Dorađeni tekst
VRATIMO NOVU POVIJEST TAMO GDJE NAS ONA ČEKA, NA VELIKOJ RASKRSNICI KOJA NAM TRASIRA NOVE PUTEVE CIVLIZACIJE PREMA BESKLASNOM DRUŠTVU I ČVRSTIM TEMELJIMA ZNANSTVENOG
SOCIJALIZMA
Srednjevjekovna Renesansa nagovijestila nam je početak kraja Feudalnog
društva, i upalila luč rađanja Kapitalističkog društva.
Dok je Građanska revolucija neovisnosti SAD-a 1766. zapalila svoju
luč Novog povijesnog doba Zdravog Razuma, te, krenula s već začetim
Prosvjetiteljstvom, i pojavom Marxovog KAPITALA 1867. godine k rađanju Pariske
Komune iz 1871. godine
Dok je devetnaestom stoljeću pripao onaj jedinstveni povijesni
procvat Znanstvenog Socijalizma, utemeljen na trima Marksovim stupovima:
1.Materjalističko shvaćanje historije,
2. Klasna borba ,
3. Ekonomski zakon Viška Vrijednosti,
Time je teoretski inauguriran početak kraja
kapitalističkog sustava, i rađanje uvjeta za skori procvjat besklasno
humanističkog društva, kao i općeg buđenja nove civilizacijske epohe,
usklađenih odnosa tehnološke kulture sa društvenom razmjenom, odnosno,
materijalnog i duhovnog izobilja za sav ljudski rod.
Drugim riječima, to bi bilo Socijalističko društvo,
koje se po zamisli triju njegovih teorijskih tvoraca Marksa, Engelsa i De
Leona ostvaruje civilnim putem izborne glasovnice jedne
znatne većine stvaralačkih masa, ujedinjene na svome radnom mjestu u
jedinstveni sindikat /Union/, vlastitu političku stranku, gdje se
prethodno izbornog preuzimanja svih proizvodnih sredstava u svoje ruke vrše
edukativne pripreme za taj temeljiti revolucionarni preokret, u kojem
će, tog istog dana, generalne i nad
većinske izbornosti proglasiti Socijalističku republiku besklasnog
društva.
Ni manje ni više od toga.
No, kako međutim, ne bi došlo do nepoželjnog miješanja
društvenog rogovlja u istoj vreći, -kao što se kasnije i dogodilo, prvo je,
možda, potrebno ustanoviti i potkrijepiti spoznajom : što Socijalizam nije:
Socijalizam nije državno vlasništvo.
Nije ni društveno uređenje na čijem tronu sjedi Lider., koji se tu
popeo po amatematičkom principu reformstva 2+2= 5.
Ono što se upravo desilo početkom 20. stoljeća, – kad je
Socijaldemokracija prošvercala suradnju Rada sa Kapitalom, i time udarila
temelje jednoj reverzibilno povijesnoj epohi, kojom se socijalističku
revoluciju vraća za stoljeća unatrag.
Upravo je tako pripao 2o. stoljeću onaj zlokobni povijesni
hir najvećeg evolutivnog regresa koje se ikad zbilo u
cjelokupnoj više milenijskoj povijesti klasnog društva.
Uslijedio je razdor između tadašnjih progresivnih
snaga, i njihova odcjepljenja na Revolucionare Prve Internacionale i
Reformiste Druge Internacionale. (Vidi Flashlight on Amsterdam Congress,
1904. Rapport by Roza Luxemburg and Daniel De Leon) Izbio je Prvi svjetski
osvajački rat. -Potonji Reformatori ubrzo prelaze u aktivne
suradnike junkerske vladajuće Njemačke. Guše Spartakosku socijalističku
revoluciju 1918. u njenom samome začetku . Pridobivaju tadašnjeg markstičkog
primata Lenina na svoju stranu. Odvode ga iz Svicarskog
egsila na čelo Ruske Otobarske Revolucije, te za uzvrat, sam Lenin potpisuje onaj
notorni i bezuvjetni Brest-Litovski mir, koji je i onako, za
junkerskog agresora bio posve izgubljen.
Tome slijedi lančana reakcija pojave Treće Internacionale,
1921.goine kojom se proglašava ona najveća sociološka farsa: Socijalizma
kao prve faze Komunizma, kojom Lenin predaje novi Sovjetski ustroj u ruke
birokratskoj kasti Staljinizma; iz čega slijedi indirektno rađanje
Nazifašizma. Kao i sve što iz toga proizlazi- do dana
današnjih: prijetnjom općeg potopa čovječanstva, pažljivo manevriran
od strane Liberalne demokracije.
Uključujući time mogući kraj civilizacije, kao i same sebe
!
Ovim se pozivlju sve napredne snage na njihovo ujedinjenje - van nacionalnih, vjerskih i ideoloških okvira - u jedan međunarodni politički pokret, zasnovan na temeljima Znanstvenog Socijalizma Marksa, Engelsa i De Leona.
sevmajkus@gmail.com
Dobro došao prilog Vašeg komentara
Severino Majkus
Nema komentara:
Objavi komentar