Zastupnici EU parlamenta uz redovnu plaću dobivaju 41 milijuna eura od lobiranja
Europarlamentarcima je dopušteno honorarno zarađivati pod uvjetom da navedu koliko mjesečno zarađuju i tko ih točno plaća.
Talijanski zastupnik u Europskom parlamentu Renato Soru u četiri godine uz plaću je zaradio još najmanje milijun i pol eura od dodatnih poslova.
Uz zastupnički posao, Soru je dioničar i direktor telekomunikacijske tvrtke Tiscali sa sjedištem na Sardiniji. Litavski eurozastupnik Antanas Guoga iz grupacije Europske pučke stranke dodatno je zaradio najmanje milijun i 356 tisuća eura, i to na pokeru i poduzetničkim poslovima. Treći po zaradi “sa strane” je bivši belgijski premijer, predsjednik grupacije ALDE - Saveza liberala i demokrata Guy Verhofstadt (toj grupaciji pripada i Ivan Jakovičić) koji je u prve četiri godine mandata od dodatnih poslova zaradio od 920.000 do 1,4 milijuna eura. Francuz Renauld Muselier iz kluba Europske pučke stranke plaću je “podebljao” iznosom između 816.130 i 1,5 milijuna eura koji su mu isplaćeni kao direktoru farmaceutske tvrtke.
Analize zarada
Do tih je podataka došao Transparency International (TI), nevladina organizacija koja se bavi istraživanjem raširenosti korupcije. Analizirali su dodatne zarade 751 zastupnika u EU parlamentu od svibnja 2014. do 1. srpnja ove godine. Utvrdili su da čak 60 posto zastupnika uz mandat obavlja i dodatne poslove, a 31 posto saziva na tim dodatnim poslovima zarađuje. Čak 9 do 30 zastupnika zaradi od tih poslova više od zastupničke plaće. Samo u prve četiri godine mandata (od ukupno pet) eurozastupnici su zaradili između 18 i 41 milijun eura. Među onima koji zarađuju “sa strane” je i Ivan Jakovčić koji je primao honorare kao član, jedno vrijeme i predsjednik NO-a korporacije Afrak, čiji je najveći dioničar Danko Končar. Končar je pojasnio da je Jakovčić u NO Afraka ušao 2015. nakon što je izabran u EU parlament te da je od tada do kraja kolovoza ove godine od Afraka primio 136.089 eura neto. Končar nije ostavio dvojbe za što je Jakovčić primao novac.
- U Afraku, koji je izlistan na burzama u Engleskoj i Finskoj te se bavi primarno proizvodnjom ferokroma, Jakovčić je pridonio poprilično, i to među ostalim u smislu lobiranja kad je u pitanju regulativa rudarstva i metalurgije o kojoj se odlučuje u Bruxellesu - Končar je jasno rekao da je Jakovčić u EU parlamentu (a možda i u drugim institucijama EU-a) lobirao i kao zastupnik nastojao utjecati na europske propise u interesu Afraka.
Zastupnicima Europskog parlamenta dopušteno je honorarno zarađivati pod uvjetom da u posebnoj izjavi navedu koliko mjesečno zarađuju i tko ih plaća. Te su izjave na službenim stanicama Europskog parlamenta uz ime svakog zastupnika. No Kodeksom ponašanja izričito im je zabranjeno primati novac za lobističke aktivnosti - to je u Kodeks uneseno 2011. nakon skandala “Amandmani za novac”. Riječ je o aferi koju je otkrio novinar Sunday Timesa koji se predstavio kao lobist jedne tvrtke te europarlamentarcima nudio novac u zamjenu za predlaganje amandmana, na što su se “upecala” tri zastupnika - slovenski, austrijski i rumunjski. No, pitanje je da li je donošenjem Kodeksa doista prestalo lobiranje europarlamentaraca za novac? Jesu li članstva u NO-ima tvrtki i drugi oblici honorarnih angažmana paravan za lobiranje?
Šuplja pravila
Upravo slučaj Jakovčić pokazuje da su pravila o sukobu interesa “šupljikava”. Jakovčić, formalno, nije primao novac od lobističke tvrtke koja u EU parlamentu lobira za interese Afraka, nego je bio član NO-a. Danko Končar je pak, svjesno ili nesvjesno, razotkiro prirodu odnosa između Afraka i IDS-ovca. Na službenim stranicama EU parlamenta uz Jakovčićevo ime postoji izjava u kojoj je naveo da je kao član NO-a Afraka od svibnja 2015. do rujna lani mjesečno primao do 1000 eura, a od rujna 2017. između 1000 i 5000 eura, no to je u zbroju manje od iznosa koji je naveo Končar. Eurozastupnik nije obavezan navesti precizan iznos honorara, nego samo označiti u koju od pet kategorija honorar spada: do 500 eura mjesečno, od 500 do 1000, od 1001 do 5000, od 5001 do 10.000 ili u petu kategoriju s više od 10.000 eura mjesečno. Pravila Europarlamenta ne propisuju mehanizme provjere istinitosti podataka o dodatnim prihodima niti postoji tijelo koje bi ih provjeravalo.
Transparency je u istraživanju utvrdio da su eurozastupnici u četiri godine najmanje 24 puta prekršili Kodeks ponašanja, ali kažnjen nije nitko. Među prekršiteljima su i šestorica parlamentaraca koji su tijekom predsjedničkih izbora u Azerbajdžanu u toj zemlji bili na luksuznom putovanju, i to na trošak obitelji predsjednika Azerbajdžana. Među povredama je i slučaj sada već bivšeg europarlamentarca Louisa Michela koji je predložio 200 amandmana na europska pravila o zaštiti podataka, a amandmani su od riječi do riječi prepisani od jedne lobističke tvrtke.
Hrvatski eurozastupnik, član skupine Zelenih Davor Škrlec kazao je za Jutarnji da postoje znajačajne razlike između zastupnika osam političkih grupacija u EU parlamentu. Na tu razliku ukazuje i istraživanje Transparencyja. Oko 55 posto zastupnika iz grupacije “Europa nacija i slobode” koja okuplja stranke krajnje desnice zarađuje “sa strane”. Gotovo 40 posto parlamentaraca Europske pučke stanke zarađuje od dodatnih poslova, kao i 35 posto zastupnika iz kluba “Europa slobode i izravne demokracije” te Savez liberala i demokrata.
Grupacija Zelenih, kaže Škrlec, jedina se dosljedno drži načela transparentnosti u kontaktima s lobistima.
- Naše je pravilo da zastupnik na sastanak s lobistima nikad ne ide sam, već uvijek u društvu savjetnika ili druge osobe iz naše grupe. O tim sastancima izvješćujemo na službenim stranicama grupacije. Tako nam nitko ne može predbaciti da aktivnosti zastupnika pogoduju parcijalnim interesima. To nije pravilo na razini Europskog parlamenta, mi smo ga uveli sami - objasnio je Škrlec.
Smeđe kartice
A da velike i moćne kompanije intenzivno lobiraju kod zastupnika i u tome itekako uspijevaju, potvrdila nam je i Biljana Borzan. “Lobiste u Europskom parlamentu”, kaže ona, “prepoznat ćete po tome što nose smeđe identifikacijske kartice. Ima ih puno. Kad smo donosili Direktivu o duhanskim proizvodima, kompanija Philip Morris je u Parlament poslala oko 200 svojih lobista na 751 zastupnika. Na parlamentarnom Odboru izglasali smo strogu Direktivu, ali se njezin sadržaj do dolaska na sjednicu Parlamenta prilično razvodnio, što je znak da su lobisti imali uspjeha.”
Hrvatska borba protiv sukoba interesa oštrija od Strasbourga
Hrvatski euro-parlamentarci ističu da su u Hrvatskoj pravila za izbjegavanja sukoba interesa puno striktinija nego u Europskom parlamentu. “ Kao vijećnica u osječkom Gradskom vijeću”, prisjeća se Borzan” nakon ulaska u Sabor morala sam se odreći 800 kuna mjesečne naknade i vijećničku sam dužnost mogla nastaviti isključivo volonterski. Naši saborski zastupnici ne smiju primati nikakve dodatne honorare (osim za pisanje članka i predavanja) i zato sam bila prilično iznenađena kad sam došla u Europski parlament i shvatila da tamo takvih ograničenja nema”. Borzan ističe da kao europarlamentarka nema dodatnih prihoda jer ih ne želi. “Željela sam dva dana tjedno u Hrvatskoj raditi u osječkom Domu zdravlja kako bih ostala u kontaktu sa strukom i rasteretila kolege. Nisam željelauzeti honorar, htjela sam raditi volonterski. Ispostavilo se da zbog hrvatskih propisa ne mogu raditi bez honorara kao liječnica i odustala sam”, kazala nam je Borzan
Nema komentara:
Objavi komentar