DANAS ZAVRŠAVA 24. IZDANJE NA TEMU SLOBODE
KAKVA CRNA SLOBODA… NOVAC I ROPSTVO! Sajam knjige je predug, tjedan dana je optimalno
Čudna je ljudska priroda; želi vladati, a tu je i priroda onih koji žele slijediti vladare, kazao je Wole Soyinka koji je u rodnoj Nigeriji, zbog beskompromisne političke borbe za slobodu, bio zatvoren 22 mjeseca u samici, tik do dvorišta gdje su osuđenici čekali vješanje. U Puli je tako nakon Umberta Eca i Orhana Pamuka, osvanuo i treći nobelovac, što je tihi a najjači argument kvalitete pulskog sajma
Volim pulski sajam knjige, dakle nisam objektivan. Opsesivno volim knjigu. Oprostit ćete mi ovaj put 'ich' formu. Vjerujem u vječnost dobre književnosti, bila ona lokalna, kvartovska poezija, 'ozbiljna' nacionalna, europska, američka ili, kao ove godine, afrička književnost nigerijskog nobelovca Wola Soyinke. I kako se sada s takvim pedigreom pridružiti armiji pulskih kritizera, među kojima ima i mojih poznanika, kolega, koji od njegova skromnog starta, gotovo četvrt stoljeća uporno i strastveno njeguju prilično autodestruktivnu i višedesetljetnu disciplinu pljuckanja po Sajmu. Ne, neću sad nizati gomilu racionalnih argumenata, već jednu intimnu, čitateljsku.
Nema stolice - slobodne
Naime, upravo je jučer, tu nama u Puli, par stotina metara od svačijeg doma, u dva navrata uživo gostovao Javier Cercas, autor uz koga me, uz ostala djela, intimno veže katarzično iskustvo čitanja "Salaminskih vojnika", romana kojim je ovaj sjajan španjolski pisac duboko prodro u ranu španjolskoga društva podijeljenoga Građanskim ratom, rata koji i dan danas žilavo traje i dijeli napola sve nacije i društva. Oborio me s nogu, a u njegovu milijunskom čitateljstvu je i Susan Sontag koja je rekla da je riječ o čudesnom romanu. Moje iskustvo nije bilo ništa slabijeg intenziteta i čitajući Cercasovu "Brzinu svjetlosti" ili "Anatomiju jedne pobune", a tek ćemo vidjeti je li promašio romanom "Zakoni granice", čiji je hrvatski prijevod sinoć promovirao u magičnom Crvenom salonu u Puli.
No, evo i dobronamjerne kritike vodstvu pulskog Sajma. Sajam predugo traje, vidljivo je to već nakon pet- šest dana u postupnom padu broja ljubitelja fikcije, poezije, dokumentarizma, povijesti, a prije svega mudre riječi - osim ako ne stiže Ante Tomić, feralovci Viktor Ivančić i Boris Dežulović, koji su na ovom sajmu u čast Predraga Lucića promovirali knjigu njegovih drama "Cervantesov trg", ili pak jak domaći autor poput Igora Grbića koji je ove godine pred ogromnim auditorijem predstavio "Mrvice s gozbe". U prvom tjednu čak se i 15 minuta prije početka događaja nije mogla naći slobodna stolica. Kolikogod tema ovog sajma bila - sloboda.
Optimalnim se čini sedmodnevno trajanje sajma. Jer, u ovom njegovu nikad duljem 11-dnevnom trajanju Javier Cercas je, kao gost posljednjeg dana sajma (ostavimo po stani nacionalnu zabilježenost putem pohvalnog HTV-ovog izravnog televizijskog prenošenja "Doručaka s autorom") neopravdano i nepravedno završio u debeloj sjeni, posebno lokalne publike. Jučer nije bilo bolje ni u najvećoj sali Doma hrvatskih branitelja, gdje se kupuju knjige: subota ujutro, a tu i tamo poneki čovjek, dok je tjedan ranije, u subotu, trećeg dana sajma, sve bilo prepuno ljudi svih generacija.
