PREDALI I IZBORNE LISTE

'Naša riječ vrijedi više od papira. Čemu papir kad je, zna se, lažno obećanje jeftinije'

    AUTOR: 
    • Klara Rožman
    •  OBJAVLJENO: 
  • 14.08.2016. u 14:54
HANZA MEDIA
'Riječi, a ne djela', 'Budućnost je u starosti' te 'S posla na groblje' neke su od parola nove hrvatske, 308 političke stranke po redu.
Sasvim malu stranku - uz njezina predsjednika, televizijskog producenta i tekstopisca Tomislava Pulić te potpredsjednika, novinara i dokumentaristaRoberta Tomića Zubera, čine još redateljica Biljana Čakić, spisateljica Vedrana Rudan...
SMS, čiji su čelnici uoči izborne kampanje dali ekskluzivni razgovor Jutarnjem listu, odabrao je i legendarni televizijski urednik Đelo Hadžiselimović.
 Zbog čega ste zapravo odlučili osnovati Sasvim malu stranku?
ZUBER: Ušli smo u ovu priču jer nam se učinilo da je nužno promijeniti retoriku politike oko nas. Ugledni, ovo ili ono, preplavili su male ekrane i postali centralna točka naših života. Ne zato što mi građani to želimo, nego zato što smo političarima, politikama, ustašama i partizanima svakodnevno prekomjerno i bespoštedno bombardirani.
PULIĆ: Shvatio sam da su kod nas najveće zvijezde upravo političari. A kako i sam želim biti zvijezda, logično se nametnulo da se želim baviti politikom.
ZUBER: Ne možeš tako u novinama, to nije ugledno.
PULIĆ: Imaš pravo. Ajmo onda ugledno, ispočetka ću. Dakle, imamo li svi Ustavom garantirano pravo birati i biti birani? Treba li nam za bavljenje politikom moćna stranačka, financijska, poslovna ili medijska potpora? Bez tih preduvjeta tvoja, vaša ili naša, ma kako ‘genijalna’, politička poruka nema nikakve šanse doprijeti do građana i potencijalnih birača.
Najvažnija poruka SMS-a je: izađite na birališta i dajte svoj glas, ne nužno za nas, glasajte za bilo koga, za onoga za koga smatrate da je najbolji. Samo izađite i dajte svoj glas. Stara i točna izreka kaže ‘ako se ne bavite politikom, politika će se baviti vama’.
Sasvim mala stranka u roku je predala formiranu listu DIP-u u Saboru. Sve su zabilježili kamerom i objavili na Facebooku. Na izbornoj listi stranke nalaze se među ostalima Ella Dvornik, Vedrana Rudan, Đelo Hadžiselimović, Robert Zuber, odvjetnica udruge Franak, Nicole Kwiatkowski i drugi.
Na njihovoj izbornoj listi 14 je kandidata ravnopravno raspoređenih - sedam žena i sedam muškaraca.
 
Sasvim mala stranka okuplja male, obične građane koji shvaćaju da se samo zajedno mogu nametnuti dosadašnjim oligarhijama i centrima moći koji Hrvatsku doživljavaju kao vlastiti bankomat.
Koliko ste dugo birali ime stranke?
PULIĆ: Bio je to sasvim mali proces koji se sastojao od dvadesetak godina praćenja političke scene i jednog inspirativnog trenutka u kojem se pojavilo to ime. Nešto kao epiphany, trenutak otkrivenja.
ZUBER: Ja sam kao klinac rastao uz stripove o Alanu Fordu. I s vremenom shvatio da je životna filozofija u tom stripu zapravo, koliko god to suludo zvučalo, u Hrvatskoj realitet koji nas posljednjih 26 godina okružuje konstantno.
Mazni, prevari, izdaj, obećaj bilo što, samo obećaj (ionako to vrijedi samo do izbora, a biračima, izgleda, lažna obećanja ne smetaju, pa se na sljedećim izborima raduju novim-starim obećanjima i opet glasaju), lažno se predstavljaj, muljaj dok možeš... To je naša svakodnevica.
Pa je logika imena Sasvim male stranke, koja zapravo želi biti ‘Velika stranka’, nešto što se čini posve primjerenim. Stoga je po Grunfovu logaritmu ovakvo ime stranke savršeno.
 Je li ime Sasvim mala stranka bio vaš prvi i jedini izbor?
PULIĆ: U velikom nadmetanju bila su i imena poput HDZ 2016., SDP - Ovaj put zaista mislimo ozbiljno, HNS - Originalno mala stranka, Most - Reformirat ćemo, majke mi, Najbolja stranka, Last Minute Coalition...
ZUBER: Međutim, kako sve to nije uglednog karaktera, moji prijedlozi su bili Ugledna stranka, Poštena stranka te Stranka naprijed, ako treba i natrag.
Je li lako osnovati političku stranku?
PULIĆ: Ako smo nas dvojica uz pomoć naših prijatelja u tome uspjeli, može izgledati da to nije teško. No, stvarnost je ipak malo više naklonjena ekipi s većim fondom financijskih sredstava, koja sa sobom nosi i infrastrukturu, koja nama nije bila dostupna.
ZUBER: Jednostavno, sustav je postavljen tako da, ako je to moguće, obeshrabri bilo kakvu novu, neovisnu inicijativu. Kada su u pitanju neovisne liste, situacija je još teža. Pogotovo kada se dogode izvanredni izbori. Rokovi su kratki, a nerijetko je destimulirajuća sva papirologija kojom se osnivače stranke zna zasuti. A da ne spominjemo proces pri predaji izbornih lista. Od sulude količine stranica koje morate ispuniti da biste otvorili potreban račun stranke do potvrda koje dižete po sudovima, kao da nešto što se zove OIB ne postoji. Kao da se putem njega ne može sve provjeriti. Koliko je nama poznato, zakon pisan krajem devedesetih još nije niti percipirao OIB kao činjenicu pa se svi snalaze, iako je takvo što moglo već godinama biti izmijenjeno nekim amandmanom. No, čini se da su saborske pauze bile preduge za takvu izmjenu.
Koliko osnivanje stranke stoji?
PULIĆ: Stoji najviše vremena i živaca. Novac i nije toliko velik. Ali, Robert je spomenuo papire koje smo morali prikupljati. U eri digitalne realnosti mi hodamo od ureda do ureda. Zato je i dio našeg programa potpuna digitalna demokracija. Uvedena je odavno u skandinavskim i baltičkim zemljama. Ali, kod nas kao da su papir i olovka temelj kojega se nećemo tako lako odreći. I da ne zaboravimo - pečat!
ZUBER: Vlada ga je navodno ukinula, ali gdje god smo krenuli, pitali su nas: ‘Imate li pečat?’ Bez njega nismo mogli mrdnuti. A to pitanje koliko nam treba novca za osnivanje stranke, u izbornom procesu, čini se, posve je nebitno. Spomenuo je Tomislav ustavno pravo da biramo i budemo birani. Ako je to ustavna kategorija, zašto ga ograničavamo novčanim sredstvima? Ako nemaš novac, budi kuš i dođi na izborno mjesto i glasaj. To je jedino što nam od tebe treba. Pa smo zato i odlučili krenuti s prokušanom formulom hrvatske politike. Recimo, SDP je obećao 140 tisuća novih radnih mjesta. HDZ dan kasnije 180 tisuća. Kao neka reality licitacija. Čekali smo na Most ili neku drugu stranku da digne ulog na 200 tisuća, pa smo odlučili prekinuti mučenje tih stranaka i obećali - ukidanje nezaposlenosti!
Koje su sve potvrde nužne za osnivanje stranke?
ZUBER: E, sad biste vi dokumentarno-obrazovnu emisiju o tome. Nismo mi zato plaćeni. Ali, evo savjeta: kada parkirate ispred Ministarstava, obavezno potvrdite parkirnu kartu.
PULIĆ: Potvrdite sami sebi imate li uza se svu potrebnu dokumentaciju, a ona se ne sastoji od potvrda, nego od Statuta stranke, programa i obavezno ne zaboravite 70 kuna biljega. U eri interneta to je najvažnije, papir na papir, ekološki fotokopiran u dva primjerka. Nemojte uvezivati, država to radi za vas. Kad smo već kod uvezivanja, moramo bez ikakva cinizma pohvaliti djelatnike i djelatnice u sustavu koji provodi ove i mnoge izbore prije njih. Trude se iznimno, ljubazni su, podnose najveći teret zastarjelog izbornog zakona, iako s njegovim donošenjem nemaju nikakve veze.
Zbog čega ste svoju stranku osnovali baš u Velikom Trgovišću, rodnom mjestu Franje Tuđmana?
PULIĆ: Da budemo precizni, osnovali smo stranku u mjestu Luka pokraj Velikog Trgovišća. Tražili smo sigurnu luku za začetak novog puta, a gdje ćeš bolje od luke od mjesta Luka. To što se ona nalazi pokraj Velikog Trgovišća, rodnog mjesta dr. Franje Tuđmana, bio je dodatni bonus.
ZUBER: Kao Sasvim mala stranka, cijenimo hrvatske velikane. U modi je malo ih se oštro odreći, pa onda opet prigrliti, pa možda opet odreći. A sve to iz usta istih ljudi, od izbora do izbora. Mijenjaju stavove kako vjetar puše.
Koje su tri najvažnije točke vašeg programa?
PULIĆ: BOD, odnosno bezuvjetni osobni dohodak, besplatna komunikacija za sve građane Hrvatske te politički podrealizam, tj. briga za one koji žive ispod hrvatske političke realnosti. A to ste svi vi, dragi građani.
ZUBER: Odlučili smo svoje ideje i želje tretirati u njihovu punom značenju, dakle samo kao ideje i želje. Ništa više, ništa manje. Nama nije cilj izgovarati velika obećanja koja nemaju šanse da se ispune. To imamo posljednjih 26 godina. Povodimo se stoga sloganom: ‘Riječi, a ne djela’. Sabor je prostor u kojemu možemo govoriti, izmjenjivati ideje, pokušati ih realizirati kroz bolje zakone. Ali, da mi sada drvimo o njima znajući da nismo sigurni da ćemo ta obećanja ispuniti, samo da bi za nas netko glasao, to nam nije želja. Naša prva i najvažnija točka jest motivirati onaj veliki postotak građana koji ne izlaze na izbore da na njih izađu. Ne moraju glasati za nas, to nama nije imperativ. Neka samo izađu i glasaju po svom izboru. Ako baš hoće, neka ponište izborne listiće. I to je neki odgovor i pljusketina postojećim političkim strukturama. Neka vide da postoji treća opcija, a to su sami birači koji u velikom postotku ne izlaze na izbore, a da nijednu stranku za to nije briga.
Što procjenjujete, kakve su vam šanse na izborima?
PULIĆ: Od 0,0001 do 10 posto. Ovisno o tome jesmo li realni ili ne. A mi smo prije svega realistična stranka s jasnim putem u nepoznato.
Za što ćete se boriti ako uspijete ući u Sabor?
ZUBER: Lijepo je godinama nuditi rast BDP-a, plaća, mirovina, smanjenja vanjskog duga.. No, svakodnevni život, iz dana u dan, sve je teži građanima. I razumljiv je izostanak ushita i zahvalnosti građana kada neki statistički podatak kaže da nam je za 0,003 posto nečega bolji život. Što to za njih znači? Konkretno? Na njihovoj plaći, računu, cijeni kruha, mlijeka, škole za njihovu djecu, vrtića? Ništa, apsolutno ništa. I kada tako postavite stvari, shvatite cilj našeg programa. Političari se već 26 godina svojom gordom ozbiljnošću sa svima nama poigravaju pa smo mi odlučili svojim poigravanjem biti posve ozbiljni. Upotrijebili bi onu drugu riječ na ‘z’, ali onda ne bi bili dovoljno ugledni. Netko, na kraju krajeva, mora jednom postati ozbiljan u ovoj državi. Pa zašto to ne bismo bili mi?
