PROBLEMI FILOZOFIJE

ANA

U duhu našeg jezika mudrost bi bila trenutna inteligencija, brzina kojom se povoljno rezultira iskrsnuti problem. To bi bila osobina onoga koji nije nepromišljen, ali i onoga koji ne filozofira. Čista mudrost tada može biti na razini produhovljenog nagona. Duboko vezana za opstanak, ali ne prvenstveno za osnovno rješenje, nego je to situacija koja drži na okupu i bližnje oko nas, pa bi se mudrim čovjekom mogao nazvati onoga tko u ekstremnoj situaciji reagira najzahvalinje prema rješenju za sebe i svoje bližnje. Vremensko produženo promišljanje takvog stava i načina moglo bi biti filozofija, i ako bez želje za opčim dobrom, u tom slučaju folozofije uopće ne bi trebalo biti .

Političari, dakle ljudi koji vode neku zemlju i promišljaju u njihovo ime trebali bi biti mudraci sa pauzama..od odluke do odluke .. na žalost svaki ustroj čovjekovih država u povijesti ima mudrace za određeno područje koji se u pauzama bave filozofiranjem misli. Okupacija slobodne misli izvan starnog problema je isto kao i materijalni višak.  Ona stvara, bilo da se radi o mudrom pjesniku ili mudrom vojskovođi, zaborav za trenutkom stvarne potrebe i podleže razgranjivanju nenužnih ideja. Zato bi mnoge stvar trebale ostati samo promišljanja, a odluke koje će se učiniti uvijek dovesti u situacij stvarne potrebe  i podliježe organiziranju ne nužnih ideja. Zato bi mnoge stvari trebale ostati samo promišljanja, a odluke koje će se učiniti uvijek dovesti u situaciju stvarne potrebe problema u trenutku i obrnuto. Na žalost uska povezanost čovjekove ne samo dobre volje i zle naravi dovodi da osobne manipulacije da i ideje uma zažive starsnije od potrebe. Mudrost bi u konačnici takve mreže bila filtracija po potrebi, potreba i ideja i ljudi. Ravnoteža bi se mogla uspostaviti ne pitanjem mudraca onda kakd za to nema potrebe . Ljudi unutra društva trebali bi živjeti kao ispunjene jedinke, a samo zbir njihovih zajedničkih problema iziskivao bi ..riječ mudraca. Ugalnom, kako je mudrovanjeprića bez kraja,..hoću reći da je moral mudrost i mudrost mora biti moralna, a mudrost bi bilo sve ono činjene i zakoni koji ne njeguju isticanje, nego jednakost. Mišljenja sam da ljubav potiće stvari i da je svi ratovi svijeta ne mogu potaracati… u stvari treba nam.. mudra ljubav, pa bi se ono, vjera i ufanje moglo odbaciti kao iluzija, a uplesti mudrost kao razuman čin ..I..sve to, bez ljubavi je : ništa.

      ***********************************************

LJUBAV, LJUBAV…

 Jeli to neka konstanta  što potiskuje MRŽNJU iz ljudskog vokabulara, ili nam biva dostatna u svakodnevnoj stvarnosti, koja stjeruje ljudsko biće, po najčešće, da više mrzi i manje da  voli.

Ili se pak međusobno sljubljuju na slučajnim varošima gdje se snabdijevaju po bagatelnim cijenama : filozofija za filozofe, art pur art, vračajući nas trezvene  tek tamo gdje  jesmo - na milenijskim stazama  vječnih spoticanja – nikada uspjele transcendencije poganina  u civilno biće.

Severino