„Ljevica ,zajedno s Marxom, svojim izvornim prorokom, uvijek
je upozoravala da se kapitalizam kao
sustav trudi pretvoriti nas u automate, a naše tržišno društvo u distopiju
poput Matrixa., ali što se više približava postizanju tog cilja , sve je bliži
trenutku svoje propasti, slično kao mitske Ikar. Tada, poslije pada ( i za razliku od Ikara), podiže se na noge,
srese prašinu i opet nastavi istim pute.
Po mojem
posljednjem objašnjenju s moje liste, čini se kao da su naša kapitalistička
društva predodređena stvarati periodične krize, koje se pogoršavaju što više
udaljavaju ljudski rad izprocesa proizvodnje, a kritično razmišljanje iz javne
rasprave. Onima koji su optuživali ljudsku pohlepu gramžljivost i sebičnost
Marx je odgovorio da slijede dobar instinkt, ali da gledaju na krivu stranu; da
je tajna kapitalizma u njegovoj sklonosti kontradikciji – u njegovoj
sposobnosti da istovremeno proizvodi ogromno bogatsvo i neizdrživo siromaštvo,
plemenite nove slobode i najgore oblike ropstva, blistave mehaničke robove i
izopačenu radnu snagu.
Po tom tumačenju,
ljudska volja može biti mračna i misteriozna ; ali u eri kapitala postala je
više izvedeni nego izvorni pokretač. Jer kapital je preuzeo ulogu primarne snage koja oblikuje
naš svijet, uključujući i našu volju. Kapital slije vlastite pobude i ne tiče
ga se ljudska volja, ni volja poduzetnika ni volja radnika. I ako nije ni živ
ni razuman , kapital – skraćeni izraz za strojeve, novac, sekuritizirane
izvidnice i sve oblike kristaliziranog bogatstva – razvija se brzo kao da radi
za samog sebe, korističi ljudski faktor (bankare, šefove i radnike podjednako)
kao pijune u vlastitoj igri. Slično našoj podsvijesti, kapital ubrizgava
iluzije u naš um - prije svega iluziju
da, služeći mu, postajemo vrijedni, iznimni, moćni. Ponosni smo na odnose s
njim (bilo kao financijeri koji“stvaraju“ milijune u jedan dan, ili kao
poslodavci o kojima zavisi mnoštvo obitelji, ili kao radnici koji uživaju pravo
pristupa sjaju radne mašinerije ili bijednim uslugama koje su uskraćene
ilegalnim migrantima), zatvarajući oči pred tragičnom činjenicom da u stvari
kapital posjeduje sve nas, a mi mu služimo.“
Njemački
filozof Shopenhauer korio je nas,
moderna ljudska bića, da se zavaravamo mišljenjem da naša uvjerenja i naša dijela ovise o našoj
savjesti. Nietzsche se slagao s time i sugerirao da sve ono što vjerujemo, u
svakoj epohi, ne odražava istinu nego nečiju moć nad nama.. Marx je u tu sliku
ubacio ekonomiju, i svima nam zamjerio da ne poznajemo stvarnu istinu, da je
sve naše misli opljačkao kapital i njegov nagon za akumulacijom. Naravno, i ako
slijedi svoju nesmišljenu logiku, kapital se i nehotice mijenja. Nitko nije
izmislio kapitalizam i nitko ga ne može civilizirati sada kad je punom zamahu.“
Str
27-28
*********
„Izgledi, dakle , nisu povoljni. Nikad prije nije tako mnogo
moćnih ljudi tako slabo shvaćalo što je
potrebno svjetskoj ekonomiji da bi se oporavila..
Nikad prije nisu stvaratelji povijesti bili tako upadljivo
nemoćni. Jedina nam je nada da povijest smisli nove mogućnosti u vrijeme kad
nitko nije prisutan. Dopustimo stoga da optimizam prosja kroz tminu i postavimo
pitanje : ako Globalni Minotaur treba
zamijeniti neki dobro sazdani i opće prihvaćeni
GSRM , tko bi mogao pripomoći njegovu nastanku ?
Tko će se ovaj put pojaviti kao povijesni čimbenik ?
Ranije sam tvrdio da
bi taj povijesni čimbenik mogao doći iz zemalja s ubrzanim razvojem . Međutim,
moram priznati u ovim zadnjim redcima , prije samog kraja knjige: ne vjerujem
da će se to dogoditi. Sada kad je Europa ispala iz igre, a zemlje ubrzanog
razvoja zakočene i krizom i nedostatkom
tradicije u razbijanju kalupa u svjetskim razmjerima, još jedanput Sjedinjene
Države moraju biti, možda zadnji put, taj čimbenik koji nedostaje. Jednostavno
rečeno ne vidim kako može drukčije teći
pravi put k utemeljenju jednog
zdravog GSRM_a.
Preduvjet za to
je, naravno, da oni koji odlučuju o
politici Amerike shvate smisao i nepovratnost smrti „svoga“ Globalnog Minotaura
i da im da snage zloslutna perspektiva
trajne strategije svjetskog
gospodarstva. Tada i jedino tada postoji šansa zajedničke budućnosti koja će
biti racionalna i stabilna, te iskra nade da će naša najnovija kriza osloboditi
svoj kreativni potencijal.
Premda zemlje u
brzom razvoju poput Kine, Brazila ,Indije i Južne Afrike i drugih moraju
pridonijeti važnu građu oblikovanju zgrade te svjetlije budućnosti. Amerika
ipak mora predvoditi. Ako se to ostvari, mnogo stoljeća kasnije smrt vlastitog
Minotaura nadahnut će pjesnike i stvaraoce mitova da proglase njegovu smrt početkom novog istinskog humanizma . Ako se to dogodi, tada
će posljedice naše krize, za razliku one 1930-ih godina, potrajati mnogo dulje
od jednog desetljeća.“
Str.27-28, Globalni Minotaur, Yanis Varoufakis
*************************************************************
Poželjeti autoru
Globalnog Minotaura plodan i dugi
boravak u Sjedinjen Američkim Državama .
www.severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar