TRAŠAN UZRAST - VJEROM U ČOVJEKA DO DUBOKIH GODINA
Znao sam baku Marinu, po ocu.
Nonu Viđu i nona Tomu po majci.
Majka Marija mi jednom priznala : vračajući se s polja, da me zatekla puzavog u vlastitom izmetu, dok je baka sjedila kraj mene.
Bolje sam pamtio Nona i Nonu
Nona je bila debela, i užasno je zaudarala. U jednoj vječnoj haljini, po znoju i loju. K'o slonica je hodala selom, puštajući mokraćne tragove iza sebe.
Nono Tomo, prva sjećanja, ( inpasan ), dobacujući mi gladnome. „Kad te platim onda ti se serem.“
Oca Bepa poznavao sam malo . Odsutan duhom i tijelom, služio je Mussolinia. U mislima, obračunavao je s okolinom. U trinaestoj godini pokopao sam ga sa maskom, - nakon tri mjeseca, što su ga fašisti, u mukama tukli, u toku cijelog dana.
Sebe , od vajkad znadem „dišpetožim“. Tukao sam se vršnjacima, jer su me ismijavali što sam izvlačio mrtvo rođenće iz utrobe moje Mačke.
Bacao sam kamenje na susjedove krovove. Učiteljici, kojoj sam pružao dlan za deset drjenovina, jer sam izustio maternju riječ po našu, vračao sam istom mjerom ubodima iglom u točak njenog bicikla.
Služio sam ministrant velečasnim Miru Pajiču, i Miru Bulešiću.
Prvi me šibao po glavi, leđima , po stomaku, nogama i rukama, jer sam za jednu nedjelju nestao sa mise.
Bulešić me čuvao od Njemaca dok sam pokopavao oca.
Mrzili se među sobom: Pajić kao ustaški domobran,strijeljan na Blejburgu.
Bulešić, notorni iredentista. Ratni zločinac, koji je Njemcima ukazao prikriveni brlog vlastite trinajstorice vjernika. I čiji je bog naložio da završi njihovom okrutnom smrću.
Papa Franje, da ga proglasi blaženim……
Sve u duhu povijesnih laži, ….. iz kojih smo svi, manje-više, naglavo, - i tako tragično iznikli.
Napose hvala ljudskim gorostasima:
Marksu i De Leonu, što su me držali na vlastitim nogama tako dugo.
Zoli i Jack Londonu.
Mayakovskom i Jesenjinu.
Tolstojevom Usksnuću, Dostoyevskovom Idiotu.
Chopinu, i Beethowenoj Pastorali
Van Goghu i Rjepinu
Na sjećanju :
Ane Frank, Marine i Arijadne Cvetayeve
Nema komentara:
Objavi komentar