četvrtak, 28. siječnja 2016.

1914. - 2014., STO GODINA LJUDSKE SAMOĆE



„Ako je kriza laboratorij povijesti, suglasnost joj je glavna pokretačka snaga. I ako nasilje nije bilo nikada daleko ispod površine, zanimljivo je koliko je suglasnosti bilo u razrješavanju teških napetosti, barem poslije drugog velikog skoka naprijed koji je kulminirao u današnjim tržišnim društvima . Unatoč organiziranim ubilačkim ludovanjima  ( poznatim i pod imenom rat), velIkim revolucijama i brutalnom porobljavanju čitavih naroda, otvorena sila se koristila samo povremeno (i ako s razornim učinkom), a koristili su je vladari čija je moć bila u zalasku.
Najme, moć prisile, moć da se privatizira veliki dio kolektivno proizvedenog viška i vlast da se odrede prioriteti nisu oblici moći koja se može dugo držati grubom silom. To je već 1794.godine francuski mislilac Marquis de Condorcet  zgodno istaknuo u vrijeme jednog velikog povijesnog potresa, kad je francuska revolucija pripremala da ustupi mjesto novom despotizmu. Condorcet je sugerirao da 'sila ne može, kao ni vjerovanje, dugo potrajati osim ako tiranin ne protegne svoju vlast dovoljno daleko da sakrije od naroda koji dijeli i kojim vlada tajnu da prava moć nije u rukama tlačitelja nego potlačenih. 'Okovi koje gradi um' kako ih je nazvao Wiliam Blake, jednako su stvarni kao i oni iskovani rukama „
       Condorcetova tajna, kako volim nazvati ovu značajnu misao, dobro osvjetljava što pokreće društva.  Od plodne poljoprivredne zemlje koja je osiguravala vlast faraona do zapanjujučiih gradova u Andama koje financira višak proizvodnje; od veličanstvenih babilonskih vrtova do zlatnog vijeka Atene – u svemu što se danas opisuje kao“civilizacija“, nadzor 'vladara' nad viškovima i njihovom upotrebom zasnivao se na kombinaciji više faktora: na njihovoj sposobnosti da prikažu kako se individualno ne može izbjeći podložnost (koja je zapravo privlačna), na oštroumnoj taktici 'podijeli pa vladaj', na moralnom zanosu za održanje statusa quo (posebno među siromašnima) i na obećanju vodeće uloge na drugom svijetu. Tek vrlo rijetko zasnivao se na gruboj sili.“


Yanis Varoufakis,Globalni Minotaur  Str. 36-37

Nema komentara:

Objavi komentar