subota, 27. kolovoza 2016.

KOMENTAR OVOG BLOGA ( DODATNA VERZIJA)

Povodom članka u Jutarnjem listu naše cijenjene spisateljice Jelene Lovrić.
                                      ****
  'ON JE AMORALNI BILMEZ'
Iz BiH PLJUŠTE UVREDE I OSUDE Izetbegović: 'S arogantnim Milanovićem više neću razgovarati!'


                           ****
Suvremena svjetska povijest kao da već drugo stoljeće strpljivo očekuje tog jednog „dvonošca“, jednu  zemlju ili naciju, kojoj će  pripasti ta nezahvalna uloga , ili  pak čast, da se prihvati  temeljne znanstvene analize jedne dominantntne  društve pojave koja je posve skrenula s revolucionarnog 19. stoljeća sa njegovog  kolosjeka prema budućem humnističkom društvu, te se stropoštala u jednu svoju društvenu nizbrdicu, usporedivu samo sa padom Rano Kšćanske revolucije, zasnovane na potpunoj abolici privatnog vlasništva.
 Da ga  iznese na analitički stol, i jednim kirurškim zahvatom postavi taj živi leš  cara  Constantina Velikog , „Patrona Krščantva, Nerona Bosfora, boje svoje supruge i vlastiiog sina“, kojeg je dao zaklati u Puli. Podčinio je Rano kršćantvo državničkoj religiji i predaje ga srednje vjekovnim velmožama na svirepu eksploataciju feudalno hijerarhijskim kastama, onih basnoslovnih grofija i jednog od najraskošnijeg  kompleksa Vatikan, koji je izrastao iz krvi, znoja i suza svojih obmanutih vjernika.
Oštrim nožem prodire u sve dubine njegovih patologijskih gangrena, zbog kojih, danas prijeti cjelokupnom čovjećanstvu da ga uz sebe povuče u grob.
Autor ovog bloga želi, na jedan simboličan način uvesti čitatelja u 1904. godinu, u kojoj nastaje  jedno od  markantnih literarnih dragulja Daniela De Leona, pod naslovom : Flashlights of the Amsterdam Congres, čije svjetske  delegate tadašnje Socijal demokrcije oslikava svoji bogatim žarom. Te iz čijeg se gnjezda, sve do današnjih dana rađao jedan od najvećih reformatorskih društvenih monstruma, koseći pred sobom stotine milijuna ljudskih nedužnih duša.
To se derutno djelo danas zatiče , kao nekim unikatnim  čudom u jednom zabačenom istarskom selu; daleko od „intelektuanih“ katedrala , od običnog i zagubijenog civilizacijskog bića; koji luta ovom lijepom planetom kao višak radne snage, kao lumpen skitnica, na svojim kolosalnim egzodusima , gonjen kao prebijena životinja od razularenih Moralista, kriminalnih čopora koji pljačkaju gotovo sve njegove radne stečevine. I bivaju parazitski konzumirani u Katedralama Duha, u nacijonanim i kojekakvim ideološkim zdanjima, na klanjima,   poput hijena koje trganju vlastite žrtve.
Ovdje nije namjera niti mogućnost da se to djelo predstavi širokim masama. Stoga samo nekoliko izvadaka , od kojih je dalje izrastala kobna   Socijaldemokracija , Komunistička partija lenjinizma-staljinizma, Hitlerov nacizam , Liberalna demokracija, dva svjetska osvajačka rata, stotine lokalnih diljem Plane,  brojne ekononmske krize, te indirektne prirodne katastrofe, koje , iz dana u dan gutaju stotine tisuća izgladnijele i unakažene, fizički i duhovno nedužne djece. Ujedno, koje  bivaju najveće žrtve pročišćeno educiranih mozgova, lažne povijesti, kukavno nakresanih nacionalnih heroja i patriota. Jednom riječi : podređena i zagubljenia bića , uobraženih punoglavaca ili grješnika po svom rođenju.
I sve to u jenom jedinom cilju da se odstrani sve urođeno ljudsko u njemu.
To De Leonovo djelo, kao da sobom donosi  kud i kamo mnoge dalekovidnice od svog prostog  povijesnog  teksta, u kojem se jedan dio tadašnjih kolebljivih marksista zatiče  u svojim dvoumnicama : Dali nataviti sa promoviranjem Marks Engelsovog revolucionarnog socijalizma isključim sosloncem na  potlačene radničke klase , ili se pak "taktički ušuljati" u tadašnje buržujske organe državničke vladavine .
Roza Luxembug, koja je predstavljala Njemačku socialdemokraciju, potonje delegate prozivlje  kao Reformer's Sosiges, dok  De Leon, koji je predstavljao tadašnje Socijalističke Raničke partije SAD-a , Velike Britanije i Australije, još 1900. godine Pariskim kongresom, bio je  i ostao sve do svoje rane smrti 1914. godine jedan od nasnažnijih protivnika tadašnjoj kobnoj Kauckovštini, koja je većbila  izglasana u prilog budučeg dominirajučeg reformatorstva. I koji je jučer kulminiralo u jednoj balkansko društvenoj prćiji Milanovićeve socijalne demokracije u običan desničarski ološ, koji je čak  nadmašio sve dosadašnje  reakcionarna ekstremna desničarenja .
Ovdje u prilog, u jednom zasebnom   donjem blogu:  Kautskova i De Leonova rezulucija. 

Sa velikom izvinom zbog učestalih stilski i gramatičkih grešaka, koje su se pojavile u više navrata, uz dodatne i tehničke probleme.
www.severinomajkus.com

Nema komentara:

Objavi komentar