KULA OD KARATA
„Već i mala dijeca poznaju igru slaganja kockica. Slažu
kockicu na kockicu sve dok ne izgrade kulu koja će se sama od sebe u jednom
trenutku srušiti, što će ih od svega srca nasmijati i potaknu da počnu iznova
graditi. To je dosta slično onomu što se dogodilo 2008. godine. Jedina je
razlika u tome što – za razliku od bankara koji su vrlo brzo (novcem poreznih
obveznika) počeli graditi novu kulu – nije bilo smijeha, nego je većina ljudi
bila zlovoljna i nekoliko godina nakon što se najviša kula treskom srušila.
Prića o krahu iz 2008.godine postala je legendom. O tome su
napisana brda knjiga kaja sada krase police sveučilišnih knjižnica,
aerodromskih knjižara i ljevičarskih štandova koji nude svoju ljevičarsku robu
na uličnim uglovima i sličnim mjestima. Stoga nije potrebno udubljivati se u
slijed zbivanja osim da se uspostavi najkraća kronologija kao brzinski
podsjetnik na nizanje dogođaja. Prava svrha ovog poglavlja je da nas
podsjeti na ritam tog strmoglavljenja,
na dubinu ponora i na aporiju u koju je svijet upao. Nastojat čemo se
prisjetiti tih dramatičnih događanja , a pritom ne smetnuti s uma dublje
razloge odvijanja Globalnog plana i
njegove zamjene Globalnim Minitaurom.
Wall Street je, kao
što znamo, već prije 2008. godine uspio uspostaviti paralelni monetarni sustav,
neku vrstu privatnog novca poduprtog priljevom kapitala u Globalni Minotaur.
Globalna je ekonomija utonula u ovisnost o tom otrovnom novcu koji se, već po
svojoj prirodi, nezaustavljivo i bez osnove dijelio i množio. I tako se, kad se
taj novac pretvorio u prah i pepeo, svjetski kapitalizam urušio. Da središnje
banke nisu izvukle pouku iz kraha 1929. godine, odjeci bi bili nezamisljivo
strašni, a sada su samo strašni.“
Str.133.hrv.tiska – Yanis Varoufakis
Nema komentara:
Objavi komentar