Manifest jedne nove, neliberalne Europe: Zadnja tri govora Viktora Orbána otkrivaju njegov plan za novi europski poredak
Ako je dosad i bilo sumnji, nakon sedmominutnog nastupa u Strasbourgu, mađarski premijer postao je neosporni lider europske populističke desnice
Helmut Kohl velika je povijesna osobnost, kancelar koji je ujedinio Njemačku i udario temelje Europske unije kakvu danas znamo: sa schengenskim prostorom slobode kretanja i zonom zajedničke valute, eura. No, Kohl je imao i jednu manu: nije znao odabrati osobe kojima će postati zaštitnik. Nakon ujedinjenja Njemačke za oko mu je zapala pametna fizičarka koja je doktorirala kvantnu kemiju, kći pastora koju je odmah uveo u najuži krug i dao joj ministarsku poziciju. Zvao ju je “moja djevojčica”, a danas je Nijemci zovu “Mutti”, neki iz poštovanja, a neki ironično.
Kako bilo da bilo, Angela Merkel također je ostavila dubok trag u njemačkoj i europskoj politici, ali se pokazala kobnom po političku karijeru svojega mentora: kad je 2000. godine izbio skandal s financiranjem Kršćansko-demokratske unije (CDU), bez imalo krzmanja Kohlu je izmakla tepih ispod nogu i preuzela stranku. Negdje u isto doba kad je u svoj krug uveo Merkel, Kohl je zamijetio mladića koji je svojom retorikom palio mase u Mađarskoj.
Američki milijarder, Mađar George Soros već mu je dao stipendiju, a Kohl ga je vidio kao matricu za formatiranje demokršćanskih lidera u istočnoj Europi, budućnošću onoga što se danas zove Europska pučka stranka (EPP). I taj ga je Viktor Mihály Orbán u potpunosti iznevjerio, odbio je prihvatiti euro, a u srijedu mu je leđa okrenula većina EPP-a zbog autoritarnog vladanja u Mađarskoj. Međutim, kao i u slučaju Merkel, Kohl je sjajno izabrao osobu koja će definirati europsku povijest, ali ne u smjeru u kojem je on to zamislio. Kad je prije nekoliko mjeseci Orbán izjavio da je upravo on baštinik Kohlove političke ostavštine u CDU, svima se digla kosa na glavi: poručili su mu da je Kohl Europu spajao i jačao, a ne razdvajao i slabio poput Orbána, koji je svoju političku snagu crpio prije svega u Mađarskoj, gdje je bio premijer od 1998. do 2002. godine, ali nije se snašao.
Kad se 2010. godine vratio na vlast, odlučio ju je više ne predati nikome bez teške borbe, pa su počeli zakonski prijedlozi i promjene ustava. Time si je omogućio izborni sustav u kojem i s relativno malom podrškom osvaja sigurnu većinu zastupničkih mjesta, ali i kontrolu nad medijima, pravosuđem, središnjom bankom. Stvorio je mrežu ljudi koji mu “duguju” jer ih je postavio na profitabilne položaje ili im je osigurao unosne poslove s državom. Pri čemu, jasno, vodeću ulogu igraju članovi njegove obitelji, kao i u svakom autoritarnom političkom sustavu koji neodoljivo podsjeća na organizirani kriminal: tako je i u Erdoğanovoj Turskoj, Putinovoj Rusiji, Alijevljevu Azerbajdžanu, a Donald Trump bi volio da je tako i u SAD-u (sve su to lideri kojima se on osobno divi). No, vjerojatno nije očekivao da će postati toliko utjecajan na europskoj političkoj sceni jer, realno, Mađarska nema tu snagu.
