PIŠE CHIARA BILIĆ
Tresao se Uljanik - rodila se Deklaracija!
Uljanik je spašen! Nakon višesatnog druženja, bez stvarne demokratske rasprave, u pulskoj komunalnoj palači, Gradsko vijeće i Županijska skupština usvojili su, uz samo nekoliko suzdržanih glasova, "spasonosnu" Deklaraciju.
Pulski škver sada možda nema budućnosti, plan restrukturiranja, osigurana radna mjesta i plaće, ali, eto, ima taj preko noći napisan list papira. Možda će radnici s njim, ako ga umnože, s obzirom na to da je poprilično tanašan, moći platiti kredite, svojim školarcima marende, napuniti frižider.
U igrokazu koji se odvijao, uz povremene dramaturške stanke, nanizao se pozamašan broj političara. I lijevih i desnih, manje ili više elokventnih, u svojim govorima strastvenih ili u potpunosti indiferentnih. Svi su dobili svojih desetak minuta. Svi, pa i jedan radnik, uljanikovac Samir Hadžić. On je jedini rekao surovu istinu - Deklaracija je odlična, ali od nje radnici nemaju ništa. Samir je, oprostit će mi na iskrenosti, običan čovjek, šljaker, i kao takav je zasjenio cijelu plejadu ljudi u odjelima sa zajamčenim plaćama, regresima, božićnicama... Dobio je najgromoglasniji pljesak. Acta, non verba, bila je, po tko zna koji put, njegova poruka ljudima koji odlučuju o budućnosti svih radnika i sudbini Uljanika.
"Siguran sam u vaše dobre namjere, ali više nikome ne vjerujem. Želimo konkretne poteze pa da možemo mirno spavati. Prošlo je vrijeme deklaracija, nama trebaju djela", sažeo je, vidno umoran, Samir.
Vjeruju li Samir i njegovih četiri tisuće iznevjerenih i zabrinutih drugova u ičije dobre namjere, ne znam. Ali ono što ne vjerujem je da je itko od jučerašnjeg velikog presedana, dvije sljubljene sjednice, imao realna očekivanja. Ako je išta jučer napokon izašlo na vidjelo, onda je to nesporna činjenica da su se velike i male gradske, županijske i državne ribe, duboko uronjene u agoniju Uljanika, zakoprcale u mrežu vlastite nemoći, a usvojen je proglas koji je pokušaj pranja nečiste savjesti. Deklaracija je potez očajnika. Jeftini politički alibi, pokriće za dugogodišnje ignoriranje problema. Zakašnjela reakcija. Mrtvo slovo na papiru, jer papir, znamo, trpi svašta. Slovo kojem je tobože prioritet pronalazak modela za isplatu plaća i premošćivanje financiranja do završetka restrukturiranja. I to, kako je župan Flego pronicljivo zaključio, pod hitno! Jer već je pet do podne.
Da zaključimo, jučerašnji skup nije nikome ništa donio. Uljaniku je, naime, predugo gorjelo pod trupom, pa se može postaviti pitanje gdje je bila lokalna vlast koja u Deklaraciji izražava punu spremnost da sve svoje raspoložive resurse stavi na raspolaganje u rješavanju gorućeg problema dok je još tinjalo, a nije se dokraja razbuktalo? Deklaracija je donesena, ne u zadnji čas ili pet do podne, nego kad je već dogorjelo.
***************************************
TRESE SE HRVATSKA - RODIO SE JOGURT
***************************************
Nema komentara:
Objavi komentar