PADA PRESUDA ZA FIMI-MEDIJU
VELIKI PREOKRET U NAJVAŽNIJEM ANTIKORUPCIJSKOM SUĐENJU Vrhovni sud oslobodit će HDZ krivnje?
Zbog izmjena Kaznenog zakona inkriminacija temeljem koje je osuđena stranka više nije kazneno djelo
Kada vjerojatno najveći antikorupcijski slučaj u novijoj hrvatskoj povijesti, afera Fimi-Media, u kojoj je prvi put zbog korupcije osuđena i jedna politička stranka - HDZ, 28. rujna dođe na Vrhovni sud, o žalbama na presudu odlučivat će gotovo identično vijeće koje je prije godinu dana već odlučilo da ono što se HDZ-u stavlja na teret nepravomoćnom presudom - više nije kazneno djelo. Štoviše, prema tumačenju nekolicine pravnih stručnjaka koje smo konzultirali, mišljenje ovoga vijeća u toj presudi u potpunosti je utemeljeno na postojećem zakonu - te oblik kaznenoga djela iz kojega u slučaju Fimi-Media proizlazi krivnja HDZ-a, od prvoga dana 2013. više ne postoji u hrvatskom kaznenom zakonu. Dalje, problem nestanka ovakvoga kaznenoga djela puno je širi od slučaja Fimi-Medije te bi mogao srušiti i čitav niz predmeta gospodarskoga kriminala s iznosima koji se mjere u stotinama milijuna kuna.
Novac za stranku
Nepravomoćnu osuđujuću presudu u slučaju Fimi-Medije zagrebački Županijski sud je donio 11. ožujka prošle godine, a njome je zbog izvlačenja više desetaka milijuna kuna iz državnih poduzeća, agencija i ministarstava preko marketinške agencije Fimi-Medije krivima proglašeno pet fizičkih i dvije pravne osobe. Pravna osoba HDZ osuđena je jer su, prema mišljenju suda, njezini tadašnji čelnici, odnosno odgovorne osobe, Ivo Sanader i Branka Pavošević, novac između ostaloga ilegalno pribavljali za stranku, a novac je zatim bio upotrebljavan za razne stranačke potrebe - od plaćanja kampanje, predizbornih plakata, domjenaka, pjevača... Sanader i Pavošević su novac HDZ-u pribavljali zloporabom svojih položaja, a sud je pravnu osnovu za odgovornost HDZ-a našao u Zakonu o odgovornosti pravnih osoba, prema kojemu je potrebno da kazneno djelo počini odgovorna osoba pravne osobe, te da pravna osoba tim djelom dobije imovinsku korist.
Nema kontinuiteta
Točno mjesec dana nakon objave presude za Fimi-Mediju, dok se njezino obrazloženje još pisalo, vijeće Vrhovnoga suda kojim je predsjedavala sutkinjaSenka Klarić Baranović, a čiji su članovi bili suci Marijan Svedrović i Branko Brkić, donijelo je javnosti potpuno nepoznatu presudu za jedan slučaj financijskih malverzacija iz Vukovara, a čiji bi sadržaj evidentno mogao imati jasne reperkusije i na slučaj Fimi-Medije. U presudi VSRH I Kž 267/2011-6 od 2. travnja 2014. Vrhovni sud je, naime, odlučio kako oblik zloporabe odgovornih osoba kojim su svojoj vlastitoj tvrtki pribavili imovinsku korist nema više kontinuitet u kaznenom zakonu koji je stupio na snagu prvim danom 2013. Naime, 1. siječnja 2013. na snagu je stupio novi kazneni zakon, s potpuno novim kaznenim djelima. Zakon, pak, propisuje da svako djelo iz staroga zakona, odnosno svaki njegov oblik - mora postojati i u novome zakonu. Kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti, za koje su svi bili osuđeni u slučaju Fimi-Media, tako bi trebalo imati kontinuitet u jednom od dva nova članka novoga KZ-a. Za slučajeve kad zloporabu radi državni službenik ili službena osoba postoji članak 291., dok je za slučajeve u kojima se radi o povredama iz gospodarskog poslovanja odgovornih osoba privatnih tvrtki napravljeno novo kazneno djelo - zloporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju.