Znao iskoristiti okolnosti
Ali, kako to već u povijesti biva, slučile su se okolnosti koje je znao iskoristiti: 2015. mu je godine kao mana s neba pala izbjeglička kriza kojom je prvo elektrizirao Mađare, zatim postao predvodnikom zemalja Višegradske skupine u odbijanju migranta i protivljenju politici Angele Merkel, da bi u konačnici zbog takvog stava postao herojem rastućeg populističko-nacionalističkog pokreta u EU. Svjestan kakva mu se prilika pruža, pričekao je da u proljeće ove godine treći put zaredom pobijedi na izborima u Mađarskoj i kad je u Budimpešti uspostavio sigurnu odstupnicu, krenuo je u novi politički projekt: postati lider, ne nužno isturen, možda prije “siva eminencija” nove Europe nakon izbora za Europski parlament u svibnju iduće godine, one antiimigrantske, a zapravo iliberalne Europe. Svoje je planove formulirao tijekom ovog ljeta u tri faze, pri čemu je kulminacija bio sedmominutni govor koji je u utorak održao u Europskom parlamentu braneći svoju vladu od izvješća koje otvoreno upozorava na prijetnju kršenja demokratskih sloboda i vladavine prava, temeljnih europskih vrijednosti u Mađarskoj kojom vlada Orbán.
Prvi je trenutak 16. lipnja, kad je održao govor u Budimpešti na konferenciji u čast Helmuta Kohla. “Mađarska je svjesna svoje snage, utjecaja i misije. Za nas je Mađarska na prvom mjestu.” Doktrina koja je već svima izišla na uši koliko ju je puta ispričao Trump. Nakon što je definirao aksiom, prelazi na tumačenje vizije Mađarske u Europi. “Mađarska ambicija je omogućiti Mađarskoj da živi u snažnoj Srednjoj Europi koju čine zemlje koje blisko surađuju.” Kao saveznika navodi Poljsku, a drugi je cilj poticati ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU “s posebnim naglaskom na Srbiju”. Ne treba zaboraviti da je Orbán bio od vrlo velike pomoći pri ulasku Hrvatske u EU. A tada slijedi definiranje moderne Mađarske: “Mi smo zapovjednici granične utvrde i znamo svoju dužnost”. Jasno, u svjetlu migrantske krize koje, samo da podsjetimo, u lipnju ovog mjeseca više nema.
Ali, ograda prema Srbiji koju želi u EU (jasno, prije svega zbog mađarske manjine), i dalje stoji. U dva reda. “Zapovjednik granične utvrde” tom je prigodom utvrdio: “Može li biti kompromisa oko migrantske debate? Ne i nema za tim potrebe”. “Utvrda” je istodobno i metafora politike kakvu Orbán želi: protekcionizam kad je to u interesu Mađarske, stvaranje saveza i mimo želje temeljnih saveznika (prijatelj Putin). Ali, jasno, oni koje “utvrda” čuva moraju je dobro plaćati: dakle, ne dolazi u obzir da se dobivanje novca iz europskih fondova uvjetuje očuvanjem europskih vrijednosti. Klimaks govora je sljedeća rečenica: “Kad je riječ o izborima za Europski parlament 2019. godine, bilo bi vrlo lako, primjerice, osnovati novu formaciju istomislećih stranaka Srednje Europe ili paneuropsku antiimigracijsku grupaciju”.
U tom je trenutku Orbánova stranka Fidesz članica EPP-a u kojoj nailazi na kritike, ali svima je jasno da će im njegovi zastupnici, njih 11 (austrijski ÖVP ih ima 5), biti važni. Ali, tada je već u Italiji na vlasti Matteo Salvini, čelnik ksenofobne Lige koji gradi istovjetnu antiimigrantsku politiku. I smiješi mu se jako velik broj zastupnika u Europskom parlamentu, negdje procentualno isti kao onaj koji je Matteo Renzi, tada novi čelnik Demokratske stranke, donio 2014. godine socijalistima. Ipak, to je još trenutak kad Orbán radi planove, pa stoga širokogrudno odbacuje iznesenu ideju, ali uvjetuje EPP: “Moramo se pothvatiti težeg zadatka obnove EPP-a i pomoći mu da se vrati svojim kršćansko-demokratskim korijenima”. Švedski umjerenjaci ostaju u čudu.
“Mi, Srednjoeuropejci”
Ovom će se temom dodatno pozabaviti 28. srpnja u Rumunjskoj, u gradu Tusnádfürdő, rumunjsko ime Băile Tuşnad. Ondje se održava ljetni studentski kamp i mađarski premijer baš tu voli iznositi političke planove. Na tom je skupu dodatno razradio svoju tezu snažne Srednje Europe: “Osim što je ekonomski snažna, Srednja Europa je regija koja ima posebnu kulturu. Ona je drukčija od Zapadne Europe”. Dakle, ako Zapad ne prihvati te posebnosti (čitaj one koje nameće Orbán), Srednja Europa može i sama. Pod Orbánovim vodstvom.
Jarosław Kaczyński, lider poljske vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS), nema liderske ambicije šire od svoje zemlje, drugi su preslabi. A kako bi ta Orbánova Srednja Europa (“mi, Srednjoeuropejci”, već nastupa kao lider) zauzela mjesto koje zaslužuje unutar EU, formulirao je pet temeljnih načela na koja svaka država ima pravo: a) braniti svoju kršćansku kulturu i odbaciti ideologiju multikulturalizma; b) braniti tradicionalni model obitelji; c) braniti strateške nacionalne ekonomske sektore i tržišta koja su joj od posebne važnosti; d) braniti granice i ne primati migrante; e) inzistirati na principu jedne nacije i jednog glasa kad je riječ o važnim pitanjima te da to pravo ne smije biti uskraćeno unutar EU.
U ovom je konceptu jasno definirana mađarska politika kršćanske demokracije, pri čemu će Orbán bez imalo krzmanja reći da je današnja Europa krahirala jer svima nameće političku korektnost i cenzuru. “U stvari, u liberalnoj Europi biti Europejac ne znači baš ništa: nema smjera i taj je termin u potpunosti lišen sadržaja. Liberalna se demokracija preobratila u liberalnu nedemokraciju. Situacija je na Zapadu (dakle, Istočna i Srednja Europa su neiskvarene - takvu retoriku koristi Putinova propagandna služba govoreći o “iskvarenom Zapadu”) takva da ondje postoji liberalizam, ali nema demokracije”.
Želi novi politički blok
Zbog svega toga potrebno je uspostaviti novi politički blok koji će okupiti sve snage kršćanske orijentacije te se kao alternativa liberalnoj demokraciji mora izdići kršćanska demokracija. “To znači da se mora sačuvati način života koji izvire iz kršćanske civilizacije. Naša dužnost nije braniti vjerske norme, nego formu koja je nastala iz nje. A to uključuje ljudsko dostojanstvo, obitelj i naciju jer kršćanstvo ne nastoji ostvariti univerzalitet kroz ukidanje nacije, nego kroz njezino očuvanje”. Nakon što je ovo objašnjenje izišlo u javnost, bilo je jasno da dolazi do ozbiljnog raskola između EPP-a i Orbána. No, čak i nakon svega navedenog čelnik EPP-a u Europskom parlamentuManfred pozvao je mađarskog premijera da pred zastupnicima bude koncilijantan i pokaže skrušenost (jer, to je jedna od karakternih osobina dobrog kršćanina) kako bi ipak izbjegao da većinski glasaju za izvješće o krahu europskih vrijednosti u Mađarskoj.
Orbán na to nije pristao, on već ima plan B: Salvini, pa austrijski vicekancelar Hans-Christian Strache, PiS, možda i ANO, stranka češkog premijera Andreja Babiša, Slovenska demokratska stranka Janeza Janše, moguć je i pristup dijela nezadovoljnika iz bavarske Kršćansko-socijalne unije, Marine Le Pen i njezino Nacionalno okupljanje - sveukupno možda i više od 150 zastupničkih mjesta; uz slab rezultat socijalista i raskol EPP-a, nije isključeno da budu u samom vrhu po broju ruku, posebno ako francuski predsjednik Emmanuel Macron ne uspije sa svojim paneuropskim pokretom kao sa svojom novom strankom na francuskim izborima. Zato je u utorak održao zapaljiv govor u kojem je zaključio artikuliranje svoje platforme nove, kršćanske Europe koja je izravni oponent postojećoj. Prva etapa govora bilo je prikazivanje neprijatelja lašcima: “Vi ćete javno osuditi Mađarsku koja je članica europske kršćanske obitelji više od tisuću godina; Mađarske koja je pridonijela budućnosti našeg moćnog kontinenta svojim radom, a kad je trebalo, i krvlju”. Oduprijet ćemo se povlačenju usporednice s ideologijom krvi i tla.
Zatim slijedi denunciranje “sudaca”: “Ovaj izvještaj primjenjuje dvostruke standarde, radi se o zloporabi moći te prelazi ograničenja odgovornosti, a metoda njegova prihvaćanja predstavlja kršenje ugovora”. A onda slijedi konačno diferenciranje: “Mi različito razmišljamo o kršćanskom karakteru Europe, ulozi nacija i nacionalnih kultura; mi interpretiramo esenciju i misiju obitelji na različite načine i imamo dijametralno suprotstavljene poglede na migraciju”. I zatim završna poruka, koja prvo u sebi nosi određenu dozu vapaja: “Danas, prvi put u povijesti EU, vidimo da zajednica osuđuje čuvare svojih granica”.
A zatim touché: “Mi Mađari spremni smo za izbore u svibnju, kad će ljudi konačno imati priliku odrediti budućnost Europe i mogućnost da vrate demokraciju u europsku politiku”. Više nego jasno da to podrazumijeva Orbána i Fidesz izvan EPP-a ili u nekoj novoj kombinaciji, ali bez svih onih koji su u toj stranci glasali protiv njega. Jer, razbijanje EPP-a je najjednostavniji način da se nova europska desnica dokopa vlasti. I to je Orbánov plan. Koji se, što je posebno interesantno, u određenoj mjeri poklapa sa strateškim tekstom koji je u ovotjednom Globusu iznio Davor Ivo Stier iz HDZ-a. A oba projekta imaju istu manu: nigdje se ne govori o ekonomiji.
Ključne poruke: globalizam nije jedini put, a liberali su nesretni zbog našeg uspjeha
16. lipnja:
Mi Srednjoeuropljani tvrdimo da postoji život iza globalizma, koji nije jedini put. Srednjoeuropski put je put saveza i slobodnih naroda.
28. srpnja:
Ako ne postignemo kompromis o migraciji, konceptu nacije, temeljnim principima obiteljske politike, regulaciji braka i društvenoj integraciji, što bi trebalo biti u kompetenciji članica, a odnosi se na kulturne posebnosti i povijesne korijene, nema se smisla pokušavati međusobno opetovano i neuspješno uvjeravati.
Snažna EU znači snažne članice. U ekonomiji ne smije nestajati individualna odgovornost države i ne smije biti rastočena u nekom magičnog procesu formiranja zajednice. To je preduvjet snažne Europe: svatko prije svega mora održavati red u svojoj kući.
11. rujna:
Vi ćete optužiti Mađarsku koja je oružano ustala protiv najveće svjetske armije, protiv Sovjeta, koja je podnijela najveće žrtve za slobodu i demokraciju. A sude joj ljudi koji su demokraciju naslijedili, koji nisu morali preuzeti nikakav osobni rizik da se dokopaju slobode.
Za nas u Mađarskoj demokracija i sloboda nisu politička, nego moralna pitanja.
Mi različito razmišljamo o kršćanskom karakteru Europe, ulozi nacija i nacionalnih kultura; mi interpretiramo esenciju i misiju obitelji na različite načine i imamo dijametralno suprotstavljene poglede na migraciju.
Naši socijalistički i liberalni oponenti razumljivo su nesretni zbog našeg uspjeha.
Ako vi možete ignorirati sporazume prema nahođenju, koji je smisao traženja dogovora bilo s kojom europskom institucijom?
Mađarska će nastaviti braniti svoje granice, zaustavljati ilegalnu imigraciju i braniti svoja prava i protiv vas, također, ako je neophodno.
Nema komentara:
Objavi komentar