RAD NIJE OPOREZOVAN

Rad je isključivo, i samo pljačkan i opljačkan.

Brdo laži koje bivaju sugerirane proizvodim masama, kao aktivnom i ravnopravnom dijelu klasne vladavine krupnog kapitala nad ne posjedničkim masama, samo je jedna od optičkih iluzija kojom se radu daje prividan privjesak jednog aktivnog tvorca u kvazi monolitnom društvu.

Rad, podmiren najamnicom, predstavlja tek minimum njegove životne egzistencije: prehrana, odjeća, okućnica, relativna naobrazba i zdravstvo, te njegova reprodukcija.

Odnosno,  pripada mu tek onaj dio koji ne biva zakinut u njegovim proizvodnim aktivnostima na stvaranju basnoslovnog Viška vrijednosti svome iznajmljivaču,

Posve je drugo pitanje odnosa, koji učestalo varira između najamnice i viška vrijednosti, čime upravlja isključivo ekonomski zakon tržišne ponude i potražnje danog razvojnim  stupnjem načina proizvodnje.

Primjer SAD-a, krajem devetnaestog stoljeća, u kojem se zatiče određeni stupanj tehnološkog načina proizvodnje, radnoj najamnici je tada pripadalo nekih 20% od njenog proizvoda, dok je višku vrijednosti i njegovim kolateralno infrastrukturnim nužnostima pripadala 80% proizvedenog društvenog ploda.

Danas, u svijetu opće komputeriziranosti, gdje tehnološki razvoj dostiže svoj vrhunac apsurdnosti, na opću štetu životno standarda, kulturološkog razvoja školstva, zdravstva, i svih drugih socijalnih beneficija. Taj se omjer između najamnice i viška vrijednosti drastično svodi na svega nekih 5-10 prema 90-95% u korist viška vrijednosti. Što upravo transformira postojeće društvo klasnih podjela u opći zvjerinjak u kojem vlada nekolicina grabljivaca svih sredstava za proizvodnju u vlastiti posjed, pretvarajući time ne posjednike mase u  višak radne snage, u skitnički proletarijat na potražnji kore kruha, i jedne od najveće društvene anomalije svih vremena globalnog izbjeglištva.

www.severinomajkus.com