utorak, 19. siječnja 2016.

VENI VIDI VINCI



Uz svu životnu kalvariju koju je priređivalo jedno  vrijeme mojih generacija , napose onog bestijalno- pokradenog djetinjstva, predratnog , ratnog i poslije ratnog odrastanja u vatikansko srednjevjekovnom jezuitizmu- fizičkih i duhovnih tortura . Fašistički, komunistički i demokratskim pročišćavanjima , kasapeći u nama  sve moguće ljudske potencijale prirođene toksičnosti , uključujući one još neformirane.    Nametnutog izgladnjivanja, napornih preznojavanja, prolivenih suza i krvi- tvoreći od nas objekte za uporabu, skladištene rezerve radne snage, i ratnički fleš  za tuđe olovo.  Dežurne heroje i kukavice, kastinske čopore podčinjenih i nad činjenih.      Amphitheatarske lude, farbane izmetnim šarama nacionalnih, vjerskih i ideoloških strašila za nametnute nam  predatore.

Usprkos, ostajemo ovdije, svoji na svome  !      

Nema komentara:

Objavi komentar