Kada je
Mezopotanski lovac ,pred nekih 4 ili 5 tisuća godina dovukao svoj
živi plijen do svog obitavališta,
prisjetivši se da bi to mogla biti
zaliha za dane, u kojima biva njegova lovačka vještina manje uspješna. Time se rađa
jedna kolosalna misao,koja ga vodi na
podizanje onog PRVOG OGRAĐENOG PROSTORA, što će vremenom sve više poprimati svojstvo :
PRIVATNOG VLASNIŠTVA.
Bili su to
posljednji dani jedne od najduljih era
nepisane ili malo poznate povijesti, od nekih sto tisuća godina, u kojoj se kalila
ljudska narav SURAĐUJUĆEG BIĆA. I prvi dani jednog novog društva,
koje se zasniva na posve inovativnim temeljima KOMPETITIVNIH KONSTANTI.
Drugim
riječima, bili su to prvi dani društvenog uređenja, „CIVILIZACIJE“ , zasnovane
na principu POSJEDOVNIH I NE POSJEDOVNIH SUBJEKATA, koji bivaju nad činjeni
ili podvrgnuti tom povijesnom razvoju višeg stupnja barbarstva, u kojem se
čovječanstvo neminovno zatiče sve do
ovih dana; U evolutivnim, i
stagnantnim fazama, na svom kri(ž)nom putu prema budućem CIVILNOM ČOVJEKU.
Ili pak, k vlastitom ambisu.
To buduće
biće,Čovjek, koji, kad bi skinuo nametnuti balast sa svoje grbače privatni posjed, bio bi,
prvenstveno, oslobođen ekonomskog ropstva: posjednika i ne posjenika ; bio bi ujedno oslobođen svih nametnutih povijesnih laži, gramžljivosti, i ostalih
krimena, koje konzekventno proističu upravo iz ekonomske tiranije jačeg nad
slabijim kompetitivnim bićem.
Tu su
uključene religije , ideologije, nacionalizmi, i lažna povijest, koji su bili u
isključivoj službi posjedničkih klasa ;
sve kako bi nekolicina nadčinjenih vladara
što lakše manipulirala sa daleko
nad brojnim masama. Održavanjem i u kulturološkim zabludama pomno sročenim katekizmima; i podređujući znanstvene discipline u službu vlastitih interesa, proglašavanjem stečevina na dobrobit
(sic) cjelokupnog društva.
I u tom se
društvenom izmetu, upravo zatiče suvremeni čovjek.
Zagubljen,pun
lažnih zanosa , sadržajnih praznina , bez vlastitih temelja, po kojima se kreće
u svom naglavom hodu.
Jedino što
ga još drži u toj vegetativnoj i naglavosti, jest jedno posve prerađeno
subjektivno biće, u puki objekt za
svestranu uporabu: kao radnu snagu , te kao kupoprodajnu robu, čime
biva srozan na cijenu vreće krumpira.
Kapitalizam,
koji je stvorio radničku klasu, samo zato da ju dovede u sadašnje stanje, po
narodnoj izreci, treba mu ovdje kriknuti:
NEK' TE
ZADESI ISTA SUDBINA!
Nema komentara:
Objavi komentar