DIREKTORI SU OD RADNIKA DOBIJALI I PO GLAVI Tito je na kazališnoj pozivnici napisao da Uljaniku odobrava milijun i pol maraka
Uljanikov direktor Josip Kopinič i njegova supruga Stela u INK-u su u svečanoj loži sjedili uz Jovanku i Tita, koji je Kopiniča postavio na čelo brodogradilišta, te Jakova Blaževića. Tada je Tito pitao Kopiniča što radi, a ovaj mu je uzvratio: Slušaj, gradim jednu tvornicu brodskih motora da bismo se oslobodili uvoza. Pita ga Tito kako mu ide, a ovaj kaže: Slabo, nemam novca. Blažević se zatim uključio u razgovor i rekao: Pusti ga Stari, on je već dva petogodišnja plana izvukao od nas. Na to mu je Kopinič uzvratio: Druže Blaževiću, takav je stav prema Istri prije vas imao Mussolini
Josip Iskra bio je u Uljaniku katica za sve, šef centra za informiranje, glavni za odnose s javnošću, šef protokola, urednik svih izdanja uljanikovih biltena. Znao je mnoge tajne pulskog škvera koje su i danas intrigantne. Iskra je pun anegdota, sjećanja na bezbrojne delegacije svjetskih političara i brodovlasnika. Svjedok je i mnogih kriznih situacija u brodogradilištu u kojem je proveo čitav svoj radni vijek. Ova današnja ga posebno pogađa. Jer sada se radi o golom opstanku industrijskog diva koji je othranio generacije Puljana. Bilo je i prije velikih štrajkova u Uljaniku, poput onih iz '67, '72., '78., više manjih '80-ih godina, ali ovaj izgleda kao štrajk svih štrajkova. Razgovaramo u korti njegove obiteljske kuće. Tužan je zbog svega, u nekim trenucima toliko da je na rubu suza.
- Rekao bih da se sada radi o tektonskim pomjeranjima. Duboko sam žalostan zbog ovakve situacije u Uljaniku. Kad gledam dnevnik na televiziji i pojavi se prilog o problemima u pulskom brodogradilištu, promijenim program. Jednostavno ne mogu to gledati. Jednu sam večer, nedavno, čekajući brod Bišovo na rivi, kojim su trebale stići neke umjetničke slike moje unuke, sjedio na obali i gledao te dizalice u boji, osvijetljeni Uljanik i tako me je uhvatila neka tuga pa sam se sjetio '57., '58., '59. kada sam prelazio preko mosta koji je tada bio željezni… Sada sve ide prema dolje…
No, nije sve gotovo. Nada se tome i Iskra, nada se čudu.
- U životu je sve moguće. Moram priznati da ne poznajem dovoljno sadašnju situaciju jer sam već 20 godina u mirovini i nemam potrebnih informacija da bih mogao bilo što zaključiti. Ali čuda su uvijek moguća. Tako je recimo sada moguće da netko uđe s novcem pa se sve i održi. No, postoje i neki preduvjeti za opstanak, a to je kvalitetna uprava koja će znati što treba raditi, zatim morate imati određeni broj kvalificiranih radnika koji će realizirati projekte, pa određena inicijalna sredstva, kvalitetne a ne bilo kakve ugovore. Van pameti je da u Uljaniku već mjesecima stoji jedan tanker, da se on tu gradi, kad ih dvostruko jeftinije rade u Južnoj Koreji. Onaj tko je ugovorio taj posao vjerojatno je razmišljao da je važno da ljudi imaju posla, da nešto rade, a da će se poslije rješavati problemi. Međutim, problemi su se sve više gomilali, brodovi se nisu predavali, došlo je do velikih gubitaka koji se nisu mogli pokriti. Uprava se očito u tome nije snašla i rezultat je ovo sadašnje stanje. Kako sve to skupa riješiti? Kvalitetni radnici svakodnevno bježe iz Uljanika, a novih nema. Nemamo mi kvalitetno zaleđe kao 3. maj i Brodosplit za radnu snagu.
Uljanik toga nema jer ovaj je kraj okrenut najviše turizmu, poljoprivredi i nitko ne želi raditi "prljave" poslove. Vi danas u Uljaniku nemate Istrana koji bi bio čistač na brodu ili bi farbao. Budućnost Uljanika ne ovisi samo o novcu, nego i o radnicima. Teško mi je zamisliti da će Uljanik nestati, jako bi me to pogodilo, bio bi to težak udarac. (Bojan ŽIŽOVIĆ, snimio Milivoj MIJOŠEK
Nema komentara:
Objavi komentar