Čovječanstvo koje se milenijima kalilo u svome klasnom
kalupu, kakvim se ono zatiče u 21. stoljeću, kojeg J.Varufakis oslikava bogatim
izričajem u svome epohalnom djelu „ Što sam rekao kćeri o EKONOMIJI“, nalazi se
na samom vrhu špice daljnjeg opstanka.
Procjena koja se temelji na trima monoteističkim religijama –
judaizma, kršćanstva i islama, lako je na njima zaključiti da mi ljudi
posjedujemo veoma visoko mišljenje o sebi, da smo stvoreni kao slika i prilika
Boga, savršeni i jedinstveni. Da smo zemaljski polubogovi - jedina biološka
vrsta sa darom zdravog razuma, te da raspolažemo potpunim umijećem prilagođavanja
okoline vlastitim htijenjima, umjesto da se ponašamo suprotno, na što nas upućuje
ponašanje svih ostalih bioloških vrsta.
Mi ljudi, po tome,
ispadamo iznimka. Odnosno, veoma smo nalik virusu Ebole koji se ponaša poput
nas, jer izjedamo vlastito okruženje od kojeg smo pronikli. Postajemo sluge strojeva umjesto da oni služe nama, što
dovodi planet Zemlju u vlastitu orbitu ekološke propasti.
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar