DVIJE KONTROVERZNE JEDNADŽBE U ISTOJ VREČI BALKANA

1. Robert Frank: "TITO WAS A HYPOCRITE LIKE MARX"
2. Bojan Žižović: "ČUVAJMO JEDINSTVO KAO OKO U GLAVI"

Što će reči povijests, ako je bude, nakon Franka i Žižovića ?!
Ako se znade da je Karl Marx jedan od najznačajnih gorostasa znanstvene discipline iz cjelokupne povijesti - koju je zasnovao na trima društvenim stupovima:
1. Materijalističko pojmanje historije,
2. Na klasnim protuvriečnostima posjednika i neposjednika svih ekononomskih dobara,
3. Na famoznom ekonomskom zakonu Viška Vrijednosti, na kojemu je zasnovano legalno drumsko razbojništvo jačeg nad slabijim ljudskim bičem
Da bome da gospodinu Robert Franku to neće biti nikada jasno, te, da to nebi nikome ni smetalo, kad bi znao da tu svoju sirovu floskulu zadrži u svome džepu.
Karl Marx, uz sve ono što je čovječanstvu pružio, bio je i teški kronični bolesnik.
Knjiški moljac, češće gladan nego sit, - da nije imao uz sebe onaj humano- filozofski,  i gotovo identičan duh u liku F. Engelsa, današnje bi čovjćanstvo bilo za onoliko siromašnije, koliko ga predstavlja  glavni urednik Glasa Istre Robert Frank

Bojan Žižović.ovdje ispada posve druga prića. Više je  prilagođen kvintešenskom intelektualcu balkanske meme, tipično buržujske filistre:  -Tito je  bio, i ostao, voljen i cijenjen  od naj okorjelih feudalnih  satrapa do populističkih reformatora sviju boja i rangova krupnog kapitala  - koji su svoje posljednje smrtne udarce najslasnije primjenjvali prema svemu što im je smrdjelo na ljudski zdravi razum,
Eho što je zračio u obliku  žarkih svjetlosnih snopova velikih očeva  Američke nacije,- od Thomasa Jeffersona do Danijela De Leona, Od 1776, pa sve do danas !
Nikada nije  dopro  do glavnog i pomočnog urednika Glasa Istre.
      No, Balkan je porodio i jednog Svetozara Markovića. I  Miroslava Krležu, kao i mnoge imene i bezimene svijetle ličnosti, kojima se podhranjivalo živo blato Sibira, dok je Tito 4 godine lupao po bijelom klaviru u Staljinovom luksuznom hotelu Moskve, od 1934. do 1937. godine.
Sve tako dok ga Krleža nije izazvao svojim Antibarbarusom, da mu jedne noči upadne u zagrebački stan, vjerovatno, revolverom položenom na stol. Da ga utiša  sve do 1956. godine famoznim kulisama Juoslavenskog kongresa književnika u  Ljubljani.
Krleža, -vjerujuči tada, da  će stavljanjem lokota na svoje spise,  nakon dvadeset godina,  jedan novi meme znati da to bolje procjeni.
Na Balkanu nikada ponovno narođen...!