Po nekad se pitam: zašto svi mi, ili barem većina nas bivamo
skloni da rado iznosimo na vlastiti dlan naše „vrline“, a s druge
strane prikrivamo svoje „slabosti“, malte ne i „nedjela“. Sve kako bismo se
uvrstili u struju prihvatljivih normi
suživota sa bližnjima iz neposredne i daljnje okoline. No, nikada da se pitamo
što je prihvatljivo danom društvu u kojeg smo upali bez vlastitog izbora .Što
najčešće biva uzrok našeg upada u dani društveni labirint bez izbora.
Jer, što ako postoji jedna druga varijanta, jedan drugi
paralelni svijet , u kojem posjedujemo te prihvatljive „vrline“
„slabosti, “ i „zloćudnosti“,
kao jednu suprotnu varijantu ?
Primjer tome: ako
Heroj biva Kukavica, Vjernik – Nevjernik, kultivirani robot – dostojanstveni Poganin. Ljevičar koji biva Desničar, Desničar
koji je u svojoj biti Ljevičar.
De Leon tvrdi da stvari treba uzimati prema njihovim nazivima i da
se tako odnosimo prema njima. Dok je Marx zaključio da se ti naši opsjedajući
pojmovi isključivo rađaju u odnosu i stupnju razvijenosti sredstava ekonomske
proizvodnje i načina njihove društvene
razmjene, u kojima smo zatečeni.
Prelazi
li današnji čovjek te pojmove ignorirajući ih posve hotimice ili im nije još
sasvim dorastao, riješiti će samo njegova dolazeća povijest - ako je bude.
Odnosno, ako stvaralačke mase, kao najodgovorniji čimbenik opstanka cjelokunog društva narastu do mjere da napokon postanu najbitniji društveni faktor dovoljno sposoban i odgovoran da preuzme, prvensteno na ekonomskom polju, vlastitu sudbinu u svije ruke .
wwww,severinomajkus.com
wwww,severinomajkus.com
Nema komentara:
Objavi komentar