Rad je isključivo, i samo pljačkan i opljačkan.
Brdo laži koje bivaju sugerirane proizvodim masama, kao
aktivnom i ravnopravnom dijelu klasne vladavine krupnog kapitala nad ne
posjedničkim masama, samo je jedna od optičkih iluzija kojom se radu daje
prividan privjesak jednog aktivnog tvorca u kvazi monolitnom društvu.
Rad, podmiren najamnicom, predstavlja tek minimum njegove
životne egzistencije: prehrana, odjeća, okućnica, relativna naobrazba i zdravstvo,
te njegova reprodukcija.
Odnosno, pripada mu tek
onaj dio koji ne biva zakinut u njegovim proizvodnim aktivnostima na stvaranju basnoslovnog
Viška vrijednosti svome iznajmljivaču,
Posve je drugo pitanje odnosa, koji učestalo varira između
najamnice i viška vrijednosti, čime upravlja isključivo ekonomski zakon tržišne
ponude i potražnje danog razvojnim stupnjem načina proizvodnje.
Primjer SAD-a, krajem devetnaestog stoljeća, u kojem se
zatiče određeni stupanj tehnološkog načina proizvodnje, radnoj najamnici je
tada pripadalo nekih 20% od njenog proizvoda, dok je višku vrijednosti i
njegovim kolateralno infrastrukturnim nužnostima pripadala 80% proizvedenog
društvenog ploda.
Danas, u svijetu opće komputeriziranosti, gdje tehnološki
razvoj dostiže svoj vrhunac apsurdnosti, na opću štetu životno standarda, kulturološkog
razvoja školstva, zdravstva, i svih drugih socijalnih beneficija. Taj se omjer
između najamnice i viška vrijednosti drastično svodi na svega nekih 5-10 prema
90-95% u korist viška vrijednosti. Što upravo transformira postojeće društvo klasnih
podjela u opći zvjerinjak u kojem vlada nekolicina grabljivaca svih sredstava
za proizvodnju u vlastiti posjed, pretvarajući time ne posjednike mase u višak radne snage, u skitnički proletarijat
na potražnji kore kruha, i jedne od najveće društvene anomalije svih vremena globalnog
izbjeglištva.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar