VIŠE NEGO U VELIKOJ BRITANIJI
ANTE TOMIĆ U Hrvatskoj je 428 općina samo da bi se zbrinula stranačka sitnež i bezveznjaci
Usamljena i očajna došla su naša mala mjesta, naročito zimi, kad vjetar brije po poljanama ili kiša zabubnja na limenim krovovima kokošinjaca, narod se zbije u kuhinje, iza zamagljenih okana peče krumpirove polovice u špaherima, a cestom luta samo jedno žuto, olinjalo ničije pseto. Čitav se društveni život tu sveo na tri do četiri prokletnika koji teturaju između gostionice, sportske kladionice i dućanamješovite robe, piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju .
Nema više pošte, nema ni škole ni vrtića ni ambulante, nema vatrogasnog društva s amaterskim orkestrom limene glazbe, na velikoj zgradi koja je prije mnogo godina u središtu mjesta ambiciozno sagrađena za takve nekakve javne i prosvjetiteljske sadržaje, gdje će seljaci čitati popularnoznanstvene časopise i igrati šah, tek je jedan prozor osvijetljen.
Tajnica općinskog načelnika rješava osmosmjerku, a i ona će uskoro kući. Dođe li tkogod po kakvom poslu u popodnevnim satima, nema više nikoga. Glas vam odzvanja pustim hodnikom, a sva su vrata zaključana. Čak i ona s otmjenim natpisom “toilette”, što će reći zahod.
Izuzme li se nekolicina žena koje rade u dućanu, gostionici i kladionici, općinski načelnik, njegov zamjenik, čistačica, portir i tajnica često su jedini zaposleni u našim malim mjestima. Njih petero brine o četiri žarulje na kandelabrima javne rasvjete, a ima, naravno, i općinsko vijeće, čiji se članovi sastaju dva puta na mjesec, a u međuvremenu se u jari kod rakijskih kotlova urotnički okupljaju u neprincipijelne koalicije ne bi li srušili proračun i raspisali nove izbore.
U nedjelju su bili ponovljeni izbori u desetak takvih mjesta. Lokalni hadezeovci i esedepeovci i pravaši i nezavisni dohvatili su se u nekakvim Gudincima, Petrovcu, Čaglinu, Milni i Strahoninecu gurati i čupati oko komadića lokalne vlasti, a cilj im je svima, uvijek i svuda bio samo jedan, tko će zaposliti sestrinog malog. Jer, to je, nažalost, cijeli smisao i doseg onoga što nazivamo lokalna uprava i samouprava, nema tu ništa izvan one stare narodne: “Daj, kume, bogati, imade li u općini štagod za moju nevistu.”
Četiri stotine dvadeset osam općina, više nego u cijeloj Velikoj Britaniji, u Hrvatskoj je napravljeno ustvari samo da bi se zbrinula stranačka sitnež i bezveznjaci. Općinski proračun oko kojeg se grčevito otimaju čitav se potroši samo za njihove plaće i upravo je taj zastrašujući administrativni moloh najkrivlji za propadanje malih mjesta. U najkraćemu, važnije je namiriti političke neradnike, nego zaposliti odgajateljicu u vrtiću ili profesora glazbe koji bi vodio limenu glazbu.
Sustav je glup i štetan, upravo samoubilački, ali nijedna ga strana u političkoj igri ne želi mijenjati. On im je nadstranački važan i možda je jedina točka u kojoj se ostvarila čuvena ideja nacionalne pomirbe. Niti HDZ niti SDP niti itko drugi zaista ne želi imati manje općina.
Ustrajavaju na svih 428 zbog kukavičluka i sebičnih stranačkih interesa. Gdjekad se, istina, partijski vođe sramežljivo oglase kako je nužno reformirati lokalnu samoupravu, ali to je u njihovim programima obično samo jedna rečenica. Uzgredno i nabrzinu je izgovore nadajući se da ih nitko ništa detaljnije neće upitati.
A posao je, naravno, velik, užasan, s mnogo zakučastih i opasnih detalja. Netko tko bi želio reformirati sustav lokalne samouprave morao bi okupiti stručnu ekipu, skupinu učenih ljudi koji bi nekoliko mjeseci pomnjivo krojili novu mapu općina i županija, spajali i razdvajali nadležnosti i gorljivo se svađali koje mjesto zbog privrednih, demografskih, kulturnih, povjesnih ili nekih drugih razloga zaslužuje autonomnu vlast, a kome je valja uskratiti.
Trebao bi jednom napokon doći netko pametan i smion, tko će napraviti takav podvig i pred novinarima naposljetku razmotati kartu domovine, gdje će sve one razmrvljene i sitne općinice biti mudro složene u krupnije jedinice, i onda kazati: “Ovo je naš novi sustav koji će znatno smanjiti administraciju i omogućiti da se zajednički novac troši na nešto korisnije i važnije od plaće sestrinog malog. Sva se dosadašnja lokalna vlast raspušta idući mjesec, kad raspisujemo nove izbore.”
Ima li ijedna stranka snage učiniti tako nešto, ja bih blagoslovio njezin trud i glasao za nju kako god da se ona zove. Majke mi, dao bih glas i onima za koje nikad u životu nisam ni pomislio da bi im mogao dati glas, samo da se ugasi smijurija zvana općine Civljane i da se više ne ponavljaju izbori u Gundincima, Petrovcu, Čaglinu, Milni i Strahoninecu. piše Ante Tomić za Slobodnu Dalmaciju
****************************************************************************************
****************************************************************************************
E. da je samo to!
kad se tu zbroje lažni glasači iz dijaspore, lažni branioci domovine, katolička pastva koju Vatikan iznajmljuje po principu godišnje robne rente, te oni najgori od sviju, koji ispunjavaju glasački listić kao da ispunjavaju križaljku iz puke dosade, onda imamo to što smo zaslužili !
Možda i više od toga .
kad se tu zbroje lažni glasači iz dijaspore, lažni branioci domovine, katolička pastva koju Vatikan iznajmljuje po principu godišnje robne rente, te oni najgori od sviju, koji ispunjavaju glasački listić kao da ispunjavaju križaljku iz puke dosade, onda imamo to što smo zaslužili !
Možda i više od toga .
www.severinomajkus.com.blog
Nema komentara:
Objavi komentar