Međutim, prema spomenutoj presudi, jedan specifičan oblik staroga djela nije pokriven novim kaznenim djelom. Radi se o obliku kada odgovorna osoba neke tvrtke pribavlja imovinsku korist, ne sebi osobno, već svojoj tvrtki, a radi se zapravo samo o shvaćanju jednoga termina. Naime, članak 246. propisuje da krivnja postoji kada odgovorna osoba zloporabom povjerenja pribavi sebi ili drugoj osobi ilegalnu korist, a time svojoj pravnoj osobi prouzroči štetu. Međutim, kada osoba svojoj pravnoj osobi ne pričini štetu, već samo pribavi korist - prema postojećem stavu - nije kažnjivo. “S obzirom na to da to kazneno djelo čini onaj tko zloporabom povjerenja pribavi sebi ili drugoj osobi korist, time da druga osoba može biti druga fizička ili pravna osoba, dakle ne pravna osoba u kojoj počinitelj obnaša dužnost odgovorne osobe”, navodi se u presudi VSRH.
Ispravna odluka
Jutarnji je za komentar ove presude kontaktirao nekoliko pravnih stručnjaka koji su nam neslužbeno potvrdili da bi ova presuda i te kako mogla imati reperkusije na slučaj Fimi-Medije, ali i mnoge druge slučajeve. Umirovljeni profesor Kaznenog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu Petar Novoselec komentirajući presudu iz 2014. tvrdi kako je Vrhovni sud donio ispravnu odluku te da za takve slučajeve kontinuitet zaista ne postoji. Također, on smatra kako odgovornost pravne osobe kojoj bi korist bila pribavljena zloporabom odgovorne osobe u tome slučaju ne bi postojala.
******
******
JELENA LOVRIĆ Ustavni sud upropaštava vlastiti ugled. Društvo u velevažnim crnim togama puca u noge i sebi i pravnoj državi
Idemo dalje - poručio je preko svojih odvjetnika Ivo Sanader iz Remetinca neposredno nakon što mu je Ustavni sud pružio ruku i srušio presude u dva teška slučaja. Bivši se premijer s razlogom osjeća osokoljeno. Ne samo da su čuvari ustavnog poretka ukinuli presude u slučaju Hypo te Ina-MOL, nego su to učinili na krajnje kontroverzan način, pokazujući spremnost da pritom ne biraju sredstva.
Osuđenog su Sanadera uzeli u zaštitu tako što su izveli pravi udar na Ustav. Sveto pismo svake civilizirane države faktički su proglasili neobaveznim.
Ponovljeni će se postupci - jednako važno! - odvijati u bitno promijenjenim okolnostima. Progon pretvorbene otimačine i ratnog profiterstva praktično postaje nemoguć. Protiv organiziranog kriminala, koji je u sprezi s političkom vlašću u protekla dva i pol desetljeća opljačkao narod i razorio državu, ništa se ne može. Fait accompli. Drugim riječima, zločinačkoj strukturi koja je pokrala Hrvatsku ostaje tek staviti soli na rep. Odlukom Ustavnog suda država je kapitulirala pred kriminalnim naslijeđem. Ne samo da protiv gvalje državnog banditizma nikakvog efikasnog sredstva nema, nego se izvan snage stavlja i svaki pokušaj da mu se dohaka.
Nakon što je Ustavni sud, faktički ukidajući ustavnu odredbu o nezastarijevanju pretvorbenog kriminala i ratnog profiterstva, ušao u otvoreni sukob s Ustavom, nemoguće je zaobići pitanje tko je stariji. Tko je kome nadređen, Ustavni sud Ustavu ili je ipak obratno. Jednako je nezaobilazno pitanje što je ostalo od velike antikorupcijske kampanje, koja je svojedobno bila jedan od ključnih uvjeta za ulazak u Europu. Gotovo ništa! Ili toliko da se cijeli taj ogromni posao može smatrati grandioznim neuspjehom. Tresu se temelji Sanaderovih presuda. Presuda koje su, navodno, bile izraz riješenosti države da se obračuna s visokorangiranom, sustavnom korupcijom, godinama ugniježđenom u državnom vrhu.
