FRANCIS WHEEN

Francis Wheen-ov rezime vlastitog djela: How Mumbo-Jumbo Conquered The World, rijetka je povijesna privilegija našim i budućim generacijama da je uvedu u svoje kulturološke institucije kao istinsku vodilju na svome napornom evolutivnom putu prema budućem zdravo-razumskom Čovjeku.

                                                      ***

„Unakrsno oprašivanje plodonosno je - i neizbježno - u kulturi baš kao i u kulinarstvu. 'Ne trebamo se stidjeti zapljeskati istini s bilo koje strane došla, makar i od dalekih rasa i stranih nam nacija', napisao je znameniti arapski filozof iz 9.stoljeća al Kindi. 'Ništa ne priliči istražitelju istine više  od istine same'. Neki muslimani koji s opravdanim ponosom upozoravaju na utjecaj arapskih matematičara i astronoma na preobrazbu europske znanosti-zaboravljaju pri tom da je ta znanstvena revolucija stvorila modernu civilizaciju koju oni navodno preziru – nisu uvijek jednako spremni priznati da je ta razmjena ideja bila uzajamna. Pogledajmo jedan od najranijih i najslavnijih islamskih spomenika, veliku džamiju u Jeruzalemu: graditeljski stil njezina minareta nadahnut je kršćanskim zvonicima u Siriji, dok stil interijera potječe iz bizantske umjetnosti. Ili-da prijeđemo s uzvišenog na banalno – zapadnjačke vojne odore (i oružje) standard su i u najstrožim islamskim režimima.. Nepromjenljive kulture, jeli?

Europljane i Amerikance s pravom se može optužiti da ne priznaju što duguju starim civilizacijama. Jedan od katalizatora renesanse, na primjer, bilo je ponovno otkriće grčke filozofije, a otkrili su je srenjevjekovni muslimaski racionalisti u potrazi za 'svijetom razuma' kojima se zamijenilo 'svijet muftija.' Zbog tih prosvjetlenih Arapa piše Leslie Lipson, 'Aristotelj se iznova uvukao u Europu na mala vrata. … Glavni izvor europskog nadahnuća premjestio se s kršćanstva ponovno u Grčku, iz Jeruzalema u Atenu.' No premda bi priznanje toga duga bila dobra škola zapadnjačkim trijumfalistima, kolike bi utjehe ili zadovoljstva donijelo muslimanima? Prisjećanje na prošle zlatne dane filozofije ili zanosti može ih jedino podsjetiti da su ideje presađene u Europu izčeznule 'u postojbini islama' kad je prosvijetljeni racionalizam pao kao žrtva svete islamske pravne znanosti.

Prema riječima Abu al-A'la al Mawdudija, najistaknutijeg ideologa modernog islamizma, 'ne može biti pomirbe između islama i demokracije, čak ni u nevažnim pitanjima je si proturječe u svim pojedinostima' – a svi koji kažu da nije tako su odpadnici. Tu zlokobnu opomenu ponavljaju drugi fundamentalisti intelektualci, primjerice Sayyid Qudb i Yusuf  al Qaradawi, Ali prema čijoj ovlasti ? Da su pobožni i učeni kako se prikazuju, trebali bi shvatiti da je to oblik bogohuljenja. Jedan je muslimanski pisac ovako to kritički prokomentirao: 'Ti fundamentalistički mislioci izraze svoja posve ljudska stajališta,podare im božanski status, akritičare odbacuju kao… heretike.' I tako oni ustrajavaju na hakimiyyat Allah – Božjoj vladavini' – kao ispravnoj alternativi demikracije, premda o tome ni spomena u Kuranu ili haditu (Prorokovim izrekama), jedina dva autoritativna islamska teksta. Naravno, mogle bi se konstruirati povijesne i doktrinarne argumente o nespojivosti islama i demokracije, ali iraski znanstvenik Hamid Enayat pokazao je da pomnim kritičkim tumačenjem tekstova priznatih islamnskih izvora  'nije…osobito teško niti neutemeljeno iz njih izlučiti popis demokratskih prava i sloboda.'

Svejedno ostaje jedna nezaobilazna prepreka: nema političkih prava ni sloboda bez vjerskog pluralizma i tolerancije.. Kao što je Thomas Jefferson napisao 1782.godine:

   'Podvrgnite mišljenje prisili: koga čete postaviti za inkvizitore?

Pogrešive ljude, ljude kojima upravljaju niske strasti,privatni koliko i javcni razlozi. A zašto ga podvrgavaju prisili? Radi jednolikosti. … Od uvođenja kršćanstva milijuni nevinih muškaraca, žena i djece, spaljeni su, mučeni, globljeni, utamničeni; svejedno nismo ni milimetra bliže jednolikosti. Koji je učinak prisile? Da od jedne polovice svijeta učini budale, a od druge licemjerije. Da se potpomaže lopovština i zabludjelost u cijelom svijetu'

Te nas riječi vračaju prosvjetiteljstvu-i njegovoj najrazgranatijoj mladici, zemlju koju su islamisti prokleli kao velikog Sotonu,  a Tom Paine veličao kao 'uzrok sveg ljudskog roda'. Genijalnost američkih ustavotvoraca bila u tome što su istodobno jamčili slobodu vjeroispovjesti i slobodu od vjere. Riječima prvog amandmana američkog Ustava : 'Američki Kongres neće donositi zakone o utemeljenju vjereispovijesti niti će zabranjivati njezino prakticiranje.' Muslimani koji pretpostavljaju da bi nekakva takva povelja oljudskim pravima bi9la pogubna za pobožnost, trebali bi primjetiti da je Amerika zapravo sačuvala vjersku imaginaciju koju je uvela iz Europe, dok je Europa – koja se velikim dijelom još opire odvajanju države od crkve – sad najbezbožniji kontinent na kugli zemaljskoj.

Podiznjem onoga što je Thomas  Jefferson nazvao ' pregradnim zidom između crkve i države' možda je nezamislivo mnogim ljudima u islamskom svijetu, premda je prošlo više od osamdeset godina odd kad je Kemal Ataturk ukinuo kalifat u Turskoj i uveo sekularni ustav; ali ne bio ništa manje nezamisljivo ni srednjovjekovnim kršćanima. I Johna Lockea bi mžda zaprepastila posvemašna tolerancija usađena u Jeffersov zakon o uspostavi vjerske slobode u Virginji (sastavljen 1779., a prihvaćen 1786. godine), kojem je stajalo da je 'istina silna i da će pobijediti ostave li je da se bori za se; da je ona jedini istinski i dovoljan dušmanin zabludi, te da nema razloga za strah u slučaju sukoba, osaim ako ju se ljudskim uplitanjem ne razoraža i oduzme njezino prirodno oružje: slobodno dokazivanje i rasprava. Pogreške prestaju biti opasne kad se istini dopusti da ih slobodno pobija.'  Jefferson je u svojim memoarima da je prijedlog jednog izaslanika države Virginije da se u preambulu američkog Ustava ubace riječi 'Isus Krist' odbacila velika večina izaslanika , dokaz da su plaštom njegove zaštite željeli ogrnuti Židove i ne- Židove, krsćane i muhamedance, hinduse i bezvjernike svih denominacija.'

Ako je suditi prema nadgrobnom natpisu koji je sastavio još za života ('Autor  Deklaracije američke nezavisnosti, statuta država Virginije o vjerskoj slobodi i otac Državnog sveučilišta Virginije'), Jefferson se više ponosio tim postignućem nego time što je bio treći predsjednik Sjedinjenih Država- a i spravo, budući da je njegov statut bio prvi te vrste na svijetu. 'Virginjiski zakon o vjerskoj slobodi u Europi je izvanredno dobro primljen i zdušno ga se propagira', napisao je James-u Madison-u dok je bio u posjetu Parizu u prosincu 1786. godine

         Ubačen je u novo izdanje francuske Enciklopedije, objavljen u većini publikacija koje      poštuju Ameriku. Zapravo, utješno je vidjeti da je stijeg razuma najzad podignut nakon tolikih stoljeća u kojima je ljudski um bio u vazalstvu kraljeva. Svećenstva i plemenitaša; a i nama služi na čast da smo utemeljili prvo zakonodavno tijelo koje je imalo hrabrosti objaviti da se ljudskom razumu može povjeriti zadaća oblikovanja vlastitih mišljenja.

Istina je silna i pobijedit će. Ili, da citiramo malo 'tvrđu' formulaciju španjolsko- američkog filozofa Georgia Santayane . 'Istina je nemilosna , ali ju se može voljeti; a oni koji zavolješe, oslobađa.'  Posjetitelji Američkog državnog arhiva u Washingtonu mogu pročitati još jedan Santayanin epigram uklesan iznad glavnog ulaza: 'Oni koji ne pamte prošlost, osuđeni su je iznova proživjeti' Opisao je to kao stanje u kojem se nalaze 'djeca i barbari, u kojem nagon ništa nije naučio iz iskustva.' Ali ti koji odbijaju učiti iz iskustva i umjesto toga se trude diskreditirati racionalizam koji omogućuje takvo prosvjetljenje- bili oni vjerski križari, relativisti-protivnici znanosti, ekonomski fundamentalisti, radikalni postmodernisti, novodopski mistici ili suvremeno Pile Malo*- ne osuđuju isključivo samo sebe na ponavljanje prošlosti: oni žele sve nas osuditi na život u mraku“

www.severinomajkus.com