Papa u miru Benedikt u biografiji: Antikrst djeluje u modernom društvu koje je u procesu formuliranja antikršćanskog vjerovanja
"Prije stotinu godina svi bi smatrali apsurdnim govoriti o homosekualnom braku. Danas, svatko tko se tome protivi, biva ekskomuniciran", navodi papa u miru Benedikt XVI. u novoj knjizi, biografiji pod naslovom "Benedikt XVI: Ein Leben" (Jedan život), koja je izašla u ponedjeljak.
"Isto se primjenjuje na pobačaj i stvaranje ljudi u laboratorijima", rekao je 93-godišnji bivši kardinal Joseph Ratzinger izražavajući "strah od duhovne snage Antikrista".
Citirani dio, prema njemačkoj agenciji dpa, nalazi se u posljednjim poglavljima opsežne knjige. I taj će, svakako, izazvati najviše reakcija jer papa u miru iznosi uvjerenje da je moderno društvo u procesu "formuliranja antikršćanskog vjerovanja". Uz pomoć autora Petera Seewalda, papa emeritus Joseph Ratzinger otkrio je svoje oštro protivljenje modernim trendovima seksualnosti, pobačaju i genetskom istraživanju na ljudima.
Ima tu i slatkih detalja. "Jeste li ikad voljeli djevojku?", pita Seewald - "Možda", odgovara Benedikt. - "Znači li to da jeste?" - "Moglo bi se tako protumačiti".
Na više od 1000 stranica Seewald hvali Ratzingera kao papu koji je nastojao otvoriti Katoličku Crkvu suočenu sa seksualnim skandalima svećeništva za razliku od mnogih kritičara koji ne vide ništa osim prikrivanja.
Autor također odbacuje široko rasprostranjenu tezu da se budući papa promijenio iz naprednog u nazadnog kao odgovor na studentske nemire 1968.
Benedikt XVI. se 2013. godine povukao s papinskog položaja nakon niza skandala u Vatikanu.
Upitan o često ponavljanoj tvrdnji da je kao papa naišao na "mnoge blokade" tijekom čelnišva u Rimskoj kuriji, Benedikt XVI odgovora: "Blokade su dolazile više izvana nego iz Kurije. Nisam želio samo promovirati prije svega pročišćenje u malom svijetu Kurije, već u Crkvi u cjelini. Dalje objašnjavajući svoja razmišljanja, dodao je da su "u međuvremenu događaji pokazali da je kriza vjere također dovela posebno do krize kršćanske egzistencije." Ovo je, nastavio je, ono što "Papa mora imati pred očima."
A zatim ističe kako su problemi poput curenja dokumenata s njegovog radnog stola, poznati kao VatiLeaks, uznemirujući. No, prema njegovom mišljenju, prava prijetnja Crkvi i s time Petrovoj stolici ne proizlazi iz takvih stvari, već iz svjetske diktature naizgled humanističkih ideologija. " Suprotstaviti se toj diktaturi”, objašnjava Benedikt, “znači isključenje iz osnovnog konsenzusa u društvu“.
U svom govoru 18. travnja 2005. godine, neposredno prije izbora za papu, još kao kardinal Ratzinger, uveo je termin “ditatura relativizma”. Citat prema vatikanskom prijevodu govora na engleski: “Danas je postojanje jasne vjere utemeljene na vjerovanju Crkve često označeno kao fundamentalizam. Dok je relativizam, tj. prepuštanje pojedinca da bude "bacan ovamo i onamo, nošen doktrinom svakog novog vjetra", čini se jedini stav koji se može nositi s modernim vremenom. Gradimo diktaturu relativizma koja ništa ne prepoznaje kao definitivno i čiji se konačni cilj sastoji isključivo od vlastitog ega i želja”. I zatim nudi odgovor: “Mi, međutim, imamo drugačiji cilj: Sin Božji, pravi čovjek. On je mjera istinskog humanizma”.
Što donekle podsjeća na grčkog filozofa Protagoru koji kaže da je “čovjek mjera svih stvari”, ali ne neki pojedini, već “čovjek” kao opći pojam.
U knjizi je papa emeritus još jednom istaknuo kako ima vrlo dobre odnose sa svojim nasljednikom papom Franjom. I prema njegovim riječima, to prijateljstvo ne samo da “traje, nego je i ojačalo”.
Navode se i neki detalji oko izbora Ratzingera za papu 2005. godine. Tomu se, piše Seewald, posebno protivio kardinal Carlo Maria Martini. Ratzinger je izabran drugog dana konklave, 19. travnja 2005. godine. Glavni konkurent mu je bio kardinal Jorge Bergoglio, današnji papa Franjo. U prvom je krugu izbora Ratzinger dobio 47 glasova, a Bergoglio 10.
‘Sankt Gallen Group’, koju je navodno vodio Martini, a u kojoj su djelovali i kardinali Danneels, Lehmann i Kasper pokušala je pronaći svog kandidata kako bi blokirali Ratzingera i zatim pristali na kompromisnog. No, situacija se nije razvijala kako su planirali pa su glasovi koje je u prvom krugu dobio kardinal Camillo Ruini otišli Ratzingeru, a glasovi za Martinija su završili kod Bergoglija. I tako je Ratzinger dobio 65 glasova, a Bergoglio 35.
Seewald: “Kad se u 11 sati ujutro krenulo u treći krug glasanja, bilo je jasno da je riječ o nadmetanju dva favorita, Ratizngera i Bergoglija”. A ovaj potonji je tada pozvao da se glasa za Nijemca jer je smatrao da još nije vrijeme za papu Latinoamerikanca. Prvi je postao papa tada, a drugi 2013. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar