izbori i za parlament i za članove predsjedništva. Kao i svih ovih godina, izbori u susjednoj zemlji ne prolaze bez skandala, natezanja, prijetnji i svega onoga što čini BiH nesigurnom zemljom koja se od kraja rata vrti u krug, stalno s istim problemima i krizama. BiH nikako da se realizira koja “punokrvna” država, stalno na rubu raspada, jer iz njezina srpskog entiteta stižu prijeteće poruke o izdvajanju. Stoga smo razgovarali s bosanskim franjevcem fra Markom Orošlićem iz samostana Tolisa kraj Orašja.
Teolog, publicist i politolog fra Marko Oršolić osnivač je Međunarodnog interreligijskog i interkulturalnog centra koji promovira međureligijski dijalog i razvoj dijaloga o pravdi i miru u BiH i jugoistočnoj Europi te podržava ciljeve multireligijskog, multietničkog i multikulturalnog društva. Fra Marko nam kaže da je atmosfera uoči izbora uobičajena.
- Osjeća se umor i od demokracije i od teške situacije, koja je navodno bezizgledna. Neke su se stvari promijenile. Dragan Čović, član Predsjedništva BiH, inicirao je priključenje Europskoj uniji. Bio je to mukotrpan proces i još nije dovršen, ali vidljivi su pozitivni pomaci. Kad je Berlinski kongres 1878. odlučio da će Austro-Ugarska okupirati BiH, bilo je to nasilno priključenje Europi (bilo je više od 1000 mrtvih), doduše uz podršku osmanlijske Turske. Danas je priključenje dobrovoljno i sve se stranke slažu, a čini se i građani. U tome je znatna razlika. Neke nacionalne stranke, pri čemu mislim na Dodika i Čovića, različito se odnose prama haaškim presudama, ali to je posljedica dnevne političke konjunkture koja ne može opstati - kaže fra Marko Oršolić.
Predizbornu utrku obilježili su hrvatski zahtjevi za izmjenom izbornog zakona. Kako ste to doživjeli i je li to zapravo želja za stvaranjem etničkih utvrda (da svaki narod bude gazda tamo gdje je u većini) u pojedinim dijelovima BiH ili pak želja HDZ-a BiH da se učvrsti kao jedina snaga Hrvata?
- Osnovni problem u BiH je hoće li ona biti jedinstvena demokratska državna tvorevina ili trostruka etnokracija. Trostruka etnokracija put je u međusobno istrebljenje. To mnogi građani zatrovani uskogrudim nacionalnim vrednotama ne vide i dnevna politika ima problema s tim kako da im to razjasni, a da ne izgubi na izborima. HDZ-ovski zahtjevi su neosnovani i nespojivi s ljudskim pravima i hrvatskim interesima.
U vezi s tim, kako gledate na inicijativu o trećem (hrvatskom) entitetu?
- HDZ je možda u jednom trenutku dnevnopolitički profitirao na Herceg Bosni, ali poslije Washingtonskog sporazuma treći entitet poguban je i štetan.
Ponekad je dojam da se Milorad Dodik najviše brine za “hrvatski entitet”. No, kad on o tome govori, za njega je Republika Srpska “nedodirljiva”, on “želi” treći entitet samo na području Federacije?
- Milorada Dodika brinu, prije svega, interesi srpskog naroda u BiH, i on vodi brigu o tome da srpski narod ovdje preživi nakon toliko počinjenih zločina za koje nisu samo oni isključivi krivci, jer krivi su svi nacionalizmi i provizorne svjetske politike, kao i hrvatsko ho-ruk državotvorje i bošnjačko mladomuslimanstvo i općejugoslavenski militarizam (kominternovski monolit).
Koliko prema vašem mišljenju Dragan Čović i HDZ BiH misli više na Hrvate Federacije ili samo zapadnog dijela Federacije (Mostar, Livno i zapadna Hercegovina)? A gdje su tu Hrvati Srednje Bosne, Posavine i pogotovo oni u Republici Srpskoj?
- Gospodin Dragan Čović misli na sve Hrvate u BiH, ali nije u mogućnosti nadvladati dnevnopolitički trenutak koji ga zarobljava. On plaća tribut i dnevnoj politici Franje Tuđmana, koje se treba otresti jer je danas anakrona. Ne možete trajno zamijeniti Drvar za koridor od Banja Luke do Bijeljine i pri tome izgubiti 200.000 Hrvata i Bošnjaka u Posavini i mnoge Srbe na istom području.
Bi li po vama osnivanje tog entiteta zapravo bio zadnji čavao u opstojnost BiH kao države, odnosno bi li se BiH uopće više mogla sačuvati i bi li došlo ne samo do raspada, nego i do ujedinjenja njezinih dijelova sa susjednim državama?
- Taj entitet ne može opstati u sebi, jer bi se sveo na nekoliko općina u Zapadnoj Hercegovini. BiH može opstati zahvaljujući velikim silama koje shvaćaju historijske tvorevine na ovim prostorima, od kojih je jedino BiH historijska tvorevina kao cjelina, a ne sklepotina od ostatka Hrvatske, Srbije i nekakvog Bošnjakistana.
No, s druge strane, kako osigurati da BiH funkcionira kad je očito da je ni Hrvati ni Srbi ne doživljavaju “svojom”, a Bošnjaci bi je unitarizirali koliko mogu, i kao zalog vlastite opstojnosti.
- Stari su franjevci smatrali da u BiH žive tri narodnosne skupine, ali jedan narod “jedno srce i jedna duša”. Moderni nacionalizmi prilično su uspjeli razrušiti taj idilični pogled sa strane. Ovdje živi, historijski gledano, jedan narod koji je vjerom i na druge načine podijeljen, ali to “vjera prava nije koja razdor među nas sije. Vjera prava sjedinjava” (fra Antun Knežević, 19. st.). Oni koji razgrađuju državu BiH osuđeni su na propast. Prije ili kasnije…
Kolika je opasnost od bošnjačkog “unitarizma” i toga da Hrvati postanu manjina u vlastitoj državi?
- U opasnosti od nestanka, Bošnjaci su morali odgovoriti žestoko. Opasnost od bošnjačkog unitarizma samo je bauk koji prekriva vlastiti nacionalizam i strah od odgovornosti za vlastita zlodjela i promašaje.
Koliki utjecaj na BiH može imati situacija na Kosovu, odnosno priča o “razmjeni” teritorija? Je li inzistiranje Vučića “makar na nečemu” na Kosovu zapravo igra u kojoj on u konačnici računa na “cijelu” Republiku Srpsku?
- Kosovo je zaseban problem. Albanci-Kosovari nisu Slaveni i Kosovo treba biti posebna državna tvorevina, ali treba Pećkoj patrijaršiji, manastirima Dečani, Gračanica, Prizren i Gospa Ljeviška dati status eksteritorijalizacije, ali da pripadaju državi Kosovo. Nešto slično onome što imaju crkve u Rimu prema Lateranskim ugovorima iz 1929.
Kako bi se Hrvatska morala postaviti u slučaju da zavlada “korekcija granica” na Balkanu, pogotovo jer bi to u BiH teško prošlo bez rata, a Srbija bi onda došla na 100 kilometara od Zagreba i 50 od Dubrovnika?
- Hrvatska se postavlja kao dio Europske unije. To je sasvim u redu. Ali treba pomoći Srbiji da prevlada razne anakronizme i historijska opterećenja. I Rusija je nastala sa središtem u Kijevu, ali je historijski razvoj od kijevske kneževine napravio moskovsku kneževinu i kasnije carsku Rusiju i Rusi ne kukaju zbog toga, pa slijede više interese nego emocije, te zbog toga uzimaju Krim.
Kad već spominjete Ruse, evo, Sergej Lavrov dolazi u Banju Luku, kao jasan znak Rusije da podržava Dodika te podiže “spomenik” zadnjem ruskom caru Nikolaju II.?
- Lavrov podržava izričito samostalnu i cjelovitu BiH. Od njega ne treba više ni očekivati. Mene brine što pravoslavlje rusko i srpsko u središte stavlja jednog tipično reakcionarnog svetitelja iako je zaslužan za Srbe u Prvom svjetskom ratu, gdje su svetitelji kao putokazi za novo vrijeme. Ne živi se samo od prošlosti.
U Moskvi je rečeno da je stožerni političar na kojeg se Rusija mora osloniti na Balkanu upravo Milorad Dodik? Naime, i u Srbiji i u Rusiji smatraju Dodika “branom” prema NATO-u, odnosno da će spriječiti euroatlantske integracije BiH?
- Rusija je prisutna u BiH i na našem prostoru. To smatram normalnim. Dodikovo mišljenje o euroatlantskim integracijama u ovom trenutku je nevažno.
Može li se očekivati veći angažman Rusije u BiH, pogotovo nakon “poraza” u Crnoj Gori te što se i Makedonija okreće prema Zapadu?
- Mislim da je na ovo pitanje mudro odgovorio ministar Lavrov u Banjoj Luci.
Što mislite o hrvatsko-bošnjačkim odnosima u BiH? Koliko je dobro za Hrvate koketiranje s Dodikom, a sukobljavanje s Izetbegovićem?
- Hrvati u BiH trebaju surađivati i sa Srbima i Bošnjacima. Kako će se postaviti u pojedinim situacijama, o tome brigu vode izabrani političari. Moje mišljenje je nevažno. Za koketiranje političara nije me briga. To je njihovo pravo.
Koliko Zagreb shvaća situaciju u BiH te kako ocjenjujete današnju politiku Hrvatske i prema BiH i prema poziciji Hrvata?
- Službeno je hrvatska politika prema BiH sasvim korektna. Neki detalji podliježe ispravkama i dogradnji.
Je li jedan od problema to što Zagreb zapravo Hrvate u BiH gleda samo kroz poziciju HDZ-a BiH?
- Zagreb gleda na BiH u ovom trenutku sasvim ispravno. Zagreb se ne oslanja isključivo na politiku HDZ-a BiH.
Što se prema vašim predviđanjima može dogoditi kad Milorad Dodik postane član Predsjedništva BiH, s obzirom na njegov “referendumski” pedigre?
- Neće se dogoditi ništa posebno. Ovlasti Predsjedništva BiH su simbolične, a po pitanju unutarnje politike beznačajne ili nikakve. Ujedno, gospodin Dodik kune se na ustav BiH ako postane član Predsjedništva BiH.
Što će biti ako u Predsjedništvo ne uđe Dragan Čović, nego netko drugi, poput Željka Komšića?
- Može se dogoditi kriza Predsjedništva, inače je BiH kao država u vrlo kritičnom stanju.
Koliko je svrsishodno i što može donijeti ovo približavanje Hrvata Dodiku i udaljavanje od Bošnjaka?
- Činjenica je da se Čović približio Dodiku i Republici Srpskoj. On je time korigirao dotadašnju politiku HDZ-a BiH prema Dodiku. Međutim, čini se da je udaljavanje od politike Izetbegovića mlađeg momentalna reakcija na dnevnopolitičke teme (Pelješki most, pitanje boraca i haaških suđenja i dr.) i pitanje kontinuiteta vlasti. Izetbegović ml. završava mandat u Predsjedništvu i više nije u igri.
To je krivo gledanje, jer ja sam zamjerao Izetbegoviću što zaobilazi neke očito krive poteze HDZ-a BiH. Čović se morao približiti predsjedniku RS-a ako je želio osigurati put prema Europskoj uniji. Dakle, dnevnopolitička potreba. Tri nacionalne stranke su u klupku i u jednoj politici koja je donijela malo rezultata.