Jeste li spremni na postizborne koalicije i s kim biste u tom slučaju koalirali?
PULIĆ: Apsolutno ni s kim! Ne da nam se. Sve oko nas je ugled, pa smo svjesni da s uglednicima ne možemo. Mi volimo svoju nišu ‘cirkusanta’ koja nam se nameće, mi smo na nju ponosni. Jer, mi transparentno radimo ono što oni skrivaju. Obećavamo, pretjerujemo, sve kako oni to rade, i dovodimo do n-te potencije. I sada bi bilo zgodno izbrisati naša imena s ovog intervjua te upisati imena raznih plenkovića, milanovića, petrova, bandića, vrdoljaka, miletića, sinčića, lovrinovića, prgometa, kujundžića... sve principijelnih likova, i eto vam uglednog, ozbiljnog intervjua.
Jeste li svoj program možda ovjerili kod javnog bilježnika?
ZUBER: Mi se držimo starih dobrih floskuletina. Naša riječ vrijedi više od ovjerenog papira. Čemu trošiti papir kad je lažno obećanje jeftinije. I pokazalo se dovoljnim na prijašnjim izborima.
U vašoj stranci postoje Ministarstvo Božjih pripravnika, Ministarstvo pomorstva, otoka i koncesija, Ministarstvo sreće... Tko su čelnici tih ministarstava?
PULIĆ: Redom su to ugledni hrvatski građani. Od ministra kulture Đele Hadžiselimovića, zatim Vedrane Rudan kao ministrice straha i socijalne skrbi, s težnjom da se u taj program krene od naše realnosti, tj. kontejnera za smeće, pa sve do Nicole Kwiatkowski kao ministrice ukinuća dužničkog ropstva. S nama u timu su i redateljica Biljana Čakić, kojoj je upravo Ministarstvo sreće namijenjeno, eto nedavno uvedeno i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ako je veliki emir imao potrebu uvesti takvo ministarstvo, zašto i mi to ne bismo osigurali? Zašto i mi kao društvo ne bismo imali pravo na sreću? Uz nas je i Ivana Mazurkijević, glazbena duša ove liste. Sve smo počeli s humorom, pa s njim i Predragom Bajovićem i nastavljamo. U tom vatrometu taštine sada kad je cirkus došao u naš mali grad.
Po kojim ste kriterijima birali ministre?
ZUBER: Po općepoznatom pravilu ‘četiri P’: poštenje, podobnost, poslušnost i povodljivost!
Tko su vaši politički uzori?
PULIĆ: Jón Gnarr, islandski stand-up komičar, glumac i punk-rocker, gradonačelnik Reykjavika od 2010. do 2014. godine.
ZUBER: Broj 1, ugledni diplomat, političar i uspješni voditelj podružnice TNT-a u New Yorku od vajkada do današnjih dana.
Koja je najveća razlika između SMS-a i ostalih političkih stranaka u Hrvatskoj?
ZUBER: Razlike nema, osim u jednom: mi ne muljamo da vam ne muljamo. S nama ste načisto što dobivate. Oni drugi će vam i dalje nuditi šarene laži, uvijek iste i izlizane. Na građanima je da odluče hoće li im opet dati svoj glas. Nije sporno da oni dobro znaju koliko ih iznova lažnim obećanjima mame. Pitanje je samo hoće li im zbog indiferentnosti opet dati da ih i sljedeće četiri godine vode u bezdan? Ili će im ovaj put reći: Dosta nam je! I stopostotnim izlaskom na izbore pljusnuti ih tako da se danima poslije izborne noći ne mogu oporaviti i shvatiti što ih je snašlo. Naša parola jest: ‘Glasaj za SMS, izbaci svoj bijes!’ Ali, nama ne bi smetalo da i ispadne samo: ‘Glasaj, izbaci svoj bijes!’, pa makar za nas ne glasali. Samo im pokažite tko je tu gazda, a tko sluga naroda, kako se često hvastaju sa saborske govornice.

Vojo Šiljak napustio SMS i prešao u IDS

Sasvim mala stranka u petak je postala još manja. Članstvo SMS-a rastužila je vijest da je Vojo Šiljak, njihov budući ministar Božjih pripravnika, uoči predizborne kampanje odlučio prijeći u IDS.
- Gospodinu Šiljku želimo puno sreće. Drago nam je što su naši konkurenti prepoznali svu kvalitetu i vrijednost ideja naših članova koje sada u zadnji čas preotimaju - kaže potpredsjednik SMS-a Zuber koji je novog ministra već pronašao.
Ne želi, međutim, reći o kome se radi kako mu ga rivali ne bi preoteli.

Duhovita stranka u lovu na lopove

Sasvim malu stranku odabrala sam jer je to stranka u kojoj nema lopova. Kao ministrica straha i socijalne skrbi zalagat ću se za to da u Hrvatskoj ne bude straha, da se pobiju lopovi i da ljudi mogu konačno dostojanstveno živjeti - kaže Vedrana Rudan.
Sasvim malu stranku odabrao je i Đelo Hadžiselimović. Što je legendarnog televizijskog urednika nagnalo da od HSLS-a napravi put u SMS?
- Ovo je jedna jako dobra, duhovita stranka. A budući da naša politička scena sliči na komediju, smatram da smo se jako dobro uklopili u cijelu ovu priču - tvrdi Đelo Hadžiselimović
**************************************************
Komentar
Ovdje treba odmah reći: Sumnjivi ste što, iz tako ozbiljne stranke netko od vas tako brzo leti. I to, ni manje ni više, nego u jedan od nižih politikanerskih čopora prevrtljivih i gramžljivih parazita, koji gotovo da služe za uzor svim ostalim psinama što se tako olako igraju sudbinama malog Čovika.
No, srećom priroda nije satkala čovjeka od željeza, već u obično plošno stvorenje, koji će samo sebe kovati iz onog što mu biva na raspoaganju u vlastitoj okolini, u datim vremenima, Možda, i iznad svega, prema dispoziciji vlastitih genoma.
Osobno sam izrastao iz straha, koji me još 48, godine protjerao iz čekaonice Predsjedništva vlade Beograda, gdje me netko krišom ušuljao da odspavam na kauću njene prijemne sobe; dok se u toku one burne noći proglašenja Rezolucija Infobiroa, čitavo predsjedništvo ustrčavalo  hodnicima- gore dole. Sve dok tu nije upao Kardelj ,i razjareno uzviknuo: Boga im , pa i to su pretvorili u spavaonicu. Od tada, pa nadalje,  pribojavao sam se svega i svaćega.
Mnogo kasnije – jer gorki životi puno traju, sam Stipe Šuvar, koji se toj priči nasmijao, primio me za još uvijek drhtavu ruku. Pred njegovom gordom intelektualačkom svitom, da me  proglasi savjetnikom, zaduženom za pitanja  Svjetske revolucije. Dok me malo kasnije stigla  tužna vijest „lake mu zemlje“ od ožaloščene   udove: „ Baš ste mu vi Istrani trebali - da ga tamo stjerate.
Hadžiselimovća nisam tu sretao, ali opeta, mnogo kasnije, Vedra Rudan se zatekla u mom Poreču. Srah me iznova obuzme, dok sam tek poželio da joj čestitam od svega srca za one njene jasne, ne dvosmislene riječi: „Svinje, svinje, svinje!“
Koristim priliku : ako u Vedraninom ministarstvu straha se tu zatekne neki novi prebjeg. Tu da me strpa u neku svoju čekaonicu, gdje mogu u miru sneti o jednom posve, svome,  životnom hrkancu.
Pozravlja vas severino iz majkusi