Svi za Uljanik
Skrb, zajedništvo, briga za drugog, pomoć, nesebičnost, dan-danas kada se živi sve užurbanije, kada je privid važniji od stvarnosti i kada ljudi imaju sve manje vremena za svoje bližnje, za mnoge su samo utopija, ili pak misaoni pojmovi. No, u Puli je zadnjih mjeseci pokazana velika solidarnost s radnicima Uljanika i njihovim obiteljima zbog dobro poznate situacije.
Mnogi će reći da par koncerta, humanitarnih izložbi i drugih akcija neće uvelike pomoći radnicima Uljanika i obiteljima i da im to neće dugoročno garantirati bolju budućnost. Istina, koncerti ne znače spas za sve te obitelji, ali ipak je značajno da se pokrenula sva ta solidarnost - od kolegica novinarki koje su to inicirale do glazbenika i ostalih sudionika, kao i do svih aktera.
Činjenica je da svatko tko može pomaže, bilo doniranjem namirnica humanitarnim udrugama, poklanjanjem besplatnih tečajeva i igračaka djeci uljanikovaca. Svatko čini najbolje što može. Naravno, ima i onih koji kritiziraju svaku akciju. Dakako da bi bilo najbolje da do toga nikada nije ni došlo, da je situacija u Uljaniku stabilna i da humanitarne akcije nisu potrebne. Prisjetimo se prošlosti i svega što je taj pulski gigant činio izvan domene brodogradnje, sjetimo se njegove uloge u kulturnom, sportskom i društvenom životu Pule, svih donacija, akcija, njegovih radnika kao vrijednih darivatelja krvi. Onda se sve to (doduše ne baš preko noći) promijenilo. Sada taj nekadašnji gigant treba pomoć.
I dalje postoje oni koji vjeruju u svjetliju budućnost. "Ne znam gdje bih otišla, nisam niti pomišljala da tražim posao drugdje. Tu sam od kada sam završila škole, tu su radili i svi moji. Ne mogu se zamisliti drugdje. Još uvijek se nadam da će to završiti dobro", veli jedna uljanikovka.
Koncert, niti ostale manifestacije, neće izbrisati ružne stvari koje su se dogodile, a i u slučaju (nadajmo se u bliskoj budućnosti) da se sve riješi na najbolji način, i za 20 godina će se raspravljati tko je, kada i gdje zeznuo, zašto je došlo do toga. Ali ipak je znakovito da se pokazala velika solidarnost, da su ljudi nesebično izdvojili svoje vrijeme za organizaciju svih tih akcija. Puljani su već na prosvjedima proteklih tjedana i mjeseci pokazali da su uz Uljanik.
Sve je to pokazalo da još uvijek postoji empatija, da ljudi nisu ravnodušni, a znamo da je ravnodušnost, što su izrekli i mudri ljudi na ovogodišnjem Sajmu knjiga, jedno od najvećih zla. Promjene ne dolaze preko noći, sada je Uljanik dio jednadžbe s puno nepoznanica, koncerti neće riješiti sve te nepoznanice, ali će, koliko je to moguće, pomoći. Parafrazirajući poznatu Cesarićevu pjesmu "Slap", sve su te manifestacije manje ili veće kaplje koje pomažu tkati tu, nadajmo se, bolju budućnost za sve uljanikovce.
******************************************************************************
OVAJ BLOG
Gospođa Venesa, gdje vi živite.
Nakon što je Glas Istre objavio da radnici Uljanika, koji štrajkuju 2 mjeseca bez plače i mnogi od njih gladuju, prošlog je tjedna stigao pred Uljanik pun auto voča i raznih namirnica, da bi se postiđeno vratio od kud je i stigao.
Nema komentara:
Objavi komentar