Srce hobotnice
Ivo Sanader s mnogo se razloga smatrao kreatorom i samim srcem hobotnice. Premda je, naravno, od prvog dana problematično da se veliki obračun s političkom mafijom sveo na jednog čovjeka i nešto njegovih kokošara. Bivši je premijer nosio ne samo vlastiti teret. Uzalud je sutkinja Ivana Čalić upozoravala da je kriminalni poredak kolektivno djelo. Oni koji su glavu spuštali, oni koji su je okretali, oni koji su zatvarali oči i oni koji su šutjeli o tome, svi su oni prešutno podupirali stvaranje sustava koji je državu tretirao kao vlastiti privatni bankomat, govorila je. Izravno je čak prozvala neke od Sanaderovih pobočnika. Ništa im se nije dogodilo. Kad se podvuče crta, samo je jedan potpredsjednik Vlade odgulio svoje, a jedan se ministar iskupio društveno korisnim guljenjem krumpira. Kuloari već šapuću da će pasti i presuda u slučaju Fimi-Medije, u kojoj je osim Sanadera za korupciju osuđen i HDZ. Ništa nemoguće!
Stanje stvari
Odlukom Ustavnog suda impliciranim odustajanjem od procesuiranja financijskih zločina iz devedesetih, bez obzira na to radi li se o ratnom profiterstvu ili pretvorbenom kriminalu, Hrvatska će u svoje početke kao samostalne države definitivno ugraditi zločin političke elite počinjen prema vlastitom narodu. Jednom metak, drugome imetak - to je stanje stvari koje se više ne kani ispravljati. Aboliranje onih koji su zgrtali dok je sirotinja ratovala, gotova je stvar. Slično se događa i s drugim krugom pljačke kojem je država bila izvrgnuta, onim iz vremena posttuđmanovskog HDZ-a. Kompletno se pravosuđe tu blamira: Državno odvjetništvo nije bilo sposobno dokazati da je Sanader za izručenje Ine mađarskom MOL-u zaista primio mito, nego se to detektira iz katastrofalnih ugovora, koje bi samo lud ili korumpiran šef Vlade potpisao. HDZ-u bliski sudac Ivan Turudić u presude je ugradio neoprostive greške, koje kao da su za cilj imale njihovo rušenje. Ustavni se sud ruga zdravom razumu ne samo u Sanaderovom slučaju. Bivšem premijeru ukida presudu, jer je sud propustio ustanoviti notorno: njegov status službene osobe. Slično je prethodno Milana Bandića pustio iz pritvora, bez obzira na to što je zagrebački gradonačelnik prekršio obavezu da ne pokušava utjecati na svjedoke. Pravosudni sustav plus Ustavni sud proizvode pravnu nesigurnost i kaos i destruiraju pravni poredak.
Urušavanje stanja u pravosuđu može imati kobne posljedice. Prvo, spomenuti ispadi u direktnoj su korelaciji s tupljenjem državne oštrice u obračunu s korupcijom. Unatoč DORH-ovom ratu s takozvanim lokalnim šerifima, brojni su dokazi da tempo antikorupcijske kampanje jenjava, barem kad je riječ o kapitalcima. Predsjednik najvećeg suda u zemlji javno se, kao da u tome nema ništa suspektno, predstavlja kao prijatelj sa zakonom posvađanih i pritvaranjem kompromitiranih osoba. Ustavni sud omogućava da gradonačelnik Bandić i dalje neometano obavlja svoju funkciju, kao da je potpuno čist pred zakonom, kao da se protiv njega ne vodi postupak za kriminalno raspolaganje gradskim parama i resursima. Aktualni šef HDZ-a stalno tvrdi da je njegova stranka svoju katarzu prošla. Teško dok mu je Kalmeta sa svim svojim repovima i dalje jedan od ključnih uzdanika. O nedovoljno temeljitoj moralnoj dezinfekciji HDZ-a govori i činjenica da je i sam Karamarko nedavno uhvaćen s prstima u aferi koja opasno miriše na nešto već viđeno. Otkriće da bi zajedno sa svojom ženom Anom Šarić mogao biti poslovno povezan s tvrtkom Migrit, iza koje, kako se sumnja u važnim američkim i europskim institucijama, stoji netransparentni ruski kapital, koji se posredno pokušava ubaciti u zatvorene mu zemlje, to otkriće, dakle, unosi nemir u HDZ-ove redove. Stranački kuloari gotovo konsternirani propituju zar je moguće da se opet ponavljaju obrasci koji su svojedobno upropastili HDZ. U svakom slučaju, teška bitka protiv s politikom povezanog kriminala još nije dobivena. U nekim je aspektima čak napravljen korak unazad.
Drugo, labavljenje pravosudne omče protiv korupcije ruši povjerenje u institucije. Vjera javnosti u hrvatsko pravosuđe vrlo je niska, recentne odluke autoritet pravosudne vlasti dodatno razaraju. Umjesto da funkcionira kao čuvar ustavnog poretka, Ustavni sud sam sebe pretvara u kerbera sumnjivih interesa. Spašava Bandića i Sanadera, simbole politike koja se amalgamirala s driblanjem zakona, upropaštava vlastiti ugled. Društvo u velevažnim crnim togama puca u noge i sebi i pravnoj državi. Ukidanjem mogućnosti progona ratnog profiterstva i privatizacijskog kriminala opet se uvodi državno sponzorstvo nad lopovskom praksom. Državna je vlast godinama funkcionirala kao dio hobotnice, zakonima i ogluhom uporno je štitila otimačinu, sada se s razine Ustavnog suda rezultati takve prakse definitivno amenuju. Ako nisu izraz potpune nekompetentnosti, onda se takvi potezi mogu objasniti samo trgovinom. Ili su nesposobni ili su kupljeni? Beskrajna bespomoćnost - to je sve što građani u takvoj situaciji mogu osjećati.
Masa gubitnika
Treće, aktualni događaji povezani s procesuiranjem političkog kriminala ubit će svaku nadu da je u hrvatskom društvu moguće osigurati barem elementarnu pravednost. Hrvatska je impregnirana ogromnim i frustrirajućim nepravdama. Moderni svijet mnogo govori o galopirajućim socijalnim nejednakostima. Odvajajući se od nekad dominantnog socijalističkog egalitarizma, hrvatska se nacija drastično rascijepila na uski krug dobitnika i široku masu gubitnika ratnog vremena i tranzicije. Njihove međusobne razlike nisu nastale na osnovu rada ni sposobnosti, uglavnom su politički određene. Bogatstvo jednih direktno je povezano sa siromaštvom drugih. “Nezasitnost takozvanih političkih elita dovela je do bijede onih koji su ih izabrali”, rečeno je u obrazloženju jedne od Sanaderovih presuda. Sada tako proizvedene nepravde ostaju zauvijek cementirane. Niti će lopovima biti uzeto, niti će opljačkani dobiti satisfakciju. Svojedobno zloguko “Tko je jamio, jamio je!”, pravosudni sustav nije opozvao. Dapače, Rojsovi su ga klonovi među ustavnim sucima i službeno, s najvišeg mjesta, osnažili i potvrdili. Neminovno tako otvarajući pitanje čemu služi Ustavni sud, pa onda i država koja se miri s razbojničkom politikom.
*************************************************************************
"Ne progone se činioci zla, ni oni koji ga usuđuju, već njegov prokazivaći".
Giacomo Leopardi
Nema komentara:
Objavi komentar