Cinizam na Zapadu, laž na Istoku
Svjetska filozofska zvijezda Peter Sloterdijk, autor kultne "Kritike ciničkog uma" iz 1982. godine, ukazao je u Puli da je cinizam dominantan model na Zapadu, a na istoku laž. Otkrivao nam je nove slojeve neslobode u kojoj, dodali bismo, običan čovjek stiješnjen robovlasničkom egzistencijom, više ni ne razmišlja o slobodi, osim u povremenim ropskim naletima očaja. Sloboda je prilično izgnana i iz jezika, glavnog oružja slobodne i kritičke misli. Ne slučajno!
- Čudna je ljudska priroda; želi vladati, a tu je i priroda onih koji žele slijediti vladare, kazao je pak nobelovac Wole Soyinka koji je u rodnoj Nigeriji, zbog beskompromisne političke borbe za slobodu, bio zatvoren 22 mjeseca u samici, tik do dvorišta gdje su osuđenici čekali vješanje. Pisao je po WC papiru, i na papirima od cigareta, a ponekad je, veli, kroz rešetke vidio gležnjeve obješenih osuđenika. U Puli je tako, nakon Umberta Eca i Orhana Pamuka, osvanuo i treći živući dobitnik Nobelove nagrade za književnost, a što je tihi a najjači argument kvaliteti pulskog sajma.
Nagrađivani islandski pisac Eirinik Norddahl (došavši u Pulu s romanom "Zlo"), kazao nam je da bismo se u sprečavanju novog svjetskog rata mogli koristiti i metode koje ne odobrava, jer bismo time i sami mogli postati fašisti.
Nakon književnosti, u redu i nakon glazbe, najviše volim filozofiju. Norveški filozof Lars Fr. H. Svendsen , poznat po djelu "Strah", u Puli je promovirao knjigu "Što je filozofija?" Ovaj autor pitkog izraza pogađa u suštinu filozofskih pitanja, o kojima svaki čovjek razmišlja.
- Filozofija nije tek puka potreba za znanjem. Ona uključuje i suočavanje s vlastitim neznanjem te propitivanje sebe samih, onoga u što vjerujemo i što jesmo, kaže Svedsen, koji u traktatu o dosadi, za koju, pozivajući se na Heideggera, podsjeća kako može biti 'privilegirano stanje' kaže i ovo: "Da bi živjeli smislen život, ljudi trebaju odgovore, određeno razumijevanje osnovnih egzistencijalnih pitanja. Ti 'odgovori' ne moraju biti potpuno eksplicitni, jer nedostatak riječi ne mora nužno ukazivati na nedostatak razumijevanja, ali se mora moći postaviti u svijet i izgraditi relativno stabilan identitet. Uspostavljanje takvog identiteta moguće je samo ako se može kazati relativno koherentna priča o tome tko je bio i tko namjerava biti… Čini se da bi, ako se baš mora birati, 'liberalni teror' bio uvjetno prihvatljiviji, jer ipak u sebi sadrži onu bitnu istinu da bi i sami ljudi trebali kao pojedinci preispitivati vrijednosti skupine kojoj pripadaju".
Tamo gdje vječno sunce sja
No, u tom se našem planetarnom hvaljenju dolaskom nobelovaca i slavnih filozofa ne smiju zaboraviti domaći autori, poput povjesničara dr. Darka Dukovskog, Vedrana Dukovskog i Darija Matike koji su pulskoj publici predstavili djelo "Istra u Domovinskom ratu 1991.- 1995.".
Pisali smo proteklog tjedna opsežno o čak tri nastupa istaknutog svjetskog dizajnera Mirka Ilića. Pamtit ćemo njegovu autoironičnu šalu, nakon što je u predavanju pred srednjoškolcima, a nakon učestalog spominjanja homoseksualaca, kazao: "Samo da bude jasno: ja sam jako, jako, jako lijep, ali nisam gay". Triput 'jako'.
Posebno žalim što, opravdano spriječen, u Pulu nije došao nježan a moćan Slobodan Tišma na promociju svoje "Bernardijeve sobe", a osobno me je kao piskarala ohrabrila pulska izjava mudrog talijanskog strip autora Vittoria Giardina: "Tiskani mediji imaju jako dugu povijest a imat će i dugačku budućnost".
Regionalni sajamski program "Makedonija čita" okupio je recentnu makedonsku književnu elitu, koju cijeni kritika i vole čitatelji. Nagrađivana spisateljica Lidija Dimovska , osvrćući se na svoj debitantski roman "Skrivena kamera", izjavila je u highlightu sajma, za sve koje znaju prilike u Makedoniji., ovo: "Albnanka i Makedonka mogu biti kao sestre!".
S prolaznošću, od koje posebno patimo mi mužjaci, suočili smo se s odlaskom ponajvećeg dramskog pisca širih prostora Gorana Stefanovskog, i to tri dana prije njegova dolaska na pulski sajam, gdje je trebao sudjelovati na promociji prvog hrvatskog prijevoda svojih ključnih drama. Da je došao iz Londona u Pulu, sigurno bi i ovdje ponovio: "Dom je tamo gdje boli".
Nije nedostajalo ni očekivanih politički angažiranih stavova cijenjenih autora s Juga. Rumena Bužarovska, autorica odličnih (i na hrvatski prevedenih) zbirki priča "Osmica" i "Moj muž" kazala je: "Previše smo očekivali od nove vlasti, razočarala je, što se vidi u tome da sada nitko nije odgovaran za bijeg osuđenog bivšeg premijera Gruevskog u Mađarsku".
Međunarodno etabliran makedonski pjesnik Nikola Madžirov održao je s Darijom Marušićem poetsko- glazbeni performans zvučna naslova "Čekamo vjetar". Dario nam je kasnije rekao da se oduševio pjesmama Madžirova i dodao. "Najviše volim poeziju i drame. Ali, znaš, ja pjesmu baš vidim!".
Kad se sve zbroji, primjerenim se čini da ovaj tekst završimo naslovom debitantskog romana mlade austrijske spisateljice Friedirek Goesweiner koja je također ovog tjedna govorila u Puli, čiji je nagrađivani prvijenac doživio prvi prijevod upravo na hrvatskom jeziku u izdanju nezaustavljivog zagrebačkog Sandorfa. Otužna sloboda.
Kritike direktorici pulskog Sajma knjige
Nažalost, i unutar sajma frcne pred posjetiteljima i očita iskra - neslobode. Iz sjene, ne dao bog javno, 'glasni' lokalni kritičari direktorice sajma Magdalene Vodopija znaju spočitnuti sajmu lažnu pozu iza koje se, kažu, skriva novac, ali i provincijalizam. Blaža kritika kaže da su knjige skupe, s malim popustom, a ona oštrija, dublja glasi da nitko nije slobodan, pa čak ni poznati promotori na sajmu koji, kolikogod bili cijenjeni urednici ili pisci, moraju s ostalim suradnicima skupljati ljude po sajmu da popune slobodna mjesta na promocijama knjiga.
Nećemo sada o slučaju Nives Celzijus, o čemu svatko ima svoj stav, no nakon što je pulski performer Sead Gavranović Gale, "noćna mora sajma", na otvaranju sajma prije par godina bacio sitan novac u zrak, vičući prilično dobre parole, ovaj je put za predavanja dizajnera Mirka Ilića, održao (dakako, opet nenajavljeni) zahtjevan tjelesni performans u dnu bine Crvenog salona. I ovdje je bilo panike, iako se sam Ilić nije nimalo pobunio, niti reagirao. A i zašto bi, išlo je uz temu. No, i Gale se za cijelog performansa nije okrenuo licem prema publici, čime i on zahvaća taj nesretni provincijski prostor (ne)slobode. Ono što je neupitno dobro (i maksimalno slobodno!) jest genijalno funkcioniranje i opuštena anarhičnost novinarske sale na prvom katu. To je putokaz. (Zoran ANGELESKI
Nema komentara:
Objavi